4. MOSTARSKI POLUMARATON: Neizbježni napredak organizacije koja pomno osluškuje zahtjeve trkača

Svima koji organizuju trke je pandemija koronavirusa nametnula dodatne izazove u radu, prvenstveno u borbi da se događaj održi, da se organizuje uz podršku partnera koji više nisu u jednakim mogućnostima kao prije pandemije, i da se provedu sve potrebne epidemiološke mjere u nastojanju sprječavanja širenja zaraze Covid-19.

1486
Pandemijski start 2020. godine (Foto: Vladimir Selec)

Piše: Ersan Bijedić

Sve su to dodatne prepreke koje valja prevazići, a trkači se u osnovi, i između ostalog, kroz svoj trening bore naučiti upravo – neodustajanju.

U takvim okolnostima greške su očekivane, međutim dojam je kako je četvrto izdanje Mostarskog polumaratona uprkos svim problemima bilo praktično i najbolja trka dosad održana u Mostaru.

Mjere zaštite

Organizovanje sportskih događaja generalno u “novom normalnom” zahtjeva sasvim drukčiji pristup, a u Mostaru su ga ispoštovali time što su postavili četiri različita punkta u gradu (autobuska stanica, Rondo, Musala, Španski trg) na kojima su se polumaratonci okupljali u manjim grupama (35 ljudi po busu), a onda poslije prolaska kroz trijažu prevozili na most Vojno – Potoci, gdje nije održan grupni start svih takmičara, već start elitne grupe, nakon koje su po dolasku autobusa u svoj trkački pohod Mostarom kretali i ostali. Na samoj stazi, logično, nije bilo većih grupa, dok su u cilju (kao i prethodno prije transporta na start) trkači odmah po finišu dobivali maske da zaštite sebe i druge. Upozoravani su da se što prije udalje od ciljne zone kako se ne bi formirale veće grupe.

Najbrojniji događaj

Polumaratonska trka je imala tačno 313 finišera, a humanitarna trka na 4 kilometra, za pomoć radu udruge osoba sa Down sindromom, njih 162. Po tome je Mostar imao praktično najmasovniju trku održanu ove godine u BiH. U ljepšim vremenima, to je daleko od najbrojnijeg događaja, ali u ovakvim okolnostima borbe sa Covid-19 te brojnih otkazanih događaja, će vjerovatno ostati i najbrojnija trkačka manifestacija održana kod nas u 2020. godini.

Foto: Dražen Filipović

Na Moje trčanje možete provjeriti osnovne informacije o rezultatima trke u Mostaru (LINK), pogledati albume Dražena Filipovića koji je obarao rekorde u broju klikova na aparatu i napravio preko 1700 fotografija (LINK1, LINK2, LINK3, LINK4). Uskoro donosimo i video izvještaj sa trke.

Napredak manifestacije

Mostar ove godine nije imao uobičajenu “Run konferenciju” i dječju trku, ali su održane one dvije glavne i to je bilo gotovo besprijekorno. Koliko sam primijetio, trkači su bili vrlo

Naćemo vam nešto

Nisam imao neke bitne primjedbe pa sam malo okolo probao potražiti druga razmišljanja (šta je ovo pa nemam ništa?). Onda mi kaže elita da je autobus sa trkačima kasno stigao na start. Eh da, deset minuta prije starta. Velika većina nas rekreativaca se i ne zagrijava za ovako duge trke, ali najbolji itekako jesu. “Ali to je samo ove godine, radi korone?”, napominjem. Ne, kažu, slično je bilo i prošle godine.

zadovoljni bogatim startnim paketom. Okrepne stanice su radile efikasno, a staza postavljena korektno. Trkači imaju foto uspomene sa različitih dijelova trase pređene uz asistenciju volontera koji zaslužuju poseban okvir.

Volonteri

Volonteri na trkama su blago i svaka čast svima koji daju nekoliko sati svog vremena za učešće u organizaciji ovakvih događaja. Od njih puno zavisi na trci, a nerijetko se dešava da nisu baš skoncentrisani i efikasni. Npr. navikao sam da moram dosta prije skretanja zvati i pitati “gdje dalje” jer nisu usvojili važnost usmjeravanja ili prosto provjeravaju puno zanimljiviji sadržaj na mobitelu. Moj dojam je da su ovdje baš taj dio obavljali odlično rukama signalizirajući smjer kretanja. Naravno, ovo bi se trebalo podrazumijevati, ali s obzirom na običajnu praksu sa nekoliko trka kod nas, djelovalo je kao osvježenje. Ne znam kako su ih u Mostaru istrenirali ili su to prosto volonteri – trkači sa više osjećaja za ono što je bitno, ali bi bila dobra stvar kad bi to nekako prenijeli i u druga mjesta.

Staza 7 mostova

Mostarska trasa (link sa Garmina) je od početka blago valovita, a obično ima i podršku sunca u otežavanju posla. Najlakši dio po svemu je prvih 9 kilometara. Ne samo zbog toga što je to prvi dio u kojem smo najsvježiji, nego i zato što se trči ravno, bez skretanja i promjena ritma. Na 10. kilometru se skreće na novi most, gdje je uvijek nezgodno zbog vjetra. Uz nekoliko promjena ritma, slijedi nešto lakši dio do 17. kilometra, a onda najteža posljednja 4km. Tu se prelazi pet mostova (Hasana Brkića, Lučki most, pješački most Bunur, Titov most i Carinski most), dosta je kratkih uspona i okreta. Ovo je ipak i specifičnost trke, jer uz most Vojno (gdje je start) i novi most, trkači u Mostaru devet puta pretrče iznad rijeke Neretve (jer novi most i most Hasana Brkića pređu i u povratku).

Zaključak

Učestvovao sam na tri od četiri Mostarska polumaratona (propustio sam prvi) i djeluje da organizacija itekako ide naprijed osluškujući zahtjeve i primjedbe trkača. Odličan je to temelj za novi, peti polumaraton u Mostaru, koji nećemo čekati dugo jer bi se trebao vratiti na svoj termin u martu.

Vaši komentari