ŽARKO JOVANOVIĆ: Kako smo postali viceprvaci BiH u krosu

Prošla nedjelja, sjedimo okupljeni za nedjeljnim (uskršnjim) ručkom, a meni zvoni telefon, gledam zove trener Lazo iz mog matičnog kluba AK Doboj.

511

Piše: Žarko Jovanović

Šta ću, prekidam sve obaveze oko ručka, treneru se mora javiti.

Lazo: Žarko, iduća subota idemo u Brčko na ekipno državno prvenstvo u krosu, računam na tebe!
Ja: Treneru, kakav ja i kros, zadnji sam trčao u šestom razredu osnovne škole kad je moja škola bila domaćin regionalnog takmičenja.
Lazo: Ništa se ne sekiraj, idemo neopterećeni rezultatom i prilagodi sedmični trening prema trci.

Šta sad, valja ići braniti boje kluba u disciplini gdje su nekad redovno osvajali prva mjesta, a da o toj disciplini ne znam ništa osim da se trči na travi.

O disciplini

Upisujem brzi kurs kros trčanja i saznajem da je kros trčanje kao atletska disciplina bio i olimpijska disciplina u periodu od 1912. do 1924. i da se u nešto izmjenjenom izdanju održavaju trke i danas. Za kros trčanje je karakteristično da se trči na travnatim terenima sa već pripremljenim raznim oblicima prepreka (blato, voda, klizav teren i sl.) i u seniorskoj kategoriji se trči između 8 i 12 kilometara, sve u zavisnosti od tehničkih uslova staze i propozicija takmičenja. Ekipni poredak na svakoj disciplini određuje se sabiranjem bodova koje postignu prva tri trkača, odnosno trkačice iz istog kluba. Svaki trkač dobija broj bodova prema zauzetom mjestu u poretku. Ekipa s manjim zbirom bodova je bolje plasirana. U slučaju istog zbira bodova bolja je ekipa koja ima bolje plasiranog trkača odnosno trkačicu. Što se opreme za trčanje tiče, ova disciplina ne ne odstupa ništa od drugih disciplina, može da se trči u klasičnim patikama za trčanje, trejl patikama ili sprintericama sa kramponima, sve u zavisnosti od vremenskih uslova i stanja same staze po kojoj se trči.

S lijeva nadesno: Nenad Đurić (najbrži pojedinac na krosu), Žarko Jovanović, Igor Lazić, Nikola Pejčić

Tim i taktika

Sada kada sam koliko toliko saznao šta me čeka, vrijeme je da se krene na takmičenje. Skupili se mi kao ekipa u subotu, vidim biti će to zanimljiv dan. Ispred AK Doboj nastupa samo muška seniorska ekipa u sastavu Nikola Pejčić, Nenad Đurić, Igor Lazić i ja. U pratnji  sa nama trener Lazo Pejčić i „stručni“ štab u sastavu Anastasija Višt, Vladimir Pejčić i Belmin Mrkanović (iz bratskog AK Doboj Istok), sve već afirmisane i buduće nade naše atletike.  Krenulo se ka Brčkom, u autu dogovaramo taktiku, krajnje  jednostavnu i bez puno komplikovanja, svako od sebe pruži svoj maksimum i bićemo sigurno treći.

Atmosfera u Brčkom

Takmičenje se održavalo u parku kod stadiona FK Jedinstvo na improvizovanoj i dobro označenoj stazi i kada smo mi stigli već su počele aktivnosti kroz trke mlađih kategorija.

Primjećujemo da je atmosfera na takmičenju odlična, skupile se ekipe iz cijele BiH, neka već poznata trkačka lica sa kojima se rado srećemo na uličnim trkama, neka nova poznanstva sa atletičarima iz udaljenih krajeva Bosne i Hercegovine, svi željni trčanja i druženja pored staze. Organizator takmičenja AK Cross Brčko je obezbijedio da sve propisane epidemiološke mjere budu ispoštovane, svi takmičari prolaze trijažu i tu prestaje sva priča o virusu.

Sa tehničke strane organizator  je spremio dovoljno tešku stazu da trka ne bude dosadna niti da se pretvori u lagano kruženje po travnatoj podlozi. Staza je bila neravna, valovita i na nekim dijelovima je bilo blata, sve u skladu sa propozicijama ovakvog tipa takmičenja.

Moram priznati da je staza bila izrazito gruba prema zglobovima i koljenima zbog neravnog terena, pogotovo nama trkačima koji većinu svojih treninga radimo na asfaltnim podlogama, ali nisam primijetio da se neko poslije trke žalio na povrede.

Pratimo stanje na stazi i bodrimo trkače koji nastupaju u mlađim kategorijama, među njima će sigurno biti novih zvijezda naše atletike, neki su brzi, neki uporni, ali svima se vidi da su poželjeli takmičenja i trčanje.

Takmičenje

Trka za trkom ide kao na traci i dođe red i na nas seniore, trči se 8 krugova po 1000m, krenuli smo svi silno i nakon prvog kruga odvojila se ekipa “brzih” koja je tempirala vrlo jak ritam trke, a mi malo manje “brzi” smo se trudili da zauzemo što bolje pozicije i svojim timovima donesemo što bolji plasman.

Trener Lazo kraj staze, iskusno viče na nas, bodri, drži sve konce u svojim rukama. Dogovor iz auta da „ganjamo“  treće mjesto pada u vodu onog momenta kada smo uvidjeli da možemo bolje. Naš Nenad Đurić diktira tempo trke i vodi sve do kraja, a Nikola Pejčić je tu odmah iza njega i bori se za što bolju poziciju sa ozbiljnim i iskusnijim trkačkim imenima. Sa taktičke strane moje je bilo da iza sebe držim dvojicu “maratonaca” Kosića i Popovića i drugi smo sigurno. Jedan za drugim ostaju oni iz kruga u krug daleko iza mene i ja prema instrukcijama trenera lagano spuštam tempo i privodim trku kraju na 9. poziciji. Naš „junior“ Igor Lazić je ostao za nama da nam čuva leđa u slučaju da neko od nas odustane, hrabro je išao iako mu srednje i duge pruge nisu primarna disciplina i u nogama nema dužinskog trčanja.

Na cilju zbrka, svi pišu pozicije, broje bodove, mi sad već u euforiji, došli smo rasterećeni, a ispadošmo ozbiljni konkurenti za prvo mjesto.

Službeni spiker proglašava rezultate i poredak u seniorskoj kategorji:

  1. mjesto: AK Maraton Brčko
  2. mjesto: AK Doboj
  3. mjesto: AK Sana Sanski Most

Na kraju smo drugi, za samo 1 bod bolji su bili članovi AK Maraton tima iz Brčkog za koje nastupaju najbolji bh. atletičari i koji su došli možda i u najjačem sastavu i koji gdje god da se pojave uzimaju prva mjesta.

Stisak ruke, bolji su pobijedili, vidimo se mi dogodine.

Mi se kući vraćamo kao viceprvaci Bosne i Hercegovine.

U ženskoj konkurenciji su na prvenstvu BiH u krosu, održanom 10. aprila 2021. godine, najbolje bile atletičarke AK Banja Luka (Lucia Kimani, Aleksandra Roljić, Dragana Roljić). Drugo mjesto je pripalo AK Kros Brčko, a treće AK Dubica.

Vaši komentari