Piše: Danilo Vasiljević
Kada govorimo o nekoj daljoj destinaciji tu uglavnom pored fizičkih priprema imamo i one bitnije, a to su finansijske pripreme za posjetu nekom događaju. U nastavku ću pokušati približiti jednu udaljeniju, a opet finansijski veoma “blizu” trku.
Nekoliko dana pred Black Friday počeo sam da istražujem primamljive trkačke destinacije, a koje eventualno pružaju određene popuste povodom crnog petka. Prilikom istraživanja o maratonu u Atini, negdje mi je iskočila jedna od onih dosadnih reklama na kojoj je pisalo “Limassol Marathon” (19. 3. 2023.), iz radoznalosti sam kliknuo, istražio o čemu se radi, zainteresovala me staza, lokalitet i pristupačna kotizacija, ali kako se radi o dalekoj destinaciji, koja iziskuje dodatne troškove, nisam previše pridavao pažnje. U narednim danima često mi je iskakala ponuda, pa sam počeo iz radoznalosti da istražujem mogućnost odlaska na trku. Cijena avionske karte iz Beograda je bila relativno povoljna, smještaj u ovom dijelu godine takođe je pristupačan. Razgovarao sam o ovoj trci sa nekoliko ljudi, troje su bili zainteresovani, te smo ostavili nekoliko dana da razmislimo o tome. Kako je došao Black Friday sve cijene su bile dosta povoljnije, tako da smo u kratkom roku odlučili da iskoristimo ovu mogućnost i uplatimo kotizaciju, kupimo karte i bukiramo smještaj.
Sve je bilo super, dok na red nije došla opcija plaćanja. U nekoliko pokušaja sam imao problem sa plaćanjem i negdje je moj entuzijazam splasnuo. Odlučio sam da kasnije ponovo probam. Poslije izvjesnog vremena zvoni mi telefon i predstavlja se djevojka da zove iz banke da provjeri da li sam ja pokušao da više puta izvršim uplate na Kipar. Kaže sistem je tu uplatu označio kao potencijalno rizičnu i automatski me blokirao, te po proceduri moraju da provjere o čemu se radi i izvinila mi se za nepotrebno uznemiravanje. Sa druge strane ja sam se njoj zahvalio, jer mi je bilo drago da postoji određen stepen zaštite za nas obične korisnike. Naredna četiri mjeseca sam iskoristio za lagane pripreme maratona, a onda smo početkom marta počeli da istražujemo i pravimo plan boravka.
Kada govorimo o Kipru, otprilike većina poznaje da je to zemlja slične političke situacije kao i Bosna i Hercegovina, država poznata po predivnim plažama, a kiparske gradove uglavnom poznaju ljubitelji fudbala. Kroz istoriju zbog svog položaja Kipar je bio česta meta različitih osvajača, što se može primijetiti na svakom koraku. Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine Kipar je doživio sličnu sudbinu sa Velikom Britanijom, kao Bosna i Hercegovina sa Austro-Ugarskom. Za razliku od Bosne i Hercegovine i njenog odnosa sa Austro-Ugarskom, Kipar je i danas pod značajnim uticajem britanske krune. To je država koja je podijeljena na četiri dijela i to grčki Kipar, Tursku Republiku Sjeverni Kipar, Zelenu zonu UN i dvije vojne baze Dekelia i Akrotiri koje se nalaze u sastavu Velike Britanije.
Na Kipru postoje tri civilna aerodroma, iz Beograda WizzAir leti na najveći u Larnaki, a iz Zagreba se može preko Ryan air-a doći do Paphosa. Na turskom dijelu Kipra postoji aerodrom Ercan koji je povezan samo sa Turskom, ukoliko preko njega pokušate doći na grčki dio Kipra prema uputstvu MIP BiH velike su šanse da budete uhapšeni i optuženi za ilegalan ulazak na Kipar. Kipar je jedina država u Evropi, a vjerovatno i u svijetu čiji glavni grad nema civilni aerodrom.
Kipar je država sa oko 340 sunčanih dana u godini, ali mi smo imali sreću da ga posjetimo u onih petnaest kišovitih dana. Po dolasku u Larnaku, zajedno sa trkačima iz Srbije lako smo pronašli prevoz za Limassol i odmah po dolasku smo preuzeli startne pakete koji su se dijelili na katamaranu u staroj luci. Petak i subotu smo iskoristili da obiđemo da obiđemo zanimljivosti i istorijske lokalitete u Limassolu i okolini. Interesantno je kada smo išli da posjetimo arheološko nalazište Kourion, koji se nalazi na teritoriji koji pripada Akrotiri, google maps kada se pređe linija razgraničenja automatski promijeni mjere sa metričnog sistema u milje.
Događaji u sklopu Limassol Marathona podijeljeni su u dva dana. Prvi dan održavaju se trke za djecu i korporativna trka na pet kilometara na kojoj je učestvovalo oko 4300 učesnika, a drugi dan događaja održavaju se trke na 42, 21, 10 i 5 kilometara na kojima je učestvovalo oko 3000 učesnika. Start trka je vremenski razdvojen, tako da je start prve tri trke na svakih 15 minuta počevši od 7:30 časova, dok je start trke na pet kilometara u 11:00 časova. Vremenska razlika u startu trka je odlična stvar i doprinosti da je staza konstantno puna trkača, a i da svi učesnici maratonske trke osjete čari trke. Obzirom da je noć uoči trke bila izuzetno kišovita, ujutro je bila dilema kako se obući. U posljednjem trenutku sam atlet majicu zamijenio majicom kratkih rukava što nije bila baš najbolja odluka. Na startu maratonci trče predivnim šetalištem Molos ukrašenim palmama pored mora, a nakon 500 metara, vraća se glavnom ulicom, trči se između stare luke i zamka Limassol (u njemu se kralj Ričard Lavlje Srce oženio), a nakon toga se nastavlja od stare luke, do same granice sa vojnom bazom Akrotiri. Nakon toga se pravi okret i istom stazom se trči nazad.
Nakon prolaska poret cilja stalno na stazi susrećemo učesnike drugih trka, što dodatno motiviše. Trči se uz more sve do 31. kilometra kada se ponovo vrši okret. Trčanje do okreta zbog toplote je bilo otežano i bila je potreba za većom hidratizacijom, dok je nakon okreta pa sve do cilja veliki problem bio bura koja je duvala u prsa i usporavala. U posljednje tri godine prestao sam da jurim rezultate, već trke poput ove koristim da uživam u njima i da ostavim snage za obilaske mjesta. Jedini cilj koji sebi postavim je da trčim ispod četiri sata. Prvih 31 kilometar trčao sam na osjećaj nekih 20-35 sekundi brže od neke zacrtane donje granice. Uživanje je bilo trčati kraj drvoreda prepunih citrusnim voćem, koji se nalaze na svakom koraku duž staze. Nakon okreta, što zbog vjetra, što zbog umora, usporio sam. Na posljednja četiri maratona imam neku čudnu računicu u glavi koja mi olakšava trčanje. Svaki kilometer trčim u skladu sa mogućnostima, a u glavi prerečunavam koliko mi je “lufta” preostalo do granice od četiri sata. Posljednja dva kilometra počeli su da me prestižu trkači koji su velikom brzinom zujali sa svih strana. Na prvu mi nije bilo jasno o čemu se radi, ali sam onda shvatio da su to trkači na 5K. Trkači na 5K i veliki broj navijača uz stazu olakšao je trčanje do cilja. Na kraju trka završena u vremenu 3:47:27, daleko ispred zacrtanog vremena. Maraton u Limassolu mi je deseti maraton, a prvi koji sam istrčao bez konzumiranja gelova i suplementacije, samo na vodi i soku od lubenice i na tri okrepne sam uzeo po komad banana. Po dolasku na cilj otišao sam na masažu, a kada sam se izuo iznenadio me mali prst desne noge koji je natekao i pocrnio, a ništa nije boljelo. Stvorio se hematom i umrtvio se nokat i zamrlo tkivo, po povratku kući posjetio sam hirurga koji je odstranio nokat i višak tkiva. Odstranjivanje je izgledalo jezivo, ali je bilo u potpunosti bezbolno. Nakon trke i napuštanja smještaja, zbog lakšeg transporta do aerodroma i obilaska grada, uputili smo se u Larnaku, što je bio veoma dobar potez. Larnaka je treći po veličini grad na Kipru, obiluje kulturnim i istorijskim spomenicima (kao i svaka lokacija na Kipru).
Pored Limassol maratona sedam dana ranije organizuje se maraton u Paphosu, sredinom novembra je maraton u Larnaki, a sredinom decembra je maraton u glavnom gradu Nikoziji. Limassol maraton je trka koju vrijedi posjetiti, dovoljno je velika da uživate u odličnoj organizaciji, a sa druge strane dovoljno je mala da osjetite na svakom koraku ljubaznost i gostoprimstvo. Basic startni paket od 30e (Black Friday) za maraton (za ostale trke je jeftinije), pored startnog broja, medalje, poklona sponzora i okrepe ima trodnevnu besplatnu kartu za gradski autobus, što omogućava da obiđete grad i možete posjeti izuzetan arheološki lokalitet Kurion, zamak Kolosi i druge lokalitete. Vrijedi razmisliti o posjeti nekih od kiparskih trka zbog pristupačnoti i egzotike. Transfer do Beograda, parking, avion, transport između Larnake i Limasola, smještaj u dva grada, kotizacija za trku su zajedno manje koštali nego npr. sama kotizacija za Zermatt Marathon u Švajcarskoj, koji sam trčao 2019. godine. Pored toga Kipar sam po sebi je pun fantastičnih priča i mjesta koje vrijedi posjetiti. Mnoge nelogičnosti mu daju posebnu čar, da bi ste prošli čitavim šetalištem u Nikoziji potrebno je pokazati pasoš, a tokom ljetnjeg računanja vremena na dva dijela šetališta sat će pokazivati različito vrijeme. Jedini nedostatak je što nijedna bh. mreža ne nudi mogućnost kupovine roaminga na Kipru, ali to nije problem obzirom na široku dostupnost wifi mreža.
Vaši komentari
