Kako sabotiramo svoje trkačke ciljeve?

Piše: Jasmin Harbinja

Često krenemo u godinu sa ciljem da popravimo svoje vrijeme, ali onda se to ne desi, a razloga ima raznih.

Najčešći razlozi uključuju preveliki broj trka u toku godine sa prejakim intenzitetom.

Jasmin Harbinja je trener sa certifikatom „World of triatlon coach“ i predsjednik udruženja „Trčanje i to“. Za dodatna pitanja ili trening vodstvo mu se možete obratiti preko Facebook Pagea.

Volimo trke, volimo druženje, ali ne može se svaka trka raditi u prevelikom intenzitetu, niti na svakoj trci ići na PB. Nakon svake jake trke, tijelu treba najmanje dvije sedmice odmora, tj. trčanja bez intenziteta. A kada je maraton u pitanju, potrebno je čak i do četiri sedmice odmora. Međutim, taman kada je tijelo počelo sa oporavkom, dolazi novi vikend i nova trka, a pripreme trpe.

Jedan od načina kako uklopiti trke sa jakim intenzitetom jeste da zimu provedete u baznom periodu, a da kada krenu trke, intenzitet budu trke, a da se obim ne smanjuje. Naravno, nema odmora sedmicu dana prije trke.

Preskakanje treninga snage je još jedan način kako sami sebe sabotiramo. Pored toga što je trening snage bitan i čuva vaše tijelo od povreda (opet nema garancija da se neće i desiti), brzina dolazi iz snage i eksplozivnosti, što znači iz mišića. Da bismo uz intenzitet u trčanju uspjeli razviti brzinu, moramo raditi barem dva puta sedmično trening snage. I ne, trčanjem ne radite noge i noge se moraju raditi.

“Imam ti ja drama dobre intervale, od njih ćeš drama napredovati”, je još jedan način kako sebe možemo sabotirati. Intervali nemaju nikakvog smisla bez nekog adekvatnog plana i praćenja progresa. Ponekad nam pauza u toku intervala puno više može reći nego sama brzina, ali kako ćemo to znati ako pristupamo svom trčanju kako se probudimo taj dan?

Kada od rekreacije napravimo toksičnu situaciju, dovedemo sebe u nezavidan položaj. Dosta se rekreativaca stavi pod toliki psihološki pritisak da jednostavno dolazi do psihološkog pucanja. Ovome ćemo posvetiti više pažnje, jer nije dobro ako nešto što je zdravo i što treba da ima samo pozitivne aspekte, postane toksično da vam više nije do trčanja.

Kada se bavimo trčanjem, jako je važno shvatiti da postoji određena etika i poštovanje među trkačima. Nažalost, neki ljudi imaju toksičan odnos prema drugim trkačima i čine ih da se osjećaju manje vrijednima. Ovo se često događa kada osoba osjeti da njen napredak prijeti drugima, što može dovesti do davanja pogrešnih savjeta. Stoga, ne smijemo uzimati svaki savjet kao nešto što vrijedi, već uvijek moramo biti kritični i provjeriti izvor savjeta.

Još jedna važna stvar u trčanju je smanjenje rizika od ozljeda. To možemo učiniti tako što nećemo trčati trku s povredama. Dajte svom tijelu dovoljno vremena da se oporavi i nemojte požurivati taj proces.

Kontinuitet u trčanju također je važan. Prevelike oscilacije, s jednim periodom s puno treninga, a drugim periodom bez treninga, mogu uticati  na napredak i smanjiti motivaciju za dalje trčanje.

“Mogao bih danas trčati 30 km da se testiram”. Trčanje raznih dužina kako bi se dokazali sebi nije uvijek najbolja ideja. Možda ćete moći istrčati polumaraton ili čak i duže, ali ako to učinite bez priprema, to će dovesti do ozljeda i udaljiti vas od vašeg cilja.

Napredak u trčanju ne događa se preko noći. Potrebno je strpljenje i redoviti rad kako bi se postigli dobri rezultati. Svaka osoba ima svoj put i neke će postići brže, a neke sporije. Što je veći cilj, to će zahtijevati više odricanja i kilometara, stoga je važno pametno planirati, trčati i naravno uživati u procesu.

Vaši komentari