Pripremio: Đani Kosović
Pored viših dnevnih temperatura koje trkače limitiraju u dostupnom vremenskom dnevnom okviru, tu je i niz drugih faktora.
Generalno, počinje i sezona godišnjih odmora, a i druge aktivnosti na otvorenom stvaraju „konkurenciju“ samom trčanju. Kada spominjemo druge aktivnosti uglavnom mislimo na neke obaveze nas kao kućnih i porodičnih ljudi, ali i opcije kao što su izleti na otvorenom, planinarenje, bicikliranje, odlasci na more ili posjete rodbini u insotranstvu, uglavnom – nakupi se toga.
S druge strane, sezona utrka je u punom jeku, većina nas rekreativnih trkača uzme učešće u većem ili manjem broju tih manifestacija. Lijepa je to prilika da se provjere trenutne sposobnosti, donese kući još pokoja medalja i generalno da se provede ugodno vrijeme u druženju sa kolegama i prijateljima trkačima.
Jedan dio trkača je predan trčanju i treninzima i oni nemaju dilema oko prioriteta te se tako i ponašaju, podređujući sve ove izazove trenažnom procesu i samom trčanju. Međutim jedan dobar dio trkača jednostavno bude uvučen u ovaj neki proces raznolikosti i opcija te često, efektom snježne grudve, malo po malo, u dobroj mjeri zapostavi samo trčanje i svoj neki stepen utreniranosti. Posebno su pogođeni trkači koji planiraju neku jesensku top utrku, odnosno utrku kojoj podređuju cijelu sezonu. Naročito ako je maraton u pitanju, za čiju kvalitetnu pripremu trening plan i program od minimalno 16 sedmica ozbiljnog treniranja je minimum za uspjeh i postizanje željenog rezultata. Fokus priprema je u ovih par ljetnih mjeseci, i svi ovi faktori mogu poremetiti planove i pripremni proces u cjelini.
U cilju prevazilaženja ovih i sličnih trkačkih izazova, gdje je upitna motivacija i fokus, u nastavku prenosimo nekoliko savjeta kako iste minimizirati, ako već ne možemo u potpunosti se fokusirati na trenažni proces.
Jedan propušten trening neće ugroziti ništa
Većina nas trkača je osjetljiva na propuštenu trening sesiju, posebno ako smo u nekom planu i programu priprema za pojedinu utrku. Prirodno je to, na kraju krajeva, zato i jesmo trkači i zato i želimo da odradimo pripreme na najbolji mogući način, u potpunosti i bez izuzetaka. Čemu onda program, obično se pitamo. Propuštena prilika, neostvaren planirani napredak i slična razmišljanja nisu isključivo vezana za nas rekreativce, čak i profesionalci su podložni ovakvim osjećajima.
Međutim, ako trenirate redovno, ne postoji magična, niti tajna trening sesija koju „moramo“ odraditi kako bismo postigli uspjeh i ostvarili toliko željeni napredak, bez obzira za koju udaljenost se pripremamo. Što bi rekao jedan trkački trener, propušteni trening je kap vode u čaši cjelokupnog trenažnog procesa. Drugim riječima, ako svaki svoj trening, intervalni, dužinski, lagani i sve ostale promatrate kao dijelom cjelokupnog procesa, odnosno kao kapima u čaši sveopšteg fitnes stanja u kom se nalazite, jednom kada se ta čaša popuni, tj, steknete određeni nivo utreniranosti, gubitak jedne kapi iz tako ispunjene čaše, tj. propuštanje jednog treninga apsolutno nikakav uticaj neće imati na postignuti nivo. Naravno govorimo o sporadičnim povremenim izostancima treninga, nikako o nekom kontinuitetu netreniranja gdje su stvari onda logično i dijametralno drugačije.
Ovakvim razmišljanjima dolazimo do zaključka da samo treniranje i trenažni proces nisu pojedinačne trening sesije. Vjerovatno svi trkači imaju ovakva ili slična iskustva.
Posljedica ovih i sličnih procesa je često izražena u ljetnim mjesecima. Trkači često, negativno potaknuti činjenicom da su propustili određeni planirani trening, ugroze i izgube elan pa nerijetko i cijelu sedmicu trenažnog procesa izgube u takvom negativnom razmišljanju. Također, dio trkača pokušava nadoknaditi izgubljenu trening sesiju na način da se preoptereti i tako „sustigne“ izgubljeni tok trenažnog procesa. Vjerovatno će ih ovakav pristup dovesti do preopterećenja i vjerovatnoća povrede će se značajno uvećati, da ne govorimo o izgubljenom smislu i svrsi preostalih trening sesija koje su onda ugrožene ovakvom jednom „vanrednom“ sesijom. Sjetim se sebe i nekih ranijih razmišljanja tipa “propustio sam danas planirani trening, sutra ću oba odraditi”.
Dan za danom, sedmica za sedmicom, zaista se ovo negativno razmišljanje može akumulirati i kao rezultat imamo trkača koji je propustio većinu trening sesija usljed pada morala i volje, te na samu utrku dolazi jako poljuljanog samopouzdanja u svoje mogućnosti.
Savjet je naravno da vas jedan propušteni trening ne zabrinjava, dokazano nećete praktički ništa propustiti, pokušajte se što prije trgnuti iz te faze i nastavite s trenažnim procesom na najbolji mogući način. Zapamtite da je sutra novi dan i nova prilika za trening i napredak u pripremama. Pokušajte naravno i malo prilagoditi program, npr, ako ste propustili intervalni trening nakon kojeg je lagani trk oporavka predviđen, nema razloga da odradite intervale dan poslije, umjesto treninga oporavka. Ipak razmišljate dugoročno i budite svjesni da su i treninzi oporavka tj. treninzi lakšeg intenziteta jednako bitan kotačić u cjelokupnom trenažnom procesu.
Uraditi nešto je bolje nego ne uraditi ništa
Svi mi naravno želimo da plan priprema i zacrtane treninge odradimo idealno i bez ikakvih improvizacija. Nažalost, ovakav idealan scenarij, posebno u vrijeme ljetnih mjeseci i dana odmora, je često neizvodiv. Tako npr. planiranu intervalnu sesiju jednostavno ili nemate kad odraditi, ili ste preumorni usljed nekih drugih aktivnosti kojima ste se bavili. U tom slučaju umjesto da otkažete trening, preporuka je da budete kreativni. Možete recimo umjesto intervalnog treninga se odlučiti za neki fartlek trk, gdje niste vezani strogo parametrima intervala pa tempo i same dužine jačih dionica proizvoljno i po želji i mogućnostima oblikujte.
Također, možete jednostavno odraditi neki laganiji trk, pa čak i trening snage umjesto samog trčanja. Poenta je da izvučete maksimum iz situacije u kojoj ste se našli i kako ovaj podnaslov kaže, uraditi nešto je bolje nego ne uraditi ništa. Na kraju dana bićete zahvalni prema sebi što ste uspjeli „spasiti“ dan te ćete sutra sa nesmanjenim elanom i voljom nastaviti sa redovnim trenažnim procesom. Nedavno mi se slična situacija desila, bio sam preumoran za trčanje, odlučio sam se za malo bicikliranja, te sam nakon odveženog bicikla povratio neki osjećaj odmornosti i spremnosti te isti dan odradio i trening trčanja, doduše nešto laganiji i kraći od planiranog. Na kraju dana osjećao sam neko olakšanje i zahvalnost na činjenici da nisam izgubio dan treninga te zadržao planirani kontinuitet. Bonus bodovi za mene.
Pretreniranost je uzrokovana i izostankom sna i odmora
Poenta ove tvrdnje je da pretreniranost ne dolazi samo od obavljanja jakih trening sesija. Nedostatak sna, anksioznost vezana uz nadolazeće odmore te želja da se trening sesije odrade „na silu“ i pod svaku cijenu, često vode u još veći stres na naše tijelo. Često ove činjenice nismo ni svjesni, a da se u istoj nađemo.
Naravno, niko od nas ne trenira u vakuumu, naši treninzi su sastavni dio naših života i svakodnevnih procesa. Stres uzrokovan nedostatkom sna i odgovarajućeg odmora ima jednako negativan uticaj na naša tijela kao i težak trenažni proces.
Savjet je da planirate kvalitetan period oporavka te da ne kradete vrijeme od sna za potrebe dnevnih obaveza. Većina iskusnih trkača će vam priznati da su njihove loše izvedbe na pojedinim utrkama uglavnom rezultat težnje da urade što više u što kraćem vremenskom periodu, odnosno želje da što jačim trening procesom brže dođu do željenih performansi. Često to završi pretreniranošću, povredom i generalno krajnjim negativnim ishodom u cjelini. Dakle, ako zaista i istinski želite da ostanete zdravi, te treninge odradite na najvišem nivou, uzmite dodatno vrijeme za odmor i prihvatite to kao nešto pozitivno i potrebno.
(Izvor: runnersconnect.net)
Vaši komentari
