Piše: Uroš Gutić
Šablon može biti različit; može biti kopija starih sistema, može biti kopiran trening vrhunskih trkača, ali opet se sve svodi na to da je šablon i to neće većini odgovarati.
Uroš Gutić je jedan od najboljih bh. atletičara u trkačkim disciplinama. Završio je Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta, smjer Atletika. Paralelno sa trkačkom karijerom se bavi i trenerskim poslom. Za stručno vodstvo mu se možete obratiti preko Facebook profila.
Zbog toga su bitni principi treninga, jer se tako trening može prilagoditi svakom pojedincu. Na osnovu principa možemo i lakše shvatiti jednu veoma bitnu stvar, a to je odgovor na pitanje: Koja je svrha ovog treninga? Trener mora znati odgovor na to pitanje, a trkaču je bolje da razumije. Ali ako ima trenera, nije imperativ da zna odgovor.
Principi treninga koji su bitni za trkače su sljedeći:
- Reakcija na opterećenje. Bez obzira o kakvom se treningu radi (lagano trčanje po gradu ili jaki trening na atletskoj stazi), uvijek postoji reakcija na opterećenje. To je uočljivije na jačem treningu, jer već kada se završi prvo ponavljanje imamo neke reakcije organizma, kao što su: jače lupanje srca, teže disanje, vjerovatno i osjećaj težine u mišićima. Na svakom trčanju krv ide tijelom od jednog dijela do drugog, da bi se ostavrio zadatak koji smo nametnuli tijelu samim tim što smo otišli na trčanje. Tijelo radi dobar posao u prilogođavanju na opterećenje, što je trkač spremniji, neke procese ne osjeti, ali to ne znači da se oni ne odvijaju.
- Specifičnost. Ona tkiva koja su opterećena reaguju na opterećenje. Ukoliko opteretimo srčani mišić, srce reaguje, ukoliko opteretimo mišiće za disanje, oni reaguju, ukoliko opteretimo mišiće u nogama, oni će reagovati. Dijelovi tijela koji su izloženi opterećenju postaju snažniji i bolje pripremljeni da se nose sa budućim opterećenjima.
- Preopterećenje. Naše tijelo nije mašina i neće uvijek reagovati na opterećenje tako što će naredni put biti spremenije, nego čak suprotno, ukoliko se stalno forsira opterećenje, ono će postati slabije. Zbog toga je sastavni dio treninga odmor i lakši trening dani, jer najveći benefit treninga se upravo tada ostvaruje, tada se tijelo odmara i priprema za naredna opterećenja.
- Odgovor na trening. Kada se organizam navikne na određeni trening, potrebno je na neki način promijeniti karakter treninga, inače trening neće imati smisla. Npr: Trkač je na početku priprema radio 3x1000m (3:40) sa 3 minute pauze, vremenom taj trening će postati previše lagan i neće biti nikakvog benefita od njega. Da bi takav trening ostvario benefit, potrebno je promijeniti barem jednu od ove tri varijable:
- Opterećenje ili ukupna količina treninga, koji je u ovom slučaju 3000m,
- Intenzitet, koji je u ovom slučaju 3:40 po kilometru,
- Oporavak, koji je u ovom slučaju 3 minute.
- Lični limit. Poznato je da svaki pojedinac ima svoj limit, preko kojeg ne može da ide. A limit može biti uzrokovan i drugim okolnostima, a to je naročito bitno za rekreativne trkače, koji trče zbog zadovoljstva. To znači da se trening treba prilagoditi poslu, okruženju, vremenskim uslovima i ostalim stvarima koji ometaju postizanje željenog rezultata.
- Vremenom je napredak sve manji. Bitno je shvatiti jednu apsurdnu činjenicu, koja kod nekog može izazvati frustraciju, a to je činjenica da što si duže u treningu, veliki napredak je teže ostvariti. Što je trkač spremniji, manje koristi ima od jačeg treninga, što znači ako mu je trebalo 6 mjeseci da vrijeme na 5k spusti sa 22 minuta na 20 minuta, vrlo vjerovatno će mu trebati više od godinu dana da sa 20 minuta spusti na 19:50. Naravno to se misli kada je trkač došao blizu svog trenutnog limita. Ali mislim da što je teže nešto ostvariti, veći je osjećaj postignuća kada se ostvari, a nije bitno da li je to lični za 1s ili 30s.
- Ubrzanje prepreka (smetnji). Kada se ne trenira jako, manje su šanse za povredu (smetnju), ali da bi ostvarili napredak, potrebno je izaći iz komfor zone. Ali tada treba biti oprezan jer se povećava rizik za povredu i vremenom se opet vratiti u svoju idealnu zonu.
- Održavanje. Lakše je održavati nivo spremnosti, nego što je postići taj nivo spremnosti. Zbog toga je naročito bitno održavati kontinuitet u treningu, da se ne bi nepotrebna energija trošila na vraćanje na stari nivo, nego da se iz stabilnog stanja ide ka napretku.
Vaši komentari
