Piše: Klara Pavičić
Tri godine san trčala ultramaratone.
Npr istrčala sam nekoliko utrka od 12 sati, 100 km, Zagreb – Čazma 62 km. Početkom ove godine donijela sam odluku da prestanem trčati ultre iz razloga jer zahtijevaju dosta vremena u pripremi, što nije lako uz obiteljske i poslovne obveze. Uz stručnu pomoć i vodstvo trenera Ive Katušića od početka 2024. počinjem sa pripremom za kraće utrke, i to od 5 km do 42 km.
Prije maratona u Boki uz kraće utrke od 21, 10 i 5 km ove godine sam trčala Plitvički maraton i Zagrebački maraton.
Tjedno imam 6 treninga, 2 treninga snage u dvorani, te 4 treninga trčanja po programu trenera. Jedan dan u vikendu obično trčim dužine sa izmjenama tempa, a preko radnog tjedna nakon posla na Marjanu kraće treninge npr. utorkom dionice, četvrtkom Marjanska liga 5 ili 10 km, petkom lagani trening (recovery), često u društvu mog kućnog ljubimca pasa Izzy. Jedan dan tjedno obavezno odmor. Isključivo sam cestovni trkač.
Moja treća utrka u Boki Kotorskoj bila je pravo uzbuđenje. Nakon sudjelovanja na polumaratonu 2022. godine, te kao pejserica na maratonu 2023. s vremenom od 4 sata i 30 minuta, ove godine sam se odlučila za natjecateljski maraton.
Jutro utrke započelo je s obećavajućim vremenskim uvjetima. Poznajem stazu i osjećam se fizički spremno. Dvadesetak minuta prije početka utrke ulazim u startnu zonu s velikim upitnikom iznad glave – kojom taktikom trčati? Hoću li trčati sama prema vlastitom osjećaju ili pratiti pejsera na vrijeme od 3 sata i 45 minuta, a možda čak ubrzati na 3 sata i 40 minuta? Ili se pridružiti simpatičnoj pejserici s ciljem od 3 sata i 30 minuta?
Odlučila sam pristupiti pejserici Edini Harbinja i upitati za njezin plan. Njena strategija bila je jednostavna: ujednačen tempo od 4:57 po kilometru, bez puno zaustavljanja na okrepnim stanicama. Svjesna rizika, ali i s dozom hrabrosti, odlučila sam je pratiti.
Početni kilometri prolaze u skladu s planom. Brzo smo se formirali u grupu trkača pod Edininim vodstvom. Pratim je, neočekivano opušteno, oduševljena njenom energijom i lakoćom trčanja i sposobnošću da priča i zabavlja na stazi. Posebno mi je bilo drago kad je spomenula da dobro poznaje Split i Marjan. Kilometri se nižu, prolazno vrijeme na polumaratonu je precizno, i slijedi uvod u drugi, teži dio maratona.
Oko 32. kilometra tijelo počinje slati prve signale da će održavanje tempa biti izazov. Sebi kažem: “Klara, izdrži barem do 35 km, to je već velik uspjeh.”
Na 35. kilometru usporavam. Edina i ostali trkači iz grupe nastavljaju naprijed kao vojnici. Počinje moja samostalna bitka u tijelu i glavi, svjesna da 3 sata i 30 minuta neće biti moguće. Ipak, optimizam je i dalje prisutan – još uvijek postoje realne šanse za vrijeme ispod 3 sata i 40 minuta. Od 35. km nadalje trčim prosječnim tempom oko 5:15.
Približavam se cilju, “srce veliko ko kuća“, s rezultatom od 3 sata, 33 minute i 18 sekundi.
Vaši komentari
