Piše: Sabina Krivdić
Samo Bog zna kako i zašto na ekranu mi se pojavio album Bokeški maraton. Prelistam i pomislim kako li je samo lijepo trčati tom najljepšom dionicom naše regije.
S mislima o Boki pomislim – A što to ne bih i ja uradila?
Kako je bio decembar, a nadolazeća godina je nosila i moj 45. rođendan, novogodišnja odluka je pala – istrčati naredni polumaraton u Boki.
Prije par dana novogodišnja odluka je ostvarena.
Ni slutila nisam da će sve što se dešavalo u međuvremenu biti toliko značajno. Trčanje nije puko trčanje, trčanje je nalik žvotu i zato vas uči najboljim lekcijama:
- Sve na ovom svijetu, ili bar većinu stvari možete ostvariti sami. Ali je mnogo izvjesnije da ćete ciljeve ostvariti u grupi. Nađite ili napravite tim. Pravi tim vas vodi kad vam je teško; pravi tim vas diže kad padate; pravi tim je uvijek tu i prati vas; pravi tim je veliki dio vaše savjesti i vaše discipline; u pravom timu rastete. Ako se ništa od toga ne dešava – mijenjate tim… Tražite dok ne nađete klub u kojem se osjećate da tu pripadate. Ja sam imala sreću da sam, slijedeći osjećaj, potrefila iz prve. SRC klub je za vas ako tražite ljude među kojima nije važno ništa osim da ste prijateljski orijentisani i da volite trčanje (ako i ne volite, ima da zavolite). U pravom timu želite ostati zauvijek.
- Svaki početak je težak – to ste čuli milion puta. Kad krenete trčati prvi metri, kilometri vas lome; jedva dišete, sve vas boli, jedina misao koja se vrti je što mi ovo treba, želite odustati.. Nastavite, samo nastavite. Zanemarite prepreke, fokusirajte se na cilj. Nevjerovatno je kako brzo svi ti problemi ostanu iza vas.
- Nakon nekoliko istrčanih treninga ili trka, naučit ćete da prevaziđete početne izazove, da su oni prolazni i počet ćete uživati u procesu. Bilo bi šteta trčati nekom prelijepom dionicom, a fokusirati se na nešto što je prolazno, kao što je recimo bol u stopalima ili nogama dok se malo ne zagrijete.
Foto: Milan Šabić - Uvijek ima neko ko je prošao to što vas čeka i zato poslušajte savjete.
- Vaš um je glavni šef, tijelo radi ono u šta vi vjerujete. Ta spoznaja će vam olakšati ne samo trku nego kompletan život. Shvatate da konce ipak vi držite i to je ključno olakšanje kad vam je najteže.
- Negdje u drugoj polovini trke, koliko god duga ili kratka bila, imat ćete osjećaj da više jednostavno ne ide. Stanite i zauzmite stav. Da, stav. Ispravite leđa, podignite glavu, udahnite duboko, učvrstite stav. Ne može se ići naprijed povijene kičme, opuštenog stava. Posložite se i nastavak će biti mnogo lakši.
- Ne postoje idealni uslovi, ali vi možete postati idealni i jako zadovoljni sobom.
- Jedna dobra odluka povlači za sobom niz drugih. Kad odlučite trčati upoznajete novi svijet u kojem možete opstati ako ste jaki, izdržljivi i zdravi. To će neminovno donijeti bolju ishranu, duge treninge koji vas jačaju, pa se odjednom umjesto na kafi nađete na treningu snage ili času yoge. Ne brinite, itekako ćete uživati, a tijelo i porodični doktor će vam biti zahvalni.
- Želje i ciljevi su ostvarivi kad na tome predano radite.
- Na cilju vas čeka neko vaš. Zbog toga ćete s osmijehom preći zadnje metre.
- Znat ćete da želite još dugo biti tu, za sve te osmijehe, osjećaje i benigne provokacije, šta god; željet ćete biti zdravi i prisutni u svakom trenutku. Zato trčite.
Moje trčanje traje svega nekoliko mjeseci, ali sam sigurna da će trajati dok sam živa.
U februaru sam krenula sa prvih nekoliko minuta trčanja sama i shvatila da tako neće ići. Bilo mi je potrebno stručno vodstvo, tačan termin treninga i društvo koje ima razvijenu disciplinu. Svima koji traže navedeno, a na to još i kao bonus vole dobre ljude i prijatelje, od srce prepuručujem Sarajevo Running Club. Zahvalit ćete mi kasnije. Pridružila sam se klubu, počeli smo sa treninzima i sa nezaboravnim trenucima novootkrivene ljubavi. Tri puta sedmično po svim vremenskim uslovima i neuslovima sastajali smo se, trčali i napredovali. Nizali su se metri, kilometri, trke i nevjerovatna podrška.
Bokeški polumaraton je trka koja zaslužuje sve pohvale. I da, baš kao početnik to mogu reći jer za očekivati je da se iskusni trkači snalaze i da su navikli na takva dešavanja. Ali kad početnik ne dođe u situaciju da mu je nešto nejasano od samog dolaska, prevoza, trke, cilja…. onda je to za svaku pohvalu.
Atomsfera na startu, ali i tokom trčanja nešto je čime bismo trebali svi da sebe počastimo. Tolika podrška od stanovnika Boke budi u ljudima nadu i uvjerenje da život zaista zna biti lijep. Zato uživajte u vlastitim trkama. I trčanju.
Vaši komentari
