- Ime, prezime i mjesto boravka?
– Dragica Čolina, Borčani, Tomislavgrad.
2. Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– Negdje oko 2022. godine, kao veliki gurman i mesar, oduvijek sam voljela hranu. Iako sam redovito vježbala, to mi više nije bilo dovoljno jer sam počela dobivati na težini. Budući da ne mogu odustati od hrane, a ne volim osjećaj debljine, odlučila sam se posvetiti trčanju. Počela sam polako – malo šetnje, malo trčanja. Sve dok nisam srela Vesnu Ćavar, koja me nagovorila da se pridružim njihovoj ligi i pokušam povećati svoj uspjeh kroz utrke. Prvi put sam se okušala na trail utrci u Gaju, dužine 4 kilometra. Bilo je to u redu; Vesna je išla polako sa mnom, i uspjela sam preživjeti. Drugi put sam došla na cestovnu utrku od 5 kilometara. Svi su trčali, smijali se i razgovarali, dok sam ja jedva disala. Dva dana sam se oporavljala od tog iskustva. Međutim, usprkos svemu, došla sam, vidjela i ostala!
3. Koliko često trčite?
– Trudim se održati ritam 3 puta tjedno.
4. Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– Volim polumaraton.
5. Koliko trka trčite godišnje?
– Jedan polumaraton ili ponekad dva, te par kraćih utrka.
6. Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam najdraže?
– Trenutno vrtim 4 para. Ja sam inače Fan Nikea, imam i Hoka Clifton 9, dobre su također za trail.
7. Ako vam je to važno podijelite sa nama lične rekorde ( npr.na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…)
– Nisam natjecateljski trkač, rekordi mi nisu bitni, svaka završena utrka moj je osobni rekord.
8. Što vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– Najviše uživam u onom osjećaju koji dolazi nakon trčanja – osjećaj pobjede nad samom sobom i pomjeranje vlastitih granica. Sviđa mi se izazov i borba koju trčanje donosi, ali ne volim ozljede koje ponekad prate ovaj sport.
9. Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Svaki dio treninga ima svoje čari i izazove. Dužinske dionice za mene su uvijek ispit samokontrole i mentalne čvrstine.
10. Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– Sve cure su dalje od mene tako da ni nemam izbora. Navikla sam trčati sama, volim glazbu i obavezno trčim sa slušalicama, tako da ni ja nisam neko društvo za trčanje.
11. Omiljena trkačka trening ruta?
– Trčim kroz polje uz rijeku sve do Razlivaka i natrag, što mi je najdraža ruta, osobito kada radim dužinske treninge. Zapravo, svaka ruta mi je draga, jer sada već poznajem svaku dionicu. Znam točno do kojeg mjesta trebam trčati, a zatim zbrajam kilometre ovisno o tome koliko mi je potrebno za određeni trening.
12. Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Polumaraton u Splitu, ujedno moj prvi polumaraton i prva velika utrka s velikim brojem natjecatelja, bio je zaista poseban doživljaj. Vesna me pripremala za ovu utrku, i to je odradila na vrhunskoj razini. U kratkom vremenu pripremila je ženu od 48 godina, koja je tek počela trčati laganim tempom, za polumaraton. Na zadnjem kilometru, noge su mi postale teške poput utega, doslovno sam čula otkucaje vlastitog srca, a disanje je postalo naporno. No, tada sam začula voditelja kako izgovara moje ime dok prolazim kroz cilj. U tom trenutku, sav umor i teret su nestali. Osjećaj koji vas tada preplavi teško je opisati – to je čista sreća, radost i zadovoljstvo.
13. Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– Meni osobno, naša Duvanjska desetka najdraža je utrka. Poznata je po izvrsnoj organizaciji, a, hvala Bogu, svake godine postaje sve veća i značajnija.
14. Trke koje su vas razočarale i zašto?
– Iako se ponekad dogodi da neka utrka bude slabije organizirana, nijedna me do sada nije razočarala. Svaka od njih ima svoje posebne čari.
15. Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?
– Već sam spomenula da nisam natjecateljski trkač, pa zbog toga ne jurim rezultate i ne osjećam nikakav stres kad idem na utrku ili trening. Za mene trčanje donosi neopisiv osjećaj sreće nakon svake završene utrke ili treninga. Mislim da je taj osjećaj zajednički svim trkačima.
16. Kako se motivirate za trčanje?
– Iskreno, više mi nedostaje vremena za trčanje nego motivacije. Trčanje je za mene oblik odmora i opuštanja, kroz koji se oslobađam stresa, umora i svih negativnosti koje su se nakupile tijekom dana. Sve to ostavljam iza sebe tijekom treninga.
17. Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Iako ne pratim atletiku, imam dubok respekt prema svim sportašima, jer je njihova karijera obilježena brojnim odricanjima i znojem. Međutim, njihovi se životi vrte isključivo oko sporta, a nerijetko imaju i čitave timove ljudi koji im pomažu, oni su neka druga dimenzija i o njima ne razmišljam. Meni su pravi uzori žene i ljudi iz mog kluba koji, unatoč svojim poslovnim i obiteljskim obvezama, na kraju dana umjesto da se opuste na kauču i gledaju televiziju, biraju trčanje. Divim se onima koji se ustaju u 6 ujutro, trče, zatim se istuširaju i spremaju za posao. To su moji uzori.
18. Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Ljudi koji žele napraviti promjenu mogu to i učiniti, ali ukoliko ne žele, teško ih je izvući iz njihovih „oklopa“. Kada primijetim da se netko trudi, preporučim im barem šetnju, jer svaki pomak je dobar. Osim trčanja, obožavam i planinarenje, a pokušavam odraditi i trening snage barem jednom tjedno. Rado bih preporučila bilo koju od tih aktivnosti. Sjećam se kad sam svoju pokojnu mater vozila na kontrolu kod doktora. Na putu smo srele jednog trkača, a ona se tada našalila govoreći: „E je manit i iskon!“ Taj izraz je, kod starijih, obično značio da nemaš pametnijeg posla. Tada još nisam trčala, no često pomislim kako bi reagirala sada da vidi da sam postala „iskona“. Sada i ja trčim i po Suncu i po kiši, nakon nekog vremena trčanje mi je postalo više od treninga – postalo je način života.
19. Trkački cilj za budućnost?
– Definitivno želim trčati maraton, iako još nisam spremna. Nadam se da ću biti spremna do kraja sljedeće godine. Maraton je san i strah svakog trkača. To je pravi ispit svega što si postigao, test tvoje samokontrole, upornosti, snage, te psihičke i fizičke pripreme. Kada pomislim na maraton i na dionicu od 42 kilometra, ona mi se u glavi čini strašnom, čak i kad je zamišljam kao pješačenje, a kamoli trčanje. Ali, vjerujem da ću uspjeti u sljedećoj godini!
20. Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koju biste dodali, a nismo vas pitali?
– Uglavnom smo rekli sve, ali u današnjem svijetu, gdje smo više – manje robovi mobitela i gledanja televizije, koja nam svaki dan mozak priprema na smak svijeta, rade od nas zombije koji puše, piju i traže spas u antidepresivima, a dovoljna je samo mala šetnja koja će popraviti svačiji dan.
Vaši komentari
