ŽENSKE PEJSERSKE PRIČE: Vesna Ćavar – naša odvažna Duvanjka

Nakon malo duže pauze, koju sebi opravdavam praznicima i drugim važnim obavezama, konačno nastavljamo razgovarati s još jednom damom i pejserkom, a ponovno u namjeri da potaknemo žene i djevojke da se pridruže trkačkoj zajednici i osjete čari i benefite trčanja.

1960
Banner

U našem trećem ženskom razgovoru o pejsu i sličnim stvarčicama koje trčanje znače, predstavit ću vam Vesnu Ćavar iz Tomislavgrada.

Vesna je članica A.K. Puls Tomislavgrad, kluba koji ima sve jaču žensku postavu i kojem mnogi klubovi zavide na brojnosti, rezultatima, podršci koju pružaju članovima i vidljivosti na trkama širom BiH i regije.

Vesna mi je i osobno izuzetno draga osoba i žena. Uvijek je rado srećem na trkama, a ako ne žurimo, često fino i popričamo. Njen optimizam, osmijeh i stav čine je jednom od naprepoznatljivijih trkačica kod nas, te ako je niste upoznali do sada, ne znam šta čekate!

Vesnini sportski počeci – „Koja si izletila?“

Vesna se trčanjem počela baviti rekreativno nakon što se afirmirao njen lokalni klub – AK Puls Tomislavgrad. Svoje zrelije trkačke početke veže uz Duvanjsku trkačku ligu 2018. godine, kada je i postala članica kluba.

Ipak, kao i kod mnogi drugih, same početke trčanja bilježi u djetinjstvu i školskim danima. Dok je bila u školi, zvali su je na sva natjecanja u trčanju „ali joj mater nije dala jer je bila sramota“. Ništa što također mnoge od nas nisu iskusile tada ili kasnije, nažalost. Ipak, Vesni se tada iz inata javila i motivacija, koja će je pratiti do povratka rekreativnom trčanju kao odrasla osoba.

Do tada se, pak, trebalo izboriti s činjenicom da je na svaku njenu izgovorenu želju za povratkom trčanju odgovarala njena majka Cvita sa svojim komentarom „Ajde Vesna Bog s tobom jesi li luda, di ćeš me sramotiti“. Kako kaže, ni kada je počela trčati i ići redovno na utrke, njena majka nije prestala sa svojim komentarima: „Di ćeš? Samo me sramotiš“ i tipa „Koja si izletila“. Kada bi Vesna odgovorila da je bila zadnja, susrela bi se s psovkama što još ide na utrke.

Ovaj dio moja sagovornica zaključuje važnom opaskom: „Tako ja vodim duplu borbu i trku, jednu gdje se utrkujem sama sa sobom, a drugu s Cvitom…. Ha ha ha.“ Mislim da ova rečenica ilustruje zaista mnogo, posebno kada su žene u pitanju i njihove borbe. Tu ima filozofije i slojeva, pa ko želi, neka tumači i izlvlači pouke!

Fali li nam dobra daska u glavi ako trčimo po jakom pljusku?

Kako kaže, 2018. godine se odmah u rano proljeće organizirala i lagano počela trčati nakon posla. Pomoć u vidu standardnih savjeta trkačima početnicima dobila je od svojih kolega iz kluba, te je „krenula peglati cestu“. U početku, kaže, nije je bila briga hoće li biti sama od žena u klupskoj ligi, mada joj je „bilo draže kad bi bila još koja cura“.

U prvom kolu Duvanjske trkačke lige Vesna je bila jedina žena, da bi joj se poslije pridružila Mira, a potom Josipa i Mateja. U početku, kao i u mnogim gradovima i mjestima kod nas, najteža stvar joj je bila odabrati cestu gdje će trčati „budući da su ceste tijesne, a vozači brzi“. U početku je stoga radije trčala sama „glumeći šetnju“, a kasnije je „više nije bilo bitno ni je li vruće, pada li kiša ili snijeg i koliko je hladno“.

U priči koju dijeli s nama navodi kako je jednom dok je trčala počela padati jaka kiša, a povremeno je bila toliko jaka da je „propadala u zemlju od srama što će ljudi reći koji su je susretali uz cestu“. Ipak, u svom stilu opaža: „Sigurno su mislili ovoj fali dobra daska u glavi dok trči po ovom pljusku.“ Komentari sugrađana u sličnom tonu bili su i oni i kada kažu: „proletila je jedna od žena samo ne znamo je li Vesna ili Josipa“.

Podrška obitelji i „mama idemo na trčanje“

Za mnoge trkače, a posebno trkačice, najveće prepreke kroz trčanje javljaju se usljed usklađenosti trčanja s poslom i obiteljskim obvezama. Vesna je to, srećom, uspjela uspješno uskladiti, te objašnjava da „to sve nije nikakav problem ako voliš trčanje i uživaš u blagodatima koje ono daje“.

Vesnin suprug i djeca su bili i ostali ogromna potpora na njenom rekreativnom trkačkom putu. Ovo je izuzetno važno, vjerovatno i neophodno, ukoliko želimo trčati i imati „mir u kući“. Tako je njen suprug Iko vrlo često s njom na utrkama i daje logističku podršku kako njoj, tako i svim članovima kluba A.K. Puls. Njen sin Marko je počeo s trčanjem prije nje bar tri godine i redovno je trčao Duvanjsku ligu, a kći Ivana je počela trčati ubrzo nakon nje. Dakle, radi se o jednoj istinskoj trkačkoj porodici!

Vesni je posebno zadovoljstvo kad joj se obrati jedno od njeno dvoje djece i kažu: „mama idemo na trčanje“. Marko joj tako često drži tempo na trkama i treninzima, pejsa je, kako volimo reći. To je vrlo uspješno odradio i na posljednjoj Vesninoj utrci na Maslenici kada je postigla najbolje vrijeme na polumaratonu i novi „PB“.

Trkačka postignuća i planovi

Vesna je zaista skromna, te na moje pitanje o rezultatima koje bi izdvojila, odgovara „najradije ne bih ništa izdvojila jer su to dosta skromni rezultati. Pravi rekreativni rezultati.“ Ipak, ja ne dijelim njeno mišljenje i smatram da su ovo značajni rezultati, posebno u njenoj dobnoj skupini.

Vesna je tako bila treća u ženskoj kategoriji na Tuzlanskom maratonu u oktobru 2022. godine u disciplini polumaratona s rezulatatom 1:54. Mogu reći da bi ovim rezultatom bile zadovoljne i djevojke mnogo mlađe od nje, a ona bi tada više voljela da ovaj rezultat „ne objave“, obzirom da u to vrijeme nije bila u formi, išla je u Tuzlu čisto turistički i nije očekivala tako dobar plasman. Dok je ulazila u cilj iznenadio je muž govoreći: „bravo Vesna treća si ukupno“. Kaže da je bilo stid uzeti medalju za treće mjesto s vremenom 1:54. Ja bih na to odgovorila, ako mi dozvoli, da mnogi uzimaju medalje i za lošije rezultate i da bi trebalo da je ponosna što je uspjela završiti polumaraton s ovim rezultatom, još kada nije bila u formi.

Od trka izdvaja svoj „najdraži prvi half u Metkoviću“ koji je istrčala s Mirom 2018. godine i prvi maraton u Splitu 2020. godine. Rado se sjeća i Duvanjske desetke 2019. godine, kada je postala najbrža „Duvanjka“, a nakon toga je, dvije godine poslije, obranila titulu (trka usljed pandemije nije održana 2020. godine). Od plasmana izdvaja svoje 3. mjesto na Državnom prvenstvu BiH u maratonu 2021. godine, kao i drugo mjesto u Federaciji na istoj trci. Vesnini veoma značajni plasmani su i Državno prvenstvo na 10 km 2022. godine u Tomislavgradu kada je bila druga, odnosno treća 2023. godine.

Zatim dolazimo do trka koje su vjerovatno većini nas posebne, timske, štafetne trke. Vesna se tako sjeća dvije štafetne utrke u kojima je sudjelovala sa „svojim curama“ iz Kluba. U Sarajevu su 2022. godine Josipa, Mateja i ona osvojile drugo mjesto, a u Makarskoj je s Mirom i Josipom 2023. godine također došla do istog plasmana kao u Sarajevu.

Ima tu još trka u kojima je bila zadovoljna osobnom izvedbom, ali ima i onih koji „stalno kvocaju njenim rezultatima“. Od rezultata joj je ipak draži osjećaj koji trčanje nosi sa sobom bez obzira trčimo li brzo i natjecateljski ili sporo. Kaže da je ove godine motivirana i želi popraviti rezultate, a prije svega u maratonu. Ove godine će istrčati svoj šesti maraton. Ranije je sanjala maraton ispod četiri sata, a sada kada ga je istrčala dva puta ispod te granice, apetiti su joj porasli. Ipak, svjesna je i da je sasvim normalno podbaciti na maratonskoj utrci jer „jedno su želje, a stvarnost i uvjeti na stazi, individualne slabosti i greške nešto drugo. “Maraton jeste „zvijer“ od trke, ali mi smo sigurni da Vesna može još značajno popraviti svoj maratonski PB, dokle god ima ovakvu motivaciju i kontinuitet, te joj od srca želimo sreću!

Vesnine poruke – „Odvažite se, zadovoljstvo neće izostati!“

Kao i svoje ranije sagovornice, i Vesnu sam pitala za mišljenje o benefitima trčanja za žene, te je zamolila da pošalje svoje poruke ženama koje se boje krenuti u sport/trčanje.

Motivacija jeste jedan od glavnih faktora i nešto što nedostaje mnogima kako bi se odvažili ući u neku sportsku avanturu, ili ostati u njoj duže vrijeme, ako su već započeli. Vesna je jedna od onih osoba koje su ušle u trkačke vode iz ljubavi ka trčanju. Znamo da to možda i nije veoma čest oblik motivacije, ali kada jeste, dobar je recept za uspjeh i kontinuitet.

Kroz trčanje je Vesna došla i do spoznaja o nizu zdravstvenih benefita ovog sporta, kao što su povećan imunitet organizma od prehlada, gripa, učinkovitost protiv depresije i stresa, dizanje raspoloženje itd. Vesna nam to ovako ilustruje: „Kada se vratiš s treninga, istuširaš i odradiš istezanje za što ti je potrebno jedan sat ili nešto više, osjetiš zadovoljstvo odrađenim treningom što ti diže samopouzdanje.“

Ne moramo se podsjećati kako je danas život brz i dinamičan, pun problema i stresnih situacija. Ipak, Vesna je uvjerena da trčanje pomaže da se izvučemo iz te tjeskobe, a „potrebne su nam samo tenisice, majica, tajice, dobra volja i sat vremena na otvorenom“. Poslije posla, umjesto sat vremena spavanja na kauču, ona radije odradi trening jer „poslije toga s više energije i poleta odradi kućne poslove i obveze koje ima prema obitelji“. Ističe i socijalni aspekt trkačkog iskustva, s riječima: „Ukoliko trebaš društvo, trkači vole trčati i pričati što opet eliminira negativnu energiju.“

Navedene važne poruke nisu samo primjenjive na žene. Što se tiče žena konkretnije, ukoliko imaju dileme kako krenuti s trčanjem, Vesna smatra da ne trebaju previše razmišljati i da mogu to napraviti same ili uz pomoć kluba kao što je njen A.K. Puls. Vesna i njene trkačke prijateljice su tako pokrenule i konkretnu incijativu podrške i u klubu oformile i grupu „Žensko trčanje“, koja jedva čeka pomoći novim trkačicama. To je grupa koja je napravljena za početnike, s ciljem pomoći da stvore navike trčanja, uz davanje savjeta kako početi i skupa prebroditi sve eventualne prepreke na koje nailaze osobe koje polaze s trčanjem, osobito žene. Ovo je sjajna inicijativa, i kada sam je prvi put vidjela na Vesninim, Josipinim i Pulsovim društvenim mrežama, poželjela sam da se ona razvije i mnogo šire!

Za kraj, Vesna poentira kako trčanje nudi širok spektar zadovoljstva: „Neki vole natjecati se u sportskom smislu, širiti svoje trkačke granice, a neki jednostavno vole lagano trčati i uživati u aktivnosti. U tom smislu trčanje je sport za svakoga, a sigurna sam da će svatko za sebe odabrati onaj model koji mu u određeno vrijeme najviše odgovara. Ako ništa drugo, popiti pivo poslije trčanja veliko je zadovoljstvo i gušt. Zato oni koji se plaše da su previše spori ne trebaju brinuti jer među nama trkačima ima jako puno onih koji preferiraju lagano trčanje i povremeno hodanje. Odvažite se, zadovoljstvo neće izostati!“

OK, ako vas Vesna jos uvijek nije ubijedila da bi trebalo da p(r)otrčite, onda vas nas dvije možemo pokušati skupa ubijediti na nekom pivu poslije trke u vašem mjestu/gradu! A bar nam trka ne nedostaje…

Vaši komentari

Banner