Tekst: Edina Harbinja / Foto i video: Ersan Bijedić
Adizero Adios Pro 4 ne samo da izaziva Alphe, već uvodi inovacije koje bi vas mogle natjerati da preispitate svoje favorite.
Ova recenzija donosi moje iskreno iskustvo s najnovijim Adidas maratonskim super tenama koje su upravo stigle na tržište.
Napomena: Ove tene nisam dobila besplatno za recenziju (nažalost – Adidas, ako ovo čitate, inbox je otvoren). Dakle, sve što slijedi dolazi iz mog vlastitog džepa i iskustva.
Pozadina mog iskustva
Dosad sam pretrčala osam maratona, većinu u Nike Alphafly 1, koje su bile moj nepobjedivi favorit – udobne, brze, poskakujuće (“bouncy”) i apsolutno pouzdane. Nisam imala problema sa žuljevima, mogla sam ih komotno nositi na trku pravo iz kutije. Vaporke dvice su mi bile dosta tvrđe i nisam ih nosila na maratone nakon prvog. Alphafly 2 nisam ni pokušala nabaviti, nakon što sam pročitala previše loših recenzija koje su komentirale žuljeve i udobnost.
Alphe 3 su me, nažalost, također razočarale. Kupila sam ih ljetos i nakon kratkog easy treninga, nosila na Sarajevski cener u julu 2024. godine. Ta trka mi je bila izuzetno teška zbog vrućine i loše forme, tako da nisam ni primijetila do samog kraja da mi je skoro cijela desna patika krvava! Na desnoj peti se pojavio užasan žulj, koji je na samo 10k prokrvario. Ipak, dala sam im drugu šansu i uradila jedan maratonski tempo trening sa 15k „rejs pejsa“, ali opet slično… žulj! Tada sam definitivno i odustala i odložila ih za ko zna šta… Nisam jedina kojoj su pravile ovakve probleme, pa sam slične krvave prizore viđala i na trkama u BiH, a i na video recenzijama. Osim tog problema, osjećaj u njima je bio sličan kao u Alfama 1, ali Alfice kec su ipak superiornije. Tokom dvije i pol godine, koliko trčim maratone, uspjela sam nabaviti četiri para Alfi 1 (većinu s velikim popustom), tako da ih još imam u rezervi, s tim da su neke postale tene za trening jer su prešle dovoljno kilometara da bi bile tene za trku.
Stoga, kada su Adios Pro 4 izašle, odlučila sam im dati šansu. Kupila sam ih 2. januara s UK Adidas web stranice, odmah po puštanju u prodaju. Kod ovakvih modela, koji brzo stvore „hype“, rasprodaja je brza, pa sam bila sretna što sam uspjela uhvatiti svoj par.
Dakle, moje poređenje će se iz svih ovih razloga uglavnom fokusirati na Alfe 1 – Adios Pro 4. Od super tena, probala sam i Saucony Pro davno, koje su se pokazale kao dobre za trening, ali inferiorne u odnosu na Alfe, kao i New Balance Elite, na London maraton expu 2023. godine. Plan mi je da nabavim i Asics Metaspeed Sky Paris, jer sam i o njima čitala super recenzije. Probala sam ih u prodavnici i na prvu, osjećaj je bio super.
Pozitiva: Šta Adios Pro 4 radi bolje?
1. Lagane i udobne odmah iz kutije
Ove tene su izuzetno lagane, neznatno teže od Alphafly 3, ali osjetno udobnije. Odmah nakon vezanja pertli, osjetila sam da su savršeno prilagodljive stopalu, da su mekane i zabavne.
2. LIGHTSTRIKE PRO pjena i ENERGYRODS 2.0
Pjena u srednjem đonu daje osjećaj kao da hodate po oblacima, dok karbonske šipke (ENERGYRODS 2.0) osiguravaju efikasan prijelaz s pete na prste. Ovaj sistem amortizacije zaista štedi energiju, što sam osjetila na dva tempo treninga od po 10 km pri tempu od 4:28 min/km (uz 6k zagrijavanja i rastrčavanja, dakle 32k ukupno). Pjena djeluje mnogo prirodnije od one kod Alfi, nema osjećaja „potkovanosti“. Što je brži pejs, ponašale su se bolje i ja zaista nisam imala osjećaj da idem pejsom kojim sam išla, nego recimo 4:50-5:00. Na rastrčavanju sam također išla brže nego inače (5:02) uz prosječan puls od 146.
3. Bolje ponašanje u krivinama
Za razliku od Alphi, koje ponekad djeluju nezgrapno u oštrim zavojima, Adios Pro 4 su stabilnije i bolje se prilagođavaju terenu. Bolje prianjaju za stopalo i lakše su za manevar pri bržem pejsu.
4. Poboljšan gornji materijal
Gornji materijal je lagan, prozračan i fleksibilan, skoro kao platno, što osigurava dodatnu udobnost. Ovo je veliki plus u odnosu na kruti i plastični materijal kod Alphafly 3.
5. LIGHTTRAXION vanjski đon
Iako guma Continental prekriva samo dio ispod velikog prsta (gdje se dešava tzv. “toe off“, odgurivanje velikim prstom stopala), LIGHTTRAXION nudi dobro prianjanje na različitim površinama, čak i na lišću, ili malo klizavijem terenu gdje sam ih probala. Drugi tempo trening sam probala i odmah nakon kiše, pored kanala na blatu i mokrom lišću i pokazale su se super.
Negativa: Gdje Adidas mora još raditi
1. Veličina i širina
Adios Pro 4 su malo kraće i uže od drugih Adidas modela poput Boston 12. U mnogo recenzija koje sam čitala i gledala, i kojima dosta vjerujem (Ben Felton, Ed Budd, Believe in the Run itd.), pojavili su se komentari o dužini i širini tena. Neki trkači su morali uzeti patike pola broja veće od uobičajenih Adidas modela. Iako mi lično to ne smeta previše, trkači sa širim stopalima možda će morati ići pola broja gore. Boston 12 u mom istom broju patika imaju malo više prostora iznad prstiju i malo su šire.
2. Žuljevi na peti
Nažalost, pojavio se moj poznati problem žulja na desnoj peti. Nije ozbiljno kao kod Alphafly 3, ali dovoljno neugodno da moram koristiti flastere dok ne “razgazim” tene. Ovo sam radila s prvim modelom Boston 12, pa se nadam da će kao i kod njih problem nestati. Na drugom tempo treningu, nosila sam flaster i neugodnost je bila mnogo manja, iako se ponovno pojavio manji žulj. Toliko mi se sviđaju da ću se malo strpiti i vidjeti kako se ponašaju na narednim treninzima. Mislim da će bit ok, držite fige!
Zaključak: Nike na aparatima
Adizero Adios Pro 4 su ozbiljan konkurent Nikeu i definitivno će zaintrigirati one koji traže stabilne, lagane i efikasne tene za maratone i polumaratone. Ako vas ne muče problemi s povremenim žuljevima, ove tene vrijede uloženog novca.
Za trkače koji vole eksperimentisati sa super tenama, ovo je odličan dodatak kolekciji – pogotovo ako ih ulovite na popustu. Adidas je s ovim modelom definitivno zadao glavobolju Nikeu. Ako je došlo do toga da zagriženi Alfa fan razmišlja o promjeni tima, onda je to znak da su Adios Pro 4 ozbiljan igrač na terenu.
Vaši komentari
