Piše: Elma Kablar
O tome šta se dešavalo poslije svih žalbi trkača na UTMB Kaga Spa 100 i kako su neki Japanci uspjeli bar nešto da poprave što je naizgled već izgledalo kao jedna velika propast i da se tu ne može ništa promijeniti.
Ali poznavajući kulturu Japana onda uvijek možete računati da će tu postojati pozitivni preokret.
Izbor UTMB Malezija nije bio lak za mene, posebno nakon izazovnog iskustva na UTMB Kaga Spa trail trci u Japanu — prvoj UTMB trail trci održanoj u Japanu. Mnogi miješaju UTMB Kaga Spa sa Mt. Fuji 100, ali to je potpuno zasebna trka, nije dio UTMB World Series. Nakon haosa na Kaga Spa trci, onima od nas koji nisu završili ponuđene su dvije opcije: registracija za UTMB Malezija ili pokušati ponovo u Kaga Spa sljedeće godine.
Isprva sam oklijevala. Mislila sam da bi UTMB Malezija mogao biti novi početak, ali duboko u sebi još sam bila povrijeđena onim što se desilo na Kaga Spa trci. Željela sam zaboraviti da ta trka uopće postoji. Pomisao na povratak bilo čemu povezanom s tim osjećala sam kao teret.
Zatim se desilo nešto neočekivano. LUC+ (UTMB agencija za putovanja Japan) je na svojoj web stranici objavila ponudu za sve trkače na 100 km koji nisu završili Kaga Spa i koji su izabrali UTMB Malezija kao opciju — besplatnu turu s uključenim smještajem, prijevozom od aerodroma i podrškom tokom trke. Čak i nakon toga nisam promijenila mišljenje i mislila sam da samo trebam zaboraviti sve što se dogodilo u Kaga. LUC+ agencija nije dio Kaga Spa, već je nezavisni UTMB tour operator u Japanu.
Međutim, onda se desilo nešto još neočekivanije. Vlasnik LUC+ me je direktno kontaktirao sa ponudom — ne samo za turu, nego i za poziciju podrške u LUC+. Glavni cilj je bio pomoći s projektom, a trčanje trke za mene je bilo u drugom planu u tom trenutku — ako uspijem, dobro, ako ne, i to je u redu. Tokom sastanka predložila sam da ponudu za turu u Maleziji ponude i stranim trkačima koji su bili DNF, a vlasnik je prihvatio moju ponudu i također objavio istu ponudu na engleskom za sve strane trkače koji nisu završili Kaga Spa 100 km i odlučili se za UTMB Malezija. To je bilo vrlo velikodušno i nevjerovatno. Ova ponuda mi je dala novu perspektivu i svrhu. Nakon razmišljanja, prihvatila sam.
Odluka se pokazala kao nešto više od same trke. Bila je to podrška japanskim trkačima i pokazivanje svijetu da duh i gostoprimstvo Japana ostaju jaki uprkos neuspjesima. Ono što se desilo u Kaga Spa ne bi trebalo definirati sve trail trke u Japanu. Nijedna druga agencija ne bi ponudila besplatan smještaj, prijevoz i podršku samo zato što smo ostali DNF na UTMB Kaga Spa Japan. Pretpostavljam da bi Kaga Spa trebala nuditi ovu turu besplatno jer su napravili veliku grešku.
Prijavila sam se za 25 km trku, želeći podržati druge i biti dio zajednice. Raspored trka je bio intenzivan: 100 km je startao u 3 ujutro, 50 km u 5, a moja trka u 7 sati. Očekivala sam opuštenu trku, slično mojoj vikend trening rutini — samo 25 km sa oko 1200 m uspona. Ali stvarnost je bila potpuno drugačija.
Trčeći kroz džunglu, vlaga je bila neusporediva s bilo čim što sam doživjela u Japanu koji isto ima visoki stepen vlage ljeti. Prvih pola trke je prošlo dobro, stalno sam sebi govorila da požurim da završim kako bih se mogla vratiti što prije u hotel da odspavam. Ali u drugoj polovini me uhvatio jaki umor — bila sam toliko pospana da sam se šalila da ću na okrepnoj stanici odspavati i opet stići na vrijeme. Tada su me volonteri iznenadili. Na ulazu na okrepnu stanicu su stajale volonterke sa rukavicama i držale kremu protiv grčeva u ruci. Pitale su me da li mi treba namazati noge protiv grčeva. Dosad sam samo vidjela da to nekad stoji na okrepnim stanicama, ali trebaš sam namazati noge. I gledam ja u njih i pitam: “da mi vi namažite noge?”, a one se smiju i govore: “Da”. Smijem se i odgovaram “može” i ne sluteći da će mi noge biti kao vatra čim počnem da trčim. Inače nemam grčeve niti slične pojave, ali kada su u pitanju kraće trke onda mi one služe za ‘testiranje’ hrane i raznih proizvoda koje bih mogla koristiti na ultra trkama.
Volonteri su bili svi veseli, okrepne stanice su imale svega za probati po prvi put. Njihova energija me podigla i odlučila sam završiti, a ne spavati na okrepnoj stanici.
Džungla je bila puna divovskih mrava (morala sam paziti da ne uhvatim nijednog dok sam se držala za drveće) i znatiželjnih majmuna koji su nas promatrali dok smo trčali. Prelazak rijeke i gledanje ljudi kako se kupaju je bilo jako izazovno jer sam imala jaku želju da im se pridružim, ali sam nastavila dalje. Posljednja 3 km su bila po užarenom asfaltu koji se činio beskrajnim. Prelazak ciljne linije bila je čista radost.
Obično slavim na kraju svake trke i družim se sa trkačima, ali ovaj put sam požurila nazad u hotel i ‘uskočila’ pod hladan tuš sa odjećom i patikama na sebi, očajnički želeći se rashladiti. Tek nakon toga sam se mogla istuširati i srušiti u krevet. Probudila sam se na vrijeme da dočekam trkača iz naše grupe koji je završavao 50 km i uživala sam u atmosferi cilja sa timom. Navečer smo dočekali neke od naših trkača koji su pristizali poslije 100km, a neke smo dočekali ujutro. Od 13 trkača iz naše grupe 12 je uspjelo završiti, a trka je bila puno izazovnija nego Kaga Spa u Japanu. Jedan trkač je imao stomačne probleme što je normalna pojava na trkama od 100 i preko kilometara i zato je odlučio odustati. Dešava se. Hrane na okrepama je bilo u izobilju i naravno leda jer trčanje u ovako ekstremnim uslovima mora imati i posebno opremljene okrepne stanice. Na samoj trci je bilo preko 30 sigurnosnih mjesta za pomoć trkačima. Upoznala sam ljude sa različitih krajeva svijeta, sklopila nova poznanstava, a i poslovne saradnje.
Ovo iskustvo bilo je zaista posebno. Presretna sam što sam dio tako nevjerovatne grupe. Do sljedećeg puta s LUC+.
Sada sam uzbuđena što ću početi pripremati projekat za doček stranih trkača u Japanu, dijeleći toplinu i ljepotu naših trailova sa svijetom.
Vaši komentari
