Grete Waitz – dominantna pionirka ženskog maratona

Kada su novinari Runner’s Worlda pitali američkog atletičara Billa Rodgersa, (bivši rekorder u maratonu i četvorostruki pobjednik Bostonskog maratona) da izabere najboljeg atletičara i atletičarku, rekao je da je nemoguće da odredi ko je to u muškoj konkurenciji, ali, kada su u pitanju žene, to je bez sumnje Grete Waitz. “Pobjeđivala je na svim distancama, bila je dominantna. Ona je najbolji ženski dugoprugaš ikad.”

909

Pripremila: Ljilja Lukić

Dominantna – jedna riječ koja je dovoljna da opiše cjelokupnu karijeru ove izuzetne atletičarke.

Grete Waitz (1. oktobar 1953. – 19. april 2011.) – norveška maratonka i bivša rekorderka u ovoj disciplini, 1979. godine je postala prva žena u istoriji koja je istrčala maraton ispod dva i po sata.

“Morate da tražite jaku konkurenciju. Morate željeti da pobijedite najbolje”*

Prelaz na maratone u New Yorku

Rođena kao Grete Anderson u Oslu, sa deset godina je bila juniorska prvakinja Norveške na 400 i 800 metara, a sa 17 je postavila evropski juniorski rekord na 1.500 metara.

Dva puta je postavljala svjetski rekord na 3.000 metara, kao i svjetske rekorde na 8, 10, 15 km i 10 milja.

Kada 1978. godine sa navršenih 25 godina više nije imala trkačkih izazova, odlučila je da se povuče i posveti svom pozivu – predavaču u školi. Tada dobija poziv od Freda Lebowa (osnivač NY maratona) da se okuša u ovoj disciplini. Kada je nazvala Lebowovu kancelariju da traži da joj se kao elitnom trkaču barem plati put, sekretarica joj spušta slušalicu, jer nikad nije čula za ovu trkačicu iz Evrope. Štaviše, Grete nije imala ni svoje najbolje vrijeme na ovoj distanci.

Nikad više neću trčati maraton!

“Ima nešto posebno u tim ritualima na trci – stavljanje broja, čekanje na start, mjerenje vremena – to izvlači ono najbolje iz nas”

je istrčala svoj prvi maraton na nagovor muža (koji joj je bio i trener). Rekao joj je da će im ovaj put u New Yorku biti drugi medeni mjesec. Grete na treninzima nikada nije trčala duže od 13 milja, a izostao je i carbo loading veče prije trke. Bila je opuštena pred svoj maratonski debi, i iako nije imala dužine na treninzima, iza nje je bilo nekoliko godina sa više od 100 milja sedmično treninga. “Ako ćemo iskreno, nisam toliko marila za maraton”, rekla je u jednom intervjuu 2007. godine, “Bila sam uzbuđena što sam u New Yorku”. Kako je kasnije pominjala u inetrvjuima, poslednjih 10 milja je istrčala u agoniji i bila je veoma ljuta na svog muža. Kada je prošla ciljnu liniju rekla mu je da nikad više neće trčati maraton! Međutim, bila je navučena. Sljedeće godine, trku je završila za 2:27:33 oborivši sopstveni rekord za skoro pet minuta, čime je postala prva žena koja je maraton istrčala ispod dva i po sata.

Devetostruka pobjednica New Yorka

“Kada je u pitanju fitnes i borba sa kancerom, vježbanje ti pomaže da ostaneš jak, fizički i mentalno”.

Devet puta je osvajala ovu trku, a tri godine za redom je obarala svjetski rekord u maratonu – spustila ga je za devet minuta (2:25:29, London, 1983.). Osim New Yorka, Waitz je osvajala dva puta i Londonski maraton (1983. i 1986.), kao i Stokholmski 1988. godine. Bila je jedna od najeminentnijih ženskih dugoprugaša u istoriji. Mary Wittenberg, predsjednica New York Road Runners rekla je za Waitz da je “rastuća sportska legenda, ne samo u New York-u, već širom svijeta” i istakla: “Maraton je to što je danas zahvaljujući Grete. Ona je bila žena koja je promijenila ovaj sport.”

Grete Waitz nije bila samo šampionka, već i pionir u mnogim disciplinama. U vrijeme kada je prvi put osvojila NY, dugoprugaško trčanje za žene je bilo novina. Samo 938 od 8.937 učesnika bile su žene, a ova disciplina je na Olimpijadu uvrštena tek 1984., u Los Angeles-u, kada je Waitz bila druga iza Joan Benoit Samuelson.

gretestatuebislett1Lebow i Waitz u borbi s rakom

Ustanovila je trku na 5 km u Oslu koja je porasla na 40.000 učesnika, a 2007. godine osnovala je fondaciju koja sponzoriše trkače i pruža podršku centrima za oboljele od raka. “Ubijeđena sam da možete postići mnogo više ako ste psihički u dobroj formi” rekla je Waitz objašnjavajući suštinu njene fondacije. Grete je stekla veliku popularnost i u New Yorku gdje je osim maratona trčala i Grete’s Great Gallop, polumaraton koji se održava u oktobru u okviru Norveškog festivala. Radeći sa Fondacijom New York Road Runners često je držala govore u školama, a sarađivala je i sa Fred’s Team, fondacijom za podršku oboljelima od raka koju je pokrenuo njen prijatelj Fred Lebow, osnivač NY maratona.

“Nije važno ko smo, u jednom trenutku svi smo bili maratonci prvi put. U tome je ljepota trke… Svi postavljamo svoje ciljeve. Svi radimo naporno. I svi tražimo da budemo okruženi ljudima koji nas ohrabruju i podržavaju.”

Lebow i Grete su postali odlični prijatelji, a 1992. godine zajedno su istrčali NY maraton, u vrijeme kada se Lebowu vratio tumor na mozgu i to za 5:32:35. “Bio je to izuzetno emotivan dan za oboje”, rekla je kasnije Waitz, “Dao mi je snagu, mada je bilo veoma teško trčati tako sporo.” Finiširali su držeći se za ruke podignute iznad glave. Govorila je da je to njena 10. pobjeda u New Yorku. “Uvijek sam govorio da je ona kraljica na putu”, rekao je Lebow prije trke, “ali se uopšte ne ponaša kraljevski.”

Nakon što su norveški  mediji objavili fotografije nacionalne heroine kako posjećuje kliniku za oporavak, 2005. godine Waitz je priznala da ima rak, ali nikada nije govorila o tome koju vrstu oboljenja ima, jer, kako je rekla, nije tip koji otvoreno govori o svojoj privatnosti.

U rodnoj zemlji joj pobjede u New Yorku donose status nacionalnog heroja, njena statua stoji ispred Bislett Stadium-a, međunarodne sportske arene u Oslu, a njen lik je i na norveškim poštanskim markicama.

Grete je preminula 19. aprila 2011.

* Citati Grete Waitz

Vaši komentari