Piše: Ivana Jezildžić
Osim što je slavni atletičar izdržljivosti, filantrop i pisac, Dean je uspješan poslovni čovjek s uglednom karijerom. Kaže da ono što je naučio kroz atletiku i silna iskustva koja je stekao primjenjuje u poslu.
Najviše je poznat po svome iskustvu trčanja 3 dana i 3 noći bez spavanja.
Trčao do škole
Prošao je zanimljiv put do otkrivanja svojih mogućnosti. Od ranog doba Karnazes se zaljubio u trčanje. Trčao je na putu od kuće do škole iz zabave. Na početku, trčao je direktnom rutom do škole, no ubrzo je zamijenio rutu trčeći različite dijelove grada te ih tako upoznavao. Samim tim bi se produžilo trčanje u kojem je sve više uživao. U osnovnoj školi bio je član, a i organizator raznih kratkih trka sa ostalom djecom. Kako je rastao, iako još uvijek veoma mlad, oko 11. godine počeo je testirati svoje granice. Popeo se na planinu Whitney, najvišu planinu u Sjedinjenim Državama. Za svoj 12. rođendan, bez znanja njegovih roditelja, sjeo je na biciklo i odvezao se 64 km udaljenim djedu i baki.
Kreni jako i završi još jače!
Na samom početku svoga srednjoškolskog obrazovanja, upoznao se sa Jockom McTanishem, trkačkim trenerom koji mu je ubrzo postao i mentor. Gledajući i proučavajući Deana, trener ga upućuje na dugoprugaško trčanje i ujedno ga sprema za takve trke. Trenerove glavne trkačke instrukcije su bile veoma jednostavne, i kao takve Dean kaže da će ih uvijek pamtiti. Glasile su: Kreni jako i završi još jače!
Dean se često prisjeća jedne scene vezane za McTanisha. Nakon trke na 1,6 km (milja) koju je Dean osvojio na kalifornijskom državnom prvenstvu, trener je pitao kako se osjeća. Odgovorivši mu da se isplatilo ići jako, i da se osjeća veoma dobro, dobio je saznanje da ako se osjeća dobro – „nije se dovoljno trudio i išao do kraja“.
Po tome će ga uvijek pamtiti, jer po tome se i danas vodi. Ubrzo nakon te trke Deanov otac dobio je premještaj na poslu i morali su se odseliti.
Pauza od 15 godina
U novoj srednjoj školi pridružio se trkačkom timu 1976. Benner Commings čiji su trkači imali teoriju da je trčanje traženje svojeg unutarnjeg mira. Moto im je bio: „trči srcem“. Karnazes je te godine trčao i trku izdržljivosti koja je bila dobrotvornog karaktera – za siromašnu djecu. Većina učenika je trčala maksimalno 15 krugova, a Dean je istrčao 105 krugova, što je sačinjavalo cijeli maraton. U tom periodu srednje škole dva puta je odstranjen sa nastave zbog dolaska u školu pod dejstvom alkohola. Nažalost, zbog tih problema i problema s tamošnjim trenerom, Dean prestaje sa trčanjem u narednih 15 godina. Ponekad se dešavaju stvari koje mijenjaju smjer u životu. Na 30-ti rođendan bio je sa prijateljima i zajedno su proslavljali taj jubilej. Rekao je u jednom trenutku samo da ide. Odlučio je da ide trčati 30 milja u znak proslave svoga jubilarnog rođendana. Trčao je nakon 15 godina pauze i to mu je ponovo promijenilo život.
Fiziološka izvedba prkosi svim pravilima
Većina trkača mora stati kada dostigne laktatni prag, ali Deanovi mišići ne staju. Može trčati tri dana i tri noći bez spavanja. U čemu je tajna? Od rekreativnih, klupskih do olimpijskih trkača, svi imaju ograničenja, određene granice. Znanstveno ta se granica definira kao prag laktata u tijelu, a kada vježbate poslije dostignute granice, sve postaje neugodno. Prilikom trčanja tijelo razgrađuje glukozu za energiju, proizvodeći laktat kao nusprodukt i dodatni izvor goriva koji se može pretvoriti u energiju. Kada se prekorači prag laktata, tijelo više ne može pretvarati laktat u energiju onom brzinom kojom se proizvodi što dovodi do nakupljanja kiselosti u mišićima. To je način tijela da kaže STOP. Međutim postoji čovjek čija fiziološka izvedba prkosi svim pravilima.
Dean Karnazes ponekad izgleda kao da može trčati vječno. Završio je neke od najtežih trka izdržljivosti, no nikada nije doživio nelagodan osjećaj ili grčeve u mišićima, čak ni na utrkama preko 100 milja. Sam kaže da osjeća na određenoj razini intenziteta da može ići još dugo bez prevelikog napora te koliko god jako išao, mišići ga ne izdaju. Dean svjedoči da se samo nakon puno dugih aktivnosti osjeti pospano. Kada je trčao tri dana i noći bez sna, treću noć je doživio da spava u pokretu, a opet htio je samo nastaviti trčati. Kada se spremao za veliki poduhvat 50 maratona u 50 dana u SAD-u 2006. shvatio je da je biološki različit što je pokazalo testiranje. Test aerobnog kapaciteta pokazao je da je u skladu s ostalim visoko pripremljenim sportistima, ali ništa izvanredno. Zatim su izvršili ispitivanje praga laktata. Rekli su da će test trajati najviše 15 minuta dok mišići ne pokažu određeni nivo laktata, no tek nakon jednog sata zaustavili su testiranje i takvo nešto doživjeli prvi put. Mnogi elitni trkači pokazuju napredovanja u većoj pretvorbi laktata u energiju tijekom treninga, ostalo je ostavljeno nasljednosti. Kažu da najbolje što možete učiniti kao dugoprugaš je odabrati dobro svoje roditelje. Samo genetika nije sva priča, puno toga ovisi o biranju načina života.
Pisac i autor
Nakon raznih iskustava i završenih izazova odlučio je pisati o tome te prenijeti drugima ono što zna. Knjige su bestseleri. Napisao je The Road to Sparta (2016.); Ultramarathon Man: Confessions of an All-Night Runner (2006.); 50/50: Secret I Learned Running 50 Marathons in 50 Days (2009.); Run: 26.2 Stories of Blisters and Bliss (2011.). TIME magazin ga je svrstao u „Top 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu“. Dean se natjecao na svih 7 kontinenata. „Nije me briga koliko brzo idem, nego koliko dugo idem„.
Karnazes je završio mnoge trke izdržljivosti uglavnom trkačke, ali i plivačke.
Najznačajnija postignuća:
– Istrčao 350 milja (560 km) za 80 sati i 44 min bez sna (2005)
– Istrčao maraton na sjeverom polu na -25 stupnjeva (2002).
– 11 puta trčao od Calistoga do Santa Kruza 199 milja (320 km)
– Trčao je maraton u 50 dražava SAD-a u 50 uzastopnih dana 2006.
– Istrčao 3000 milja (4800 km) od Disneylanda do New York City u 75 dana. Trčao je 40 do 50 milja za dan (2011.).
Vaši komentari
