Selma Kukić i Neira Odobašić: Od škole trčanja do Ironman takmičenja

1030

U Austrijskom Klagenfurtu 2. jula će startati još jedno izdanje Ironman takmičenja gdje će među 3000 učesnika iz 60 zemalja svijeta po prvi put nastupiti bh. predstavnice Selma Kukić i Neira Odobašić. Ukoliko bude sve teklo po planu, a vjerujemo da hoće, BiH će dobiti prve dvije žene koje su završile ovo izuzetno teško takmičenje, a koje žive, rade i treniraju u BiH.

Pripremio: Nicolae Golea

Iza njih su višemjesečne pripreme koje uključuju desetak treninga sedmično, često i dva dnevno.

Cijeli proces razvoja, od početnica u trčanju pa sve do Ironman takmičenja, podjednak je objema i usko vezan za Školu trčanja Klix. Kroz školu su došli prvi polumaratoni, maratoni…

– Sportom sam se počela baviti kako bih se lakše nosila sa stresnim situacijama u privatnom i profesionalnom životu. Godinama su borilačke vještine bile moj izbor, međutim zbog većih profesionalnih obaveza odlučila sam pokušati s trčanjem koje omogućava fleksibilniju organizaciju treninga. U početku su to bila tri treninga sedmično u okviru Škole trčanja Klix, moj cilj je bio postići kontinuitet u trčanju, idealno u jutarnjim satima. Nakon istrčanih nekoliko polumaratona poželjela sam savladati i teži trkački poduhvat i istrčati maraton, kad već ulažem priličan broj sati u trčanje. Tako se broj treninga povećao na pet sati sedmično, uključujući jedan trening snage, govori na početku razgovora Selma Kukić i objašnjava kako je taj slijed nastavio do Ironman takmičenja:

– Intenzitet i volumen treninga za polu-triatlon distancu nije puno veći, a daleko je sadržajniji i zanimljiviji kako su svjedočenja naših triatlonaca nagovještavala, i to je bio dovoljan povod za ovaj poduhvat. Konačno, treninzi dominiraju mojim vremenom. Treniram svakodnevno i po dva puta tokom dana. Nekad 8 sati dnevno, u najintenzivnijoj fazi priprema za Ironman triatlon punu distancu. Dakle, može se reći da sam postigla početni cilj redovnog trčanja u jutarnjim satima, iako tada nisam baš zamišljala trenirati već u 5 sati ujutro.

Katkada ne ide baš sve po planu, povrede su sastavni dio i rizik kojeg morate prihvatiti.

– Pripremni period je trajao 6 mjeseci. Prva tri mjeseca nisam uopšte trčala zbog povrede, stres faktura kosti, koja se javila malo pred početak priprema i to je glavni razlog zašto zapravo nikako nisam učestvovala na trkama ove godine. Još uvijek ponekada osjećam bolove tako da smanjujem rizik na minimum. Sam trening plan je bio raznolik i uključivao je razne varijacije sve tri discipline unutar 7-9 treninga sedmično. Tokom sedmice su to bili kraći treninzi 1-3 sata, uglavnom plivanje, intervali, oporavak treninzi i sl. Vikendom su dužine, sa dosta brda na biciklu, potom „brickovi“ (kombinacije biciklo pa trčanje) koji su išli do 7-8 sati treninga u danu, govori Neira Odobašić.

Kao rekreativni trkači sa svim obavezama u privatnom životu koje imamo uvijek je fokus na dobroj organizaciji vremena kako bi se treninzi stigli uraditi po planu i programu, pogotovo trkači koji ciljaju na bolje rezultate. Što tek reći za triatlonce, kako sve stići?

– Pored treninga i do 15 sati sedmično najviše prostora ostavljam za poslovne obaveze. Socijalizaciju i kućne zadatke uklapam u sat ili dva sedmično koji uštedim efikasnošću. Nema tu puno prostora oklijevanju. Dnevni plan aktivnosti se obavlja prema principu trenera Španca, koji živi i radi u Sarajevu, Igora Jovanovitcha. „Just do it“ često napiše zajedno sa sedmičnim planom treninga od preko 300 km bicikliranja, 5000m plivanja i 40 km trčanja. Bez obzira na gust raspored uživam u svakom treningu. Dosta često i dugo boravim na otvorenom u prirodi, psihofizički sam pripremljena za zahtjevne uslove funkcionisanja, vodim uredan stil života i pretežno sam raspoložena zbog svakodnevnog osjećaja postignuća. Na ovaj način, susreti i razgovori sa prijateljima i porodicom, koji postanu luksuz, se više cijene i doživljavaju dok traju, kvalitetniji su, objašnjava Selma dok Neira dodaje što je to ipak bilo najteže tokom dugog pripremnog perioda i gustog rasporeda.

Meni je ovo želja godinama i bila sam nekako spremna za većinu stvari koje su ljudi oko mene smatrali teškoćama ili odricanjima. Međutim, ta povreda mi je veoma teško pala i podugo je trajala. Nakon 2,5 mjeseca sam se pitala hoće li ikako prestati i hoću li morati odustati skroz od takmičenja. Osim toga, ne mogu reći da mi nisu nedostajala češća druženja s prijateljima, kao i alpinizam i penjanje kojima sam se počela intenzivnije baviti zadnju godinu dana, a morala sam ih privremeno ostaviti po strani.

Pored toga što je triatlon jako zahtjevna disciplina fizički, traži puno vremena za treninge, iziskuje i poprilične novčane izdatke za opremu, a i probleme da kod nas do te opreme i nije baš lagano doći jer je vrlo malo ljudi koji se bave ovim sportovima.

– Sama činjenica da je potrebna oprema za tri sportske discipline govori dovoljno o tome koliko ovo može koštati. Triatlon je projekat koji se kreće u vrijednosti od 3000,00 KM do beskonačnosti, u zavisnosti sa koliko kvalitetnom i vrijednom opremom se zadovoljavate. Međutim, jednom kad se oprema nabavi može dugo trajati. To je još jedan od razloga odluke za punu Ironman distancu nakon savladane polu distance. Opremu sam nabavila i nisam imala razlog oklijevati. Smatram da je nepohodno raspolagati s određenim budžetom, a manji vid vanjske podrške je moguće uspostaviti. Podrška je vrlo dobrodošla. Za naše uslove je ovo izuzetno zahtjevan financijski poduhvat. Unatoč tome, vrijedi i isplati se svaka pojedinačna investicija – novčana, vremenska i energetska. Sve se duplo vrati, kaže Selma za trcanje.net.

Iako je teško i nezahvalno prognozirati krajnje vrijeme, pogotovo na ovom teškom takmičenju gdje je rekreativcima glavni cilj finiširati, ipak svako ima neki cilj i vrijeme koje očekuje da će ostvariti ukoliko bude sve teklo kako treba.

– Ja očekujem neko vrijeme od oko 13 sati, rekla je za kraj razgovora Neira Odobašić.

Našim učesnicama želimo puno sreće i da uspješno savladaju sve tri distance.

Vaši komentari

Banner