Piše: Ersan Bijedić
Čak i uprkos dobroj upućenosti, činjenici da nas start brži od tempa koji objektivno možemo držati u drugom dijelu dionice neminovno vodi ka drastičnom usporavanju, odnosno trci ispod maksimuma potencijala, ovu grešku vrlo često ponavljamo.
Na koji način onda ipak izbjeći nestrpljivu trku?
– Vježbajte progresivno trčanje na treninzima. Neka prvi kilometar bude najsporiji, a posljednji najbrži.
– Na startu treba stati uz trkače koji imaju sličan rezultatski finiš vašem, a ne s onima koji imaju vaš željeni rezultat (početnici se mogu voditi rezultatima sa treninga). Masi trkača na startu ne bi smjeli dozvoliti da vas povuku jače od tempa za koji ste se spremali.
– Što je duža trka, to u nju treba krenuti opreznije.
– Svi bi trebali znati svoj tempo trčanja koji se utvrđuje na temelju treninga u pripremama i voditi se njim. Npr. za polumaraton ispod 2 sata bi trebali trčati tempom od 5 minuta i 41 sekundu po kilometru. Ako nemate bar 20 – 30 posto od ukupnog pripremnog treninga na ovom, ili bržem tempu, onda ste možda precijenili svoje mogućnosti. Tempo tokom trke pratite preko vašeg GPS sata ili audio trenera sa mobilne aplikacije.
– U prvom dijelu bi trebali trčati opuštenije i koju sekundu sporije od planiranog tempa, a onda ubrzavati prema finišu, posebno u posljednjoj trećini trke. Negative split je po iskustvenim pokazateljima najbolji način za domoći se željenog rezultata.
Prebrz start će vam neminovno na kraju donijeti trku ispod maksimalnih mogućnosti. Zato probajte trčati strpljivo da bi realizovali trenutačni puni potencijal!
Vaši komentari
