IRONMAN EMILIA ROMAGNA: “IronEma i IronDema, željezna braća za cijeli život”

Prošle nedjelje su i dvojica bh. triatlonaca, između ukupno 3000 finišera, uspješno završila Ironman takmičenje u gradiću Cervia na obali regije Emilia Romagna u Sjevernoj Italiji.

1167

Moje trčanje – trcanje.net

Emir Hodžić je sve tri discipline završio za 11:02:26 (plivanje 1:12:07, bicikliranje 5:29:41, maraton 4:06:15), a Demir Hadžimuratović za 11:38:56 (plivanje 1:13:59, bicikliranje 5:44:17, maraton 4:14:55).

Demir Hadžimuratović i Emir Hodžić

Hadžimuratović pojašnjava da je pripreme za Ironman (3.86km plivanja, 180.25km bicikliranja i 42.195km trčanja) podijelio u dva dijela. Proljetni dvomjesečni dio je iskoristio za olimpijski triatlon na Korčuli i trku Ocean Lava Kotor (Half Ironman distanca). Nakon uspješno kompletirane trke u Kotoru gdje je stvorio dobru bazu, uslijedila je jednomjesečna pauza, a zatim i nastavak tromjesečnog specifičnog dijela.

Rezultatski nisam osjećao pritisak jer je u pitanju moja prva trka na Ironman distanci, a mnogo toga može krenuti po zlu (mučnina na plivanju u moru, tehnički problemi na biciklističkom segmentu, problemi sa stomakom i mučninom uslijed loše ishrane, grčevi itd…), ali sam naravno želio da izvučem maksimum iz svog nastupa i uloženog truda u toku priprema. Dobrim i detaljnim planom prehrane pred trku i unutar same trke sam uspio sam izbjeći sve navedene probleme, pojašnjava Hadžimuratović.

Primarni cilj je bio završiti trku…

– Okvirno sam planirao rezultat ispod 12h, što sam ulaskom u ciljnu liniju i ostvario.

Ističe da je organizacija bila na najvišem nivou, a trka pod Ironman brandom opravdala svoju reputaciju.

Dan trke

Emirov i Demirov dan trke je počeo zvonom alarma u 3:45 sati

– Uslijedio je doručak u 4:15, provjera posljednjih detalja prije polaska u zonu tranzicije u 6:00, dopuhivanje guma na 8,5 bara, postavljanje gelova, energetskih barova i bidona na biciklo. Izlaskom iz zone tranzicije i oblačenjem neoprenskih odijela za plivanje, ulazimo u zen fazu, potpuni fokus i pripremu za start koji je za PRO takmičare zakazan za 7:30. Ostali takmičari, rekreativci u AGE Group kategorijama su startali iz zona po očekivanim vremenima plivanja, priča Demir.

Plivanje

Na nagovor Emira, dva bh. triatlonca su stala u zonu u kojoj se očekuje završetak plivačke dionice od 3,8km između 1:10 i 1:20.

– Smatrao sam da je to prebrzo za mene jer sam najmanje trenirao plivanje i definitivno mi je to najslabija triatlonska disciplina. Na svakih 5 sekundi, 6 takmičara bi startalo i time bi počela njihova trka, priča Hadžimuratović.

Nakon bratskog zagrljaja i posljednjih riječi ohrabrenja, na plaži Lungomare Grazia Deledda u talijanskoj pokrajini Emilia-Romagna oko 8h ujutru, počela je njihova Ironman avantura.

– Poslije sinhroniziranih zaveslaja i zajedničkog plivanja prvih 600-700m, takvu harmoniju mi prekida snažan udarac u desni dio plivačkih naočala od vidno bržeg takmičara s desne strane. Brzo sam se uspio refokusirati i izabrao da plivam najkraćom putanjom (čak sam 3 puta udario direktno u bovu) što se pokazalo kao dobra odluka jer sam na kraju plivao samo 180m više po GPS-u, dok sam u kalkulacijama pred trku računao i do 500m viška uslijed loše navigacije. Nakon završetka 2,2km plivanja, uslijedio je prolazak kroz checkpoint tepih na plaži i povratak na drugi dio od 1,6km plivanja.

Demir je po izlasku s prvog dijela plivanja pogledao prvi put na sat i vidio da tempo od 1:49/100m, što je bilo iznad svih očekivanja.

– Tada sam ugledao i Emira koji je ulazio u drug krug plivanja i sreća je bila potpuna, znao sam da obojici ide odlično. Nakon završetka plivanja, ušli smo u prvu zonu tranzicije T1 u kojoj sam bio jako spor (čak sam dobio komentare da sam roštiljao u zonama tranzicije) što mi je bio originalni plan kako ne bih ništa zaboravio na biciklistički segment.

Bicikliranje

Odmah na početku biciklističkog segmenta, pad takmičara ispred njega je Demira podsjetio da mora biti pažljiv.

– Vozili smo dva kruga po 92,5km (svaka staza u IM kalendaru je specifična i na ovoj su dodali 5km na što su nas upozorili na briefingu, iako sam sve do kraja prvog biciklističkog kruga mislio da je u pitanja šala). Odlično sam se osjećao na biciklu, u prvom dijelu prvog krugu sam prestigao mnogo takmičara, a i kasnije sam uglavnom prestizao, što mi je davalo dobar osjećaj i znao sam da imam dobar ritam. Pokušavao sam držati kadencu na 90 i stabilan puls. Staza vodi kroz predivne predjele Cervie, Ravenne, Forlimpopolija, Bertinora, Pisigniana i nazad do Cervie. Dio staze nas je vodio i na autoput a na 46. km smo se penjali na brdo Bertinoro koje je izuzetno strmo.

Bh. triatloncima je upravo na ovom usponu dosta pomogla podrška navijača i muzičara.

– Nakon nizbrdice i povoljnog vjetra do kraja prvog kruga, dodatno povećavam prosječnu brzinu i završavam prvi krug na prosjeku od 33.5km/h. Po ulasku u drugi krug, imali smo jak čeoni vjetar koji nas je dosta usporavao. Drugi put kada sam penjao brdo Bertinoro, jedva sam okretao pedale i shvatio sam koliko je strm taj uspon, što nije bio slučaj kada sam svjež prolazio prvi put. Na ulasku u drugu zonu tranzicije T2, gasim sat na biciklu sa prosječnom brzinom od 32km/h, što je tačno koliko sam i planirao. Prolazim pored startnog broja 1568 i Emirovog bicikla, vidim da je zakačen na stalak, što znači da je završio biciklistički dio bez problema i da već trči. U tom trenutku shvatam, obojica smo ispunili cilj, završit ćemo Ironman kakvo god da bude trčanje. Druga tranzicija i novo „roštiljanje“, presvlačenje, kapa i naočale na glavu i polazak na trčanje.

Još „samo“ maraton

Posljednja dionica maratona je raspoređena na četiri kruga po 10,55km kroz prelijepe dijelove Pinarella Cervie i Milano Marittima. Jedan dio vodi i kroz kratku trail šumsku stazu.

Idem na trčanje, moju nominalno najjaču disciplinu, trebalo bi da sam tu najbolji, ali već sam u T2 shvatio da su mi noge potrošenije od očekivanog uslijed zahtjevne i nedovoljno trenirane TT pozicije a i same činjenice da sam već nekih 7 sati u neprekidnoj aktivnosti. Pratim pace od 5:15 min/km s planom da imam zeleno svjetlo da prošetam kod okrepnih stanica, opremljenih vodom, izotoničnim pićima, colom, red bullom, energetskim gelovima, energetskim barovima, krekerima, soli, spužvama za osvježenje, prepričava Demir.

Na istoj trci je izvrstan rezultat imao Ljubušak koji nastupa pod zastavom Hrvatske, Andrej Vištica, osvojivši 3. mjesto sa vremenom 8:17:47 čime je popravio lični rekord za minutu i 3 sekunde.

– Na ulasku u drugi krug trčanja ugledao sam Višticu, istinsku legendu triatlona na ovim prostorima, kako se već opušteno šeta zadovoljan postignutim rezultatom i završenom trkom, a ispred mene je bilo još 30tak km (kasnije smo saznali da je završio trku na podijumu!). Držao sam se plana, ali mi je postajalo jasno da neću moći držati planirani tempo. Psihički sam bio na izuzetno visokom nivou i znao sam da mogu usporiti, ali nikako odustati. Odustajanje nije bilo opcija, postepeno sam opadao u tempu, ali sam pokušavao „ograničiti gubitke“. Na trkačkoj ruti sam se u suprotnom smjeru sretao s Emirom u svakom krugu i svaki put bismo razmijenili riječi podrške i nastavili boriti svoju bitku.

Završnica

Nekoliko stotina metara prije cilja smogao je snage ubrzati.

– Htio sam da me toliko željena ciljna Ironman linija ugleda u punom sjaju, nisam želio da hodam prije samog prolaska kroz cilj. Ulazim na crveni Ironman tepih u punom sprintu, onako kako sam završio svaku trku u životu, dajući svoj maksimum, puno je publike sa strane, suze mi naviru, emotivno se raspadam, spiker izgovora besmrtne riječi „Demir Hadžimuratović, YOU ARE AN IRONMAN!“. Nedugo zatim, brišem suze i shvatam koliko sam zahvalan, istinski sretan, zadovoljan i ispunjen. Sve se isplatilo! Nešto za šta sam smatrao da je nemoguće sam uspio ostvariti svojom voljom, trudom i radom u relativno kratkom periodu. Sjetio sam se da prošle godine nisam znao voziti biciklo, niti plivati duže od 50m u komadu, a sada sam u cilju najteže jednodnevne trke kao IRONMAN FINISHER. Ubrzo srećem Emira i nakon iskrenih čestitki, shvatam koliko mi je značilo što smo kroz ovo fantastično iskustvo i putovanje zajedno prošli. IronEma i IronDema, željezna braća za cijeli život, rekao je Hadžimuratović.

Zaključak

– Uživao sam u svakom trenutku i koraku na ovom putu! Kroz triatlon i Ironman iskustvo sam ponovio i naučio bitne životne lekcije da ništa nije nemoguće ako to dovoljno jako želiš, da ne postoje nesavladive prepreke, da je sve u glavi, da možeš postati ono što misliš i želiš, da se magija dešava izvan zone komfora, tj. da treba živjeti život u skladu sa svojim razmišljanjima uprkos nametnutim životnim normama i kroz konstantno zacrtavanje i ispunjavanje ciljeva dolaziti do sreće i ispunjenosti, i uživati u dostizanju sreće, što je ono čemu težimo.

Vaši komentari