BRZO I NORDIJSKO HODANJE: Imaju li budućnost kod nas? Uskoro u programu nekih trkačkih događaja i trke za hodače

Pored trčanja kao najpopularnijeg oblika rekreacije dostupne širokim masama, dugo godina u svijetu, a počinje da se razvija i kod nas, popularno je „obično“ i nordijsko hodanje.

451
Foto: NGO Marathon Sarajevo facebook

Pripremio: Nicolae Golea

Samim odlaskom na trke u inostranstvo, u razvijenije zemlje, gdje gotovo svako selo ima barem jednu trku godišnje (čemu lično svjedočim nakon godinu dana provedenih u Njemačkoj) može se primijetiti da veliki broj organizacija u raspis trke osim standardnih dionica za trkače postave i prijave na trku za brzo i nordijsko hodanje.

Pod brzim hodanjem ovdje mislimo prije svega na obično hodanje rekreativaca, ali bržim tempom od prosječnog (oko 5km/h) hoda normalnog čovjeka.

Nema nekog striktnog pravila, možete da brzo hodate ili da brzo hodate uz pomoć štapova (nordijsko hodanje).

Zdravi vidovi rekreacije

Sportsko brzo hodanje je svakako atletska disciplina i podrazumijeva distance od 5, 10, 20 i 50 km. Osnovno pravilo brzog hodanja je da jedna noga mora biti na tlu dok je druga u zraku (dok trčimo obje su u zraku u nekom trenutku).

Nordijsko hodanje potpomognuto dvama štapovima i poznavanjem tehnike, čini taj vid rekreacije izuzetno efikasnim za trošenje kalorija, jer može potaknuti veliki broj mišića i dakako je jako zdrav oblik rekreacije. Također, osim potrebe poznavanja osnovne tehnike, ima i svoja pravila ukoliko se radi o takmičenjima, što ovdje nećemo detaljnije izlagati.

Dakle, brzo i nordijsko hodanje se veže uz trčanje i planinarenje kao izrazito zdrave vidove rekreacije kod kojih svatko može pronaći nešto za sebe. Ima ljudi koji zbog određenih poteškoća ili zdravstvenih problema ne mogu trčati, a imaju veliku želju biti dio „popularne karavane“ koja putuje, druži se međusobno i učestvuje na trkačkim/hodačkim/planinarskim događajima.

Elma Pašić

Jedna od prvih „hodačica“ na našim trkama je Elma Pašić, dugogodišnja suradnica Udruženja Marathon Sarajevo. Zdravstveni problemi su je udaljili od trčanja, ali nije dozvolila da ostane potpuno isključena iz tog svijeta.

– Sa nordijskim hodanjem, tj. prvo sa hodanjem uz pomoć štapova bez poznavanja tehnike sam počela slučajno, kroz planinarenje. Nakon, što mi je zbog urođenog oštećenja kuka apsolutno zabranjeno trčanje – počela sam sa hodanjem (najbrže što sam mogla) kao vidom kardio treninga. To mi je odgovaralo jer sam tako i dalje održavala formu, ali i družila se sa prijateljima koji su trčali. Zajedno smo kretali i završavali naše treninge. Duže dionice sam hodala sa štapovima, jer mi je bilo lakše za zglobove koje sam „morala čuvati“, priča nam Elma Pašić kako je bila primorana promijeniti vid rekreacije.

Kurs nordijskog hodanja

U proljeće ove godine je Udruženje Marathon po prvi put uz sve trkačke aktivnosti počelo i sa održavanjem kursa nordijskog hodanja uz dva certificirana trenera. Do sada su već održana dva ciklusa iz kojih je nastala grupa koja može da organizirano putuje na ture.

– Imamo šaroliku grupu ljudi koji su odabrali ovu fizičku aktivnost. Većina nas je tu zbog rekreacije, jer je ovo aktivnost koja štedi zglobove (za one sa povredama, oštećenjima, većim pritiskom na zglobove), mogu je izvoditi i oni koji imaju manje probleme sa leđima, manja je mogućnost povrede, uključuje 90% mišića, odvija se u prirodi, ne trebaju neki veliki preduvjeti – aktivnost je za svakoga. A ni socijalni faktor nije zanemariv, pa imamo obavezna druženja nakon treninga. Znači moja prvenstvena motivacija je bila smanjiti degeneraciju kukova i koljena, prevenirati bol u leđima, a zadržati kardio vanjski trening (sa maksimalno dopuštenom učinkovitosti). U Sarajevu se trudim stići na grupne treninge kada sam u mogućnosti, dok rijetko negdje putujem bez štapova. Tako upoznajem neke nove gradove, njihove parkove, izletišta, objašnjava Elma Pašić.

Franjo Šola (desno) – licencirani trener nordijskog hodanja

Prvi certificirani trener nordijskog hodanja je jedan od osnivača Udruženja Marathon, Franjo Šola. Iz udruženja su prepoznali nordijsko hodanje kao popularni oblik rekreacije u svijetu rasprostranjen ali koji dolazi i trebao bi postati hit i kod nas.

– Nordijsko hodanje ima svoju budućnost, to je najbrže rastuća rekreacija u svijetu, tako da nema razloga da ne bude uspješna i kod nas. Popularno je u mnogim zemljama i namijenjeno osobama svih životnih dobi i fitnes nivoima. Idealno je za održavanje forme i linije. Nordijskim hodanjem vježbamo i gornji i donji dio, ispravna tehnika angažuje oko 90% svih mišića našeg  tijela. Dobra volja i par štapova je sve što nam treba, kaže Franjo Šola.

„Hodajuće trke“

Kako smo spomenuli, Elma je među prvima počela hodati trke kod nas i to prvo one kraće u Sarajevu, a sada već ide i na trke izvan BiH.

Foto: Vučko trail facebook

– Prva ideja o hodajućim trkama je bila kada sam vidjela da mogu imati tempo oko 9 min/km, pa i nešto ispod 9. Tada sam počela računati da mogu hodati neki polumaraton za 4h. Kada nisam više smjela trčati, imala sam prijavu za Prvi banjalučki polumaraton. Tada sam izračunala da bi ga mogla prehodati, ali druge obaveze su me spriječile da odem u Banja Luku. Ali ideja je ostala. Prve Fun run i manje trke sam hodala bez štapova, a od kada znam tehniku i brža sam sa štapovima, nosim i njih. Prije prijave preračunam da li mogu doći u limitu trke i na takve se prijavljujem. Stanem na kraj i krenem. Bilo da je cesta ili trail. Volim adrenalin starta, trke, zatvorene ulice za nas, većina moje okoline trči i družimo se na trkama – tako da i dalje uživam u toj čaroliji, objašnjava kako je došla do ideje i govori dalje koliko se daleko ideja razvila:

– Ove godine sam hodala i moju prvu trku van BiH – Lisabonski mini maraton od 8 km. Bilo je par desetina hodača sa štapovima. Ja sam mislila da ću jedina hodati pa sam stala na kraj (da ne bih smetala trkačima koji bi eventualno mogli zapeti na štapove), ali je par stotina ljudi šetalo, pa sam se probijala kroz masu da bih mogla ići mojim tempom. Sve me je to podsjećalo na tetris i uklapanje kuda bih sada mogla proći. Veoma me je obradovalo kada sam vidjela da Advent Run u Zagrebu nudi zvaničnu opciju nordijskog hodanja od 5 km. Tako da će i Klub nordijskog hodanja Sarajevo „Korak po korak“ imati svoje predstavnike.

Prvi polaznici kursa nordijskog hodanja

Od 2019. u ponudi na kraćim trkama

Da li će uskoro navedeni oblici hodanja zaživiti masovnije na trkama kod nas i da li će organizatori trkačkih događaja imati sluha i za hodače?

– Nordijsko hodanje je sve češće prisutno na utrkama, ali još uvijek u ovoj rekreaciji užitak druženja i boravka na čistom zraku je prioritet, a takmičarski karakter u drugom planu. Planiramo uvrstiti nordijsko hodanje u narednoj godini na svim kraćim trkama u organizaciji NGO Marathon Sarajevo, spremno odgovara Franjo Šola najavom još bogatije i šire ponude rekreativnih trka.

Elma je također uvjerena da brzo hodanje i nordijsko hodanje imaju budućnost i kod nas ali da svakako treba određeni period promocije kako bi doprlo do ljudi i kako bi se počelo masovnije razvijati.

– Ja mislim da je kod nas tek u povoju i da se još ne zna o benefitima ove vrste rekreacije. Vjerujem da će kod nas prvi „bum“ doživjeti za sezonu ili dvije. Pratim stanje u regiji i nekim drugim zemljama i to je u posljednje vrijeme aktivnost koja ima sve veći broj pristalica. Većina gradova ima klubove koji se redovno sastaju. Odlična je nakon rehabilitacije (kako me čeka operativni zahvat raspitivala sam se), odgovara svima, a kao sport koji štiti organizam, s različitom tehnikom i intenzitetom treninga, alternativni je oblik koji je zanimljiv atletičarima, amaterskim sportašima i rekreativcima. Vjerujem da će zaživjeti i na trkama.

Brzo ili sportsko hodanje

Kako smo spomenuli već, brzo ili sportsko hodanje je dugoprugaška atletska disciplina i olimpijska disciplina od Olimpijskih Igara u Londonu 1908. godine. Osnovno pravilo je da jedna noga mora biti uvijek u dodiru sa podlogom. Izvodi se na cesti i na atletskoj stazi, ovisno o vrsti trke. Postoje distance od 3 do 100 km ali najpopularnije su 10, 20 i 50 km. Na olimpijskim igrama su dvije distance, na 20 i na 50 km za muškarce i žene.

Trenutno u BiH ne znamo postoji li atletski klub koji ima atletičare koji se bave sportskim hodanjem ili neko od rekreativaca ko ozbiljnije trenira ovu disciplinu. Bh. rekord u brzom hodanju postoji zabilježen u muškoj konkurenciji na 10 i 20 km, dok je u ženskoj zabilježen samo na 20 km.

Rekorder na 10 km je Vinko Galušić – 44:20:8, a datira iz 1976. godine na takmičenju u Sarajevu. Onaj na 20 km pripada Mići Cvjetkoviću – 1:28:52 i nešto je mlađi, iz 1988. godine, oboren u Rušama (Slovenija). Meliha Mulahalilović je 2008. godine u Bukureštu postavila bh. rekord u sportskom hodanju na 20 km koji glasi 1:55:49.

U dvorani pak, bh. rekord u muškoj konkurenciji na 5 km drži Denis Erkić od 1998. godine postavljen u Berlinu – 20:55.3. U ženskoj konkurenciji u dvorani na distanci 3 km bh. rekord glasi 14:14.25 i postavila ga je Kada Delić Selimović 1994. godine na Europskom prvenstvu u Parizu.

Svjetske rekorde koji su fascinantni možete pogledati na fotografijama ispod (izvor: iaaf).

Muški svjetski rekordi
Ženski svjetski rekordi

Dio atmosfere sa pojedinačnog Prvenstva Hrvatske 2018. godine u hodanju na 20 i 50 km:

Vaši komentari

Podržite rad portala trcanje.net
Podijeli objavu
Prethodni članakTrčanje mijenja i ono što se ne vidi
Sljedeći članakTESTIRAJ NIKE MODEL ZA TRČANJE U ZIMSKIM USLOVIMA
Moje trčanje trcanje.net je prva bh specijalizirana stranica o trčanju. Cilj nam je popularizacija i promoviranje trčanja prije svega u Bosni i Hercegovini. Osobit naglasak stavljamo na promociju prirodnih ljepota i kulturno-historijske baštine naše zemlje.