Piše: Ersan Bijedić
Nije da zamjeram neke greške, nego jednostavno prvo što prepoznajem kod ekipe “Zenica trči” je upravo nadahnutost i posvećenost da se vlastitom gradu, i učesnicima manifestacije, podari najbolje moguće izdanje kompletne manifestacije.
Tako je bilo prošle godine, tako je i ove. Po tome me podsjećaju na organizaciju u Travniku. Posao odrađuju na vrijeme, počeli su 9 mjeseci prije subotnje trke. Brojni su, sa puno mladih ljudi u organizaciji, pregršt entuzijazma i želje da se dokažu, sa trkom za koju je čovjeka pomalo stid reći da ima neku zamjerku. Uvijek možeš nešto naći, tako je sa trkama, ali koliko ima smisla cjepidlačiti i to iznositi poslije subotnjeg noćnog cenera u Zenici? Na Travnik me pomalo podsjeća i finiš, sa cca 200m ravnine u kojoj s obje strane imate sjajnu podršku navijača. Na pojedinim punktovima staze je također bilo grupa koje su bodrile trkače i tjerale ih da izvuku posljednji atom snage.
Ove godine je sekcija Zenica Trči (pri Udruženju Vedro) organizovala i radionicu “Kafa sa…”, a gosti su bili vrhunski sportisti Amel Tuka, Abedin Mujezinović i Armin Gazić od kojih se svakako imalo šta saznati u jednosatnom druženju.
Dvije stvari bih istakao kao pozitivne promjene u odnosu na prvo izdanje trkačke manifestacije u Zenici. Prvo, organizatori su ozbiljno shvatili prošlogodišnju činjenicu da je staza bila nešto kraća i pobrinuli se odmah oko toga. Nisu izmišljali neka nova improvizovana i nepotpuna rješenja (tipa, iduće godine ćemo mi to produžiti – napamet) i dali trkačima rutu premjerenu po standardima AIMS-a. Niko tu sad nema šta prigovoriti, dobili ste adekvatno premjerenu dionicu, trčite i viditi koliko ste stvarno dobri na uličnih 10 kilometara jer u Zenici to na pravoj stazi možete stvarno provjeriti.
Drugo, prošle godine je nekoliko trkača uprkos upozorenjima ipak zalutalo na stazi (nekad nemaš vremena proanalizirati stazu, dovoljan je kratki pad koncentracije ili neke druge okolnosti…). Vidilo se po trakama i brojnim volonterima koji su usmjeravali trku da su se u organizaciji potrudili kako se ove godine ne bi nešto slično ponovilo. Nemam informaciju je li se nekome desilo, ali mislim da je ovoga puta tako nešto bilo gotovo nemoguće.
Zeničani su organizovali i dječju trku u tri dobne kategorije što je odličan način za privući mlade naraštaje ovom sportu ili vrlo rano prepoznati poseban talenat među njima, ukupno su ove godine imali popunjen limit od 600 prijava, od čega je bilo ukupno 534 finišera spram prošlogodišnjih 402. Sama brojnost učesnika je također još jedan pokazatelj uspješnosti kompletne manifestacije.
Kad su rezultati u pitanju na vrhu nije bilo velikih iznenađenja i pobjede su očekivano odnijeli Osman Junuzović i Lucia Kimani. Vrijedi izdvojiti da je sve bolji Osmanov klupski kolega iz AK Doboj Istok, Belmin Mrkanović, a isto tako u ženskoj konkurenciji Alma Hrnjić (AK Novi Grad Sarajevo) koja je trčala lični rekord i zauzela drugo mjesto.
Vaši komentari
