Piše: Ersan Bijedić
Računam da je s moje strane malo i subjektivno, ali vidim da je i kod drugih pobudila posebno zanimanje, iako je objektivno Branislav Pavić ostvario najvrijedniji rezultat (221.337m).
Ipak nije nerazumno, radi se o prvoj ženi iz BiH koja se usudila na ovakvu trku. “Žensku snagu ne treba podcijeniti. Muškarci dominiraju u fizičkoj snazi, ali na ovakvom takmičenju je snaga uma i volje ono što odlučuje”, kaže mi tako nabrijana poslije istrčanih 174.074m.
“Idemo lajv” u Albiju
Kad mi je povjerila da razmišlja o ultramaratonima, znao sam da je gotovo. To je to, trčat će sigurno, zeznuo sam u onom trenutku kad sam dozvolio da dođe u bilo kakav kontakt sa ultramaratonima. Sad ostaje gledat u onaj smećarski video link kamere u Albiju i čekat da se pojavi. Krug je oko 1.500m, tu je svako 10-tak minuta, registrujem neku neobičnu krizu u “ranoj” fazi, između 6. i 10. sata, zabrinjavajuće bolne grimase, pa stabilizacija. Poslije 12 sati trči kao u snu. Trči i spava. To je djelovalo optimistično i ohrabrujuće. Preživit će. Nijednom nije prošla hodajući. Francuzi poslije ponoći ne nude ni rezultate, niti im kasnije radi stream sa one nepomične kamere čiji sam kadar učio napamet. Sad snimaju povremeno mobitelima. “Idemo lajv” sa Vladom Selecom bi ovdje bio neprevaziđeni hit. Neviđene tehnološke mogućnosti.
Ovo je tek početak
Hanifa Terzić je za MT rubriku “Hanine trkolomije” najavila napisati kompletan vlastiti izvještaj sa SP-a na 24 sata, ultra plivanju u dreku i povraćotini, trčanju u “zombie modeu” (Yiannis Kouros bi bio ponosan) i ostalim stvarima koje može dočarati isključivo sam učesnik. Ovdje donosimo samo neke od njenih osnovnih dojmova poslije izuzetnog uspjeha u debi trci ovog tipa.
Puno mi je značila podrška tima
“Puno mi je značila podrška momaka iz tima koji su vjerovali u mene i bodrili u danima prije, i u toku same trke. Noć prije sam razmišljala da li sam dorasla tom takmičenju, i u takvim trenucima puno znači kad neko iskusniji kaže “ti to sigurno možeš”. Izdvojila bih i sjajne reprezentacije Hrvatske, Makedonije, Srbije i Slovenije, s kojima smo imali lijepo druženje, i predivnu uzajamnu podršku svih 24 sata.
– Plašila sam se ove trke danima. Kad smo startali, svi strahovi su nestali. Kako je odmicalo vrijeme, sve više sam željela da trčim, i posljednjih 8 sati mi je prebrzo prošlo. S obzirom na to da sam početnik u trčanju ultramaratonskih disciplina, mogu reći da sam zadovoljna rezultatom, kazala je Terzić.
Učestvovati na SP-u je samo po sebi velika stvar.
– Trčati uz najbolje iz čitavog svijeta, meni kao amateru je zaista čast. Dala sam sve od sebe da dostojno predstavim nacionalni dres. Ovo je tek početak, mislim da imam još dosta prostora za napredak.
Predivno iskustvo
Terzić sad drži tri državna ultramaratonska rekorda, u trci na 50km (4:04:25; Brašov, Rumunija), na 100km (DUV statistika joj bilježi prolaz iz Albija od 12:27:46 na 100km) i na 24 sata (174km i 974 metra).
– Jako sam motivirana da treniram više, jer je iskustvo trčanja 24h za mene bilo predivno. Već sad imam plan i ciljeve za sljedećih godinu dana. Nadam se da će me zdravlje poslužiti, i da ću uspjeti da ih ostvarim. Prije ovog takmičenja nisam imala iskustvo u trčanju duže od 6h, tako da nisam znala šta mogu očekivati, i kako će tijelo i psiha reagirati na ovakav napor, nespavanje 24h, i sasvim malo hrane. Neke okolnosti mi nisu išle u prilog, te sam na četvrtom satu pomišljala da ću možda morati da odustanem od takmičenja. Nastavila sam da idem naprijed, i zadnjih 8h sam se vratila u punu mentalnu i fizičku snagu i uspjela da izvučem maksimum u vremenu koje sam imala do kraja. Sretna sam što je cijeli naš tim prošao bez ozljeda i većih problema, i što smo se svi sjajno oporavili. Idemo dalje, zaključila je Hanifa Terzić.
Vaši komentari
