Pripremila: Ljilja Lukić
“Super što trčiš, ali ja to nikad ne bih mogao/la” – rečenica koju ste sigurno imali priliku da čujete bar jednom.
Veliki broj rekreativaca je počeo tako što je odlučio da udobnu sofu zamijeni patikama, a vrijeme provedeno ispred TV-a – treninzima. Kada vam trkač kaže da je trčanje za svakog, to je doslovno tako.
Međutim, često naiđemo na odgovor tipa: “Eh, stvarno nisam građen/a za trčanje.”
Naravno, postoje oni koji zbog zdravstvenog stanja, povreda, amputacije ili slično ne mogu da trče. U tom slučaju, „nisam građen za trčanje“ je tačno. Neki mrze trčanje i to je u redu. Uostalom, postoji puno drugih načina da budete aktivni i zdravi osim trčanja.
Ali, ako ste sposobni da trčite i želite da trenirate, mada ipak ne mislite da je to aktivnost za vas, poruka je: vaš skelet ili oblik tijela vas ne spriječava da budete trkač.
Šta trkača čini trkačem?
Prvo ćemo demistifikovati šta je to trkač?
Obično se pretpostavlja da postoji neka pretrčana kilometraža koja je potrebna da budete trkač, npr kažu da ste trkač jer trčite maratone. Međutim, to nije ispravna definicija trčanja.
Ljudi se obično identifikuju kao trkači jer to treniraju i u tome uživaju (većinu vremena). Ne postoji pravilo koje kaže da se morate takmičiti na trkama, imati strogi režim ili biti u trkačkom klubu da biste mogli reći da ste trkač. Ako nekoliko puta nedeljno istrčite bar dva kilometra i ne fokusirate se na brzinu, već samo izađete i krećete se, znojite se i teško dišete, onda ste trkač. Ako idete na trke, onda ste trkač. U osnovi, ako trčite, onda ste trkač.
Trčanje i trke
Često se govori o razlici između trčanja i trka – trčanje za kondicioni i zdravstveni potencijal za razliku od trke i pokušavanja postizanja određenog vremena. Te dvije stvari se ne isključuju međusobno. Ako trka nije nešto što vas privlači, to je u redu – i dalje možete trčati u svoje vrijeme i po svojim pravilima.
Ukoliko smatrate da trebate imati građu tijela koju imaju maratonci i drugi elitni trkači, ni to nije potreban uslov.
Lakši tipovi tijela sa dužim udovima i manje mišića obično se nazivaju trkačkim tijelima. Međutim, nije nužno da su elitni trkači super visoki ili da imaju duge noge koje su obično duže od trupa. To čini da njihov korak bude efikasniji, ali sa druge strane, sprinteri su obično mišićaviji od dugoprugaša jer im je potrebna drugačija vrsta mišićnih vlakana, za brze, eksplozivne pokrete u sprintu.
Određena građa može nekome dati prednost koja im, u kombinaciji sa rigoroznim redovnim treninzima, pomaže da budu prvi ili osvoje mjesto u olimpijskom timu. Ali to ih ne čini predodređenim za trčanje, kao što ne znači da ljudi koji imaju drugačije tipove i oblike tijela nisu u stanju i ne treba da trče.
Težima je teže
Jedna od najboljih stvari o trčanju zbog fizičkog i mentalnog zdravlja je to što možete to da trčite u svom tempu i u vrijeme koje vama odgovara. To što ne izgledate poput stereotipnih trkača, ne znači da ne možete obavljati istu aktivnost na nivou koji vama odgovara.
Ako imate prekomjernu težinu ili ste potpuno neaktivni, može vam na početku biti malo teže.
Stručnjaci napominju da prekomjerna težina ili gojaznost mogu znatno otežati trčanje, a takođe i povećati rizik od povreda zglobova, jer su podložni većem uticaju kada podržavaju veću težinu. Ako nosite značajnu količinu dodatne težine, najbolje je započeti sa hodanjem i uvesti izmjene u ishrani da biste postigli težinu na kojoj je trčanje prijatnije. Nakon toga polako možete preći na trčanje.
Ako želite biti trkač, pokušajte. Čak i ako ga ne volite u početku, to je potpuno normalno, a ne znak da ste nesposobni za tu aktivnost.
Kad trčanje ne prija
Razlog što mnogi ljudi otpisuju brzo trčanje je u tome što isprva nije prijatno. Stvar je u tome što trčanje zahtijeva aerobnu izdržljivost. A za to je potrebno vrijeme. Međutim, ako se ne možete samo jednog dana probuditi i otići i istrčati 5 km, to vas ne čini genetski nesposobnim. Ako želite biti trkač, znajte da nije vaša genetika ta koja govori da ne možete. Vaše tijelo govori: “Ovo je novo, nastavite da mi pokazujete i ja ću početi da se prilagođavam.”
Rekreativci znaju da na početku nije med i mlijeko. Čak i poslije godina redovnih treninga ima loših dana.
Trčanje brzo postane omiljeni način oslobađanja od stresa. Postoji nešto tako smirujuće i meditativno u tome da samo krenete u svoj ritam, duboko dišete i osjećate da vaše tijelo radi svoje.
Dakle, ako vam je cilj da budete trkač, sve što je potrebno je da izađete i probate. To može značiti da se prvo savjetujete sa trenerom ili jednostavno hodate, a zatim izgradite svoj put do trčanja. Uradite šta god vam prija, a zatim se držite toga. Otkrićete da je vaše tijelo više nego spremno za taj izazov. Samo treba da mu date šansu.
(Izvor: self.com)