Piše: Miralem Rešidović
Ona je redovan student Fakulteta zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu, studij fizioterapije, a uz je fudbalska sutkinja kantonalnih liga Tuzlanskog kantona.
Osim toga Kanita pjeva i svira klavir.
– Meni nikad dosta novih avantura i dešavanja pa sam zato odlučila da odem i na prvu trku, ispričala je Kanita Baraković.
Poveznica sa fudbalom
Kaže da joj je to odavno bila želja.
– Sa povremenim trčanjem sam krenula kada i sa suđenjem, jer mi je to jedan od glavnih uslova za napredovanje u ovom polju. U početku nisam razmišljala da bih ove dvije stvari mogla povezati jer sam bila fokusirana isključivo na suđenje i na treninge usmjerene tome.
Ipak nedavno je saznala da u Gračanici postoji atletsko – rekreativni klub, što joj je odmah privuklo pažnju.
– Prvenstveno sam strahovala od priključivanja njima iz razloga što sam smatrala da moje “trkačke sposobnosti” nisu na nivou koji zahtijevaju trke. Ipak, nisam mogla da odolim, a da ne probam, te sam se prije nekoliko mjeseci javila na facebook stranicu ARK “Gračanica” i izrazila zainteresovanost, a oni su mi dali sve upute kako da se pridružim i postala sam dio jedne prelijepe priče pune pozitivnih i dobrih ljudi, govori Kanita.
Nedugo nakon toga, bez posebnih priprema se prijavila na prvu trku, “Sara 5k” u Kiseljaku na koju je išla sa ostalim članovima ARK Gračanica.
– To je neminovno bilo jedno od najljepših iskustava u mom životu. Među velikom masom vidjela sam samo nasmijana i pozitivna lica, dobru atmosferu i dobro druženje, bez ikakve negative i stresa, što me se naročito dojmilo.
Za mene veliki uspjeh
Kanita kaže da je mislila da će kroz cilj proći u vozilu hitne pomoći, ali je izdržala do kraja i bez pauze završila trku, što joj je i bila želja.
– Prolazim i gledam sve ljude kako plešu, pijuckaju vodu, a meni ništa nije bilo jasno. I smijala bih se i plakala u isto vrijeme. Pomislih u sebi, jesam li ja ovo stvarno uspjela završiti? Iako je nekima 5 kilometara ništa, za mene je to bio veliki uspjeh iz razloga što nisam vjerovala u sebe i što mi je to bila prva trka. To je osjećaj koji se jednostavno ne može opisati riječima, nego se treba doživjeti. Izrazito sam zahvalna članovima ARK-a što su mi pružili ovu priliku i što su mi bili podrška, a biti će sigurno i u budućim trkama. Iako će moje trčanje ostati na rekreativnom nivou zbog ostalih obaveza, postalo je nešto što sam mnogo zavoljela i što me čini ispunjenijom osobom, ističe Baraković.
Postavila je sebi novi cilj, a to je trka na 10km. Komentirala je razlike u trčanju na fudbalskom terenu i uličnoj trci.
– Za nju ću se morati više potruditi i spremati. Trčanje na fudbalskom terenu i ulična trka se dosta razlikuju, prije svega zbog vremenske ograničenosti, a isto tako na terenu moram biti fokusirana na više stvari te moram raditi na brzini, dok ulične trke zahtijevaju veću izdržljivost. Trčanje je definitivno jedan od najljepših sportova, bilo da se bavili njime rekreativno ili profesionalno. Ali, ipak, fudbal je na prvom mjestu, poručila je Kanita Baraković.
Vaši komentari
