Piše: Ersan Bijedić
To je 12 trka više nego što je održano do 23. maja 2021. godine jer smo prošle godine do ovog termina imali 18 trka.
Stalno podizanje broja trka iz godine u godinu je evidentno, ali isto tako je jasno da ovu tendenciju ne prati rast broja trkača.
Pad broja trkača na događajima je razumljiv u pandemijskim 2020. i 2021. godini, ali se očekivalo da će se te brojke popraviti u 2022. godini. Ipak statistika zasad govori da je broj učesnika trka ove godine još skromniji nego prošle.
Tri trke u plusu
Od 18 održanih trka prošle godine 15 njih je do prošlog vikenda organizovano i tekuće 2022. godine. Od tih 15 trka, samo na tri smo zabilježili više učesnika nego je to bilo prošle godine. To su Mostarski polumaraton (1129 trkača prošle godine, a 1268 ove), Vitez 5K (57 prošle godine, a 159 ove) i Stolački cener (292 prošle godine, a 318 ove).
Neki od razloga
Pad broja trkača na događajima u BiH ne znači nužno da je generalno u padu broj ljudi koji se bave trčanjem, jer prave baze podataka o pojedincima nemamo. Ipak određeni indikator u kojem se smjeru ide sigurno jeste, prvenstveno u odnosu na trke.
Probat ćemo ovdje sumirati i neke od razloga zašto je to tako.
1. Veliki broj trka
Do 2015. godine smo imali samo nekoliko trka u BiH, maraton Stazama Branka Ćopića, polumaratone u Sarajevu i Šujici, nekoliko kraćih cestovnih trka kao što je Vidovdanska trka na 10km u Brčkom, Prnjavor, trail u Mostaru i td… Već 2018. godine je bilo 46 trka, sljedeće 2019. godine 67, a prošle godine 73. Već sad je prilično jasno da ćemo i u 2022. godini imati rekordnu brojnost trkačkih događaja.
2. Trke ispred škola
Dobar dio učesnika koji se pojave na kraćim lokalnim trkama uopšte ne razmišlja o tome da se ozbiljnije uključe u aktivnost. To je samo egzibicija za jedan dan. Tako na događajima često srećemo uvijek iste trkače. Pozitivna stvar je što većina organizuje u sklopu događaja i trke za djecu, ali je primjetno to da se ne povećava broj škola trčanja / amaterskih trkačkih klubova koji su aktivni i okupljaju trkače tokom cijele godine. Bez razvijanja vlastitih snaga nijedan sport u konkretnoj sredini nema pravu budućnost, već će zavisiti o drugima. Osim afirmiranih škola trčanja i klubova koji djeluju u većim gradovima, da je ovo održivo i u manjim sredinama najbolje su pokazali ARK Banovići. Kreiranje trka prije škola je kao kad napraviš seniorski košarkaški tim sa 10 profi igrača sa strane, a nemaš vlastiti omladinski pogon. Prvi otkaz sponzora nosi potpuni krah kluba, kao da ga nikad nije ni bilo.
3. Efekat izazova
Trke su već odavno prestale biti izazov za koji se trenira, već postale trening za koji se dobiva medalja. Izgubile su efekat zadovoljstva koji donosi rezultat na trci nakon dobro urađenog posla i uloženog truda. Ogroman broj kraćih trka može biti zanimljiv u nekom turističkom smislu. Odeš jednom posjetiti mjesto u kojem eventualno nisi bio, ali ne planiraš tu više trčati ako je imalo dalje (što opet govori u korist razvoja lokalnih škola kao rješenja). Ako je već stvar druženja, mnogi se radije odlučuju organizovati trening za svoju grupu, nego ići na trku. Ko god malo ozbiljnije trenira, sigurno neće ići na trku svaki vikend (osim ako je trkač koji se bori za nagradu, a takvih je malo).
4. Poskupljenja
Troškovi života su generalno veći, a jednako tako su poskupile i kotizacije za mnoga takmičenja. Ovo itekako utiče i na to da trkači biraju gdje će se i kad zaputiti.
5. Iseljavanje
Precizne službene statistike nema, ali prema podacima Unije za održivi povratak i integracije BiH našu zemlju je u posljednje tri godine napustilo preko 300.000 ljudi, od čega najviše u 2021. godini. Ovo je sigurno uticalo i na trkačku zajednicu jer među njima su i mnogi trkači.
Zaključak
Prvenstveno veliki broj trka je “razvodnio” brojnost učesnika svih događaja jer se tamo dobrim dijelom pojavljuje ista grupa ljudi koja ipak ne može stići svugdje. U tom kontekstu trke postaju više zavisne od doprinosa i razvijenosti lokalne trkačke zajednice. Tendencija je očito takva (dovoljno je pogledati kalendar do kraja godine) da će se konkurencija i dalje “zatezati” brojnošću takmičenja, odnosno da će, prema sadašnjem trendu, padati brojke učesnika na većini trka. Inflacija također trenutno ne pomaže.
Još prije dvije – tri godine se nakon eksplozije događaja puno pričalo o tome da će se “mnoge trke u predstojećem periodu ugasiti”, odnosno da će se “iskristalizirati određeni broj jačih događaja koji će opstati”, međutim i dalje smo u fazi povećavanja broja trka. Evoluiranje trkačke zajednice je u svakom slučaju i dalje zanimljiv fenomen.
Vaši komentari
