Pripremio: Đani Kosović
Obzirom da nam slijede hladniji zimski dani, u nekim područjima i sa dužim snježnim periodima, ili kao što je slučaj u Hercegovini sa višednevnim kišnim intervalima, dosta trkača se nađe u dilemi da li, i kako da odrade svoje trkačke treninge.
Poseban izazov predstavljaju treninzi dužine na nekom ciljanom tempu, dok je npr. zatvorena atletska staza za većinu nas rekreativaca ipak samo imaginarni pojam.
Većina trkača preko zime nema planiranih utrka, barem ne onih ključnih za koje se namjenski priprema i na kojima pokušava ostvariti što bolji rezultat. Međutim, utrke planirane za rano proljeće na trkače i njihove pripreme stavljaju i imperativ zimskog kontinuiteta kako bi se brzina i intenzitet zadržali u što većoj mjeri. Unutar zimskog perioda, umjesto čekanja na neku rupu u lošem vremenu za planirani trening dužine, trkačima je možda bolja opcija intenzivan intervalni trening ili fartlek trening, čiju mjerljivost i intenzitet će najbolje oslikati uloženi napor i osjećaj uloženog napora nakon istog.
Primjer su intervali bazirani na vremenu. Npr 90-sekundni intervali, umjesto 400-metarskih. I dok kod ovih drugih ciljamo određeno vrijeme (na 400 metara), vremenski interval možemo izvesti te po istom procijeniti i ocijeniti uloženi napor u isti, odnosno koliko smo jako isti odradili, prema vlastitom osjećaju. Na ovaj način ćemo lakše upravljati i kontrolisati cjelokupan trening, usprkos lošem vremenu te izvući maksimum iz istog. Generalno gledano, tempo pri hladnijem vremenu je nešto niži (usljed činjenice da je otežana cirkulacija krvi u krvotoku) i nije nužno odraz realnih mogućnosti, dok s druge strane, osjećaj i procjena uloženog napora nam daju potpunu povratnu informaciju o trudu i intenzitetu samog treninga. Tako možemo govoriti o laganom treningu, srednje teškom ili npr. na nekom max nivou opterećenja.
Pri pravilno određenom intenzitetu, intervalni treninzi su pogodni za sve trkače, od početnika do onih naprednijih i iskusnijih. Odlična stvar kod intervala je što njihova vrsta i oblik mogu biti prilagođeni svakom pojedincu i njegovim specifičnim ciljevima, a i dosta su jednostavni za praćenje. Svakako je preporuka da se kod vrste i količine intervalnih treninga trkači konsultuju sa trenerom trčanja koji će najoptimalnije postaviti iste u skladu sa preferencijama samog trkača.
Intervalni treninzi su doista najefikasniji način podizanja i održavanja forme, te trkačima omogućavaju uživanje u trčanju cijelo vrijeme, bez obzira na vremenske uslove. Naravno, kada je vani loše vrijeme, preporuka je da se držimo ceste koja nije skliska te također da je dovoljno osvijetljena. Ukoliko sigurnosni aspekti treninga ne mogu da se obezbijede, možda je ipak bolja opcija neka alternativa u vidu treninga snage i sl. Ipak je zimski period i nije kraj svijeta ako dan – dva malo olabavimo s trenažnim procesom!
(Izvor: runningmagazine.ca)