ANA ŠTEFULJ / DNEVNIK JEDNOG TRKAČA: Dobro nam došla 2023. godina

Nekako je uobičajeno s ispraćajem stare godine napraviti osvrt na proteklu godinu, sve ono dobro i možda malo manje dobro što nam se dogodilo, ali i staviti novogodišnje želje i ciljeve na papir.

1083
Foto: Trkački klub Marathon 95

Jedna sam od onih koja to redovito radi, ponajviše kako bih bila zahvalna na malih stvarima, ali i dovoljno motivirana za iduću godinu.

Ono što je česti slučaj kod nas trkača, da mjerimo svoje uspjehe kroz količinu pretrčanih kilometara, ili broju osobnih rekorda koje smo ostvarili kroz godinu. Osobno mi je simpatično to za vidjeti, jer svakog od nas nešto drugo motivira i možda u tome jest ljepota cijele trkačke zajednice. Što sam duže u svijetu trčanja, to me manje uzbuđuje broj pretrčanih kilometara (dnevno, tjedno, mjesečno ili godišnje), a neki drugi ciljevi dolaze u fokus.

Protekla godina za mene je bila izazovna, bilo je tu mnogo toga lijepog, ali i ne tako lijepih trenutaka. No, kada bih napravila bilancu, ona bi rekla da su dugovna i potražna strana jednake, odnosno da postoji balans, baš onako kako i treba biti.

Balans trčanja i posla – što očekujem od trčanja?

Trčanje je za mene hobi, nešto čime se bavim uz svoj redovni posao, koji je izvor mojih primanja i koji mi oduzima najveći dio mog aktivnog dijela dana. I koliko god ja voljela trčanje, svoj posao volim više, to je ono za što sam se školovala i što me jednako ispunjava kao i samo trčanje. Ne mogu se zamisliti ja samo kao trkačica, ili ja samo kao zaposlenik.

Koliko god to čudno zvučalo, ukoliko ne postoji dobar balans između te dvije stavke (trčanja i posla) u mom životu, osobno ću biti vrlo nezadovoljna. Meni nije cilj što manje raditi i što više trčati, a niti mi je cilj raditi cijeli dan i ne se baviti sportom. Moj identitet ne postoji bez jednog i drugog i to u omjeru koji mi omogućava da postižem i poslovne i trkačke ciljeve.

Bit ću iskrena i u 2022. godini svoje poslovne ciljeve stavila sam po strani i takva odluka za mene i nije bila najsretnija. Jer to nisam ja. No, na greškama učimo i možda je to moja najveća pouka iz 2022. godine, a to je da osiguram da me posao motivira i pokreće. A kako sam ja čovjek od akcije, osigurala sam da u 2023. krećem s visokim poslovnim ciljevima, koji će me dovoljno ispuniti.

No, tu je i trčanje. I pitanje je što očekujem od trčanja i koliko se moj stav prema trčanju promijenio kroz sve ove godine. Zapravo, i nije se puno promijenio, već je sazrio i jasno znam što očekujem od trčanja – a to je da me ispunjava, a ne opterećuje. Za mene je sreća uživati u procesu, uživati u treninzima, a ne se opterećivati vremenima, brojkama, ičime. Za mene je uspjeh trening u kojem ja uživam i trening kojem se veselim i trening koji me zabavlja. I želim takvih treninga u 2023. još više, mnogo više.

Ponekad se i sama nađem u zamci da se počinjem opterećivati brojkama i onda moram napraviti reset u svoj glavi. I podsjetiti se zašto ja uopće trčim. Trčanje nije moje zanimanje, to nije nešto od čega ja živim, to je nešto što sam ja dobrovoljno odabrala da ispunjava moje slobodno vrijeme. I tako će i ostati.

Iako su mi ozljede oduzele mnogo u 2022. godini, dale su mi isto tako vremena i prostora da poradim na nekim drugim ciljevima, da naučim mnogo toga o sebi, i da se naučim biti strpljiva. No, bilo je mnogo loših dana u 2022. godini, ali isto tako bilo je i onih dobrih. Tako sam neke od najboljih treninga u svojoj trkačkoj karijeri upravo napravila u 2022. godini, i to je za mene sreća.

Ne znam koliko imam kilometara istrčanih u prošloj godini, niti u bilo kojoj godini prije te, ali znam da sam neke od najboljih i najzabavnijih treninga radila prošle godine. Trčanje me odvelo tamo gdje nikada ne bih otišla da ga nema. Uvelo je u moj život dinamiku, prepuno događanja, sve ono što volim. Nisam osoba koja uživa sjediti doma i gledati kako vrijeme prolazi. I da nema trčanja, vjerojatno bih svoje vrijeme provela radeći, i tako stvorila vrlo nezdravo okruženje za sebe i ljude oko sebe. I stoga imam za cilj u 2023. godini još više uživati u trčanju – sama, s drugima, na putovanjima, na pripremama, u različitim okruženjima.

Foto: Goran Kapun

Ipak, zdravlje je na prvom mjestu

I dok možemo pisati svoje ciljeve i maštati o idućim postignućima, najvažnije u našem životu ipak treba biti zdravlje, mentalno i fizičko, nas i nama dragih osoba i živih bića. Da budem iskrena, to je jedina moja želja koja je ispisana za 2023. godinu. Sve ostalo je nevažno.

Svaki dan u kojem se probudim motivirana za proživjeti dan punim plućima za mene je pobjeda. Svaki dan u kojem se osjećam snažno u svom tijelu, gdje tijelo ne šalje signale da trebam usporiti ili stati, za mene je pobjeda. Nije realno da je svaki dan takav, i treba prihvatiti i loše dane, ali moja želja je imati upravo što je moguće više dobrih dana u 2023. godini.

Zbog toga, jedna od mojih odluka je više slušati sebe. Ukoliko tijelo kaže da je vrijeme za odmoriti, za stati, za preskočiti trening, onda ću slušati svoje tijelo. Ukoliko moja glava kaže da treba bolji balans i vrijeme za sebe, više vremena za zabavu, više vremena za meni drage ljude, onda ću stvoriti to vrijeme.

I iako je zdravlje na prvom mjestu, sreća je na drugom mjestu. Što više sretnih dana, dana u kojima ima dovoljno mjesta za osnovne psihološke potrebe (ljubav, moć, sloboda, zabava), nešto je što se neće samo od sebe desiti. Na tome treba raditi.

Zaključak

Godina 2022. omogućila mi je broj putovanja i količinu vremena provedenu izvan Hrvatske kao niti jedna godina do sada. Većina toga bila je upravo zahvaljujući trčanju. Zahvalna sam što imam posao koji mi omogućuje da mogu balansirati rad i trčanje. No, isto tako, koliko god je 2022. bila zabavna i dinamična godina, prepuna događanja i osjećaja da stala nisam, danas, godinu dana pametnija, ipak na život gledam malo drugačije.

Trčanje je u moj život uvelo mnogo lijepih trenutaka, poznanstva, prilika i omogućilo mi da upoznajem sebe kroz neke druge naočale. I drago mi je da sam upravo sport, odnosno trčanje, odabrala kao nešto čemu posvećujem svoje slobodno vrijeme. No, isto tako, kada govorimo o trčanju, ili bilo kojem drugom sportu, kojem se želimo posvetiti u svoje slobodno vrijeme (dakle, nije nam profesija), jest da uvijek budemo svjesni zašto to radimo i do koje mjere se možemo dati u to. Onog trenutka kada prestanemo uživati u našem hobiju, vrijeme je da preispitamo naše ciljeve, redefiniramo naš fokus i vratimo se na ispravan put. Možda je bilo previše takvih momenata u 2022. godini za mene. I prva sam koja ću reći da sam ponekad previše vremena davala trčanju, a to isto vrijeme oduzimala od nekih drugih stvari, koje su u životu važne, i nužne da bismo održali fizičko i mentalno zdravlje.

Stoga želim sebi i cijeloj trkačkoj zajednici što više onih dobrih dana u 2023. godini, što god za svakog ponaosob definicija “dobar dan” značila. Za mene je to osjećaj postignuća u poslovnom svijetu i osjećaj zadovoljstva u trkačkom svijetu, i vremena za one male stvari koje čine naš dan potpunim.

Neka mi trčanje donese uživanje, veselje i zabavu, i učini moj dan potpunim. I neka bude prisutno u mom životu u ispravnoj mjeri za mene, to je ono što sama sebi želim u 2023. godini!

Vaši komentari

Banner