Piše: Jasmin Harbinja
Malagu sam već ranije trčao.
Prvi put je to bio maraton, odnosno trka koja vam pokaže da iza brda uvijek može doći još brda. Sve primorske trke su obično takve i na njima ipak treba uživati u samom okruženju i događaju, bez prevelikih očekivanja od rezultata.
Jasmin Harbinja je trener sa certifikatom „World of triatlon coach“ i predsjednik udruženja „Trčanje i to“. Za dodatna pitanja ili trening vodstvo mu se možete obratiti preko Facebook Pagea.
Malaga kao i cijela Andaluzija je vrijedna za obići. Miks kultura i klime je čini idealnom za život, kao i opuštenost ljudi bez nekog pritiska. Naravno, vjerujem da Španija kao i svaka država na svijetu ima svoje probleme i izazove, ali moj pogled je iz perspektive turiste. Za deset dana smo uspjeli obići i još neka mjesta kao što su Almerija, Cordoba, Granada, Sevillia i Marbella kako bismo upotpunili sliku Andaluzije.
Sama trka u kišnoj Malagi je protekla uz odličnu organizaciju sa dosta učesnika tako da na polumaratonu niste nikad sami. Trčanje uz obalu, pa kroz centar Malage i drugih dijelova grada su zaista dali poseban čar ovoj trci. Vidjeli smo od bosih trkača, do trkača sa pomagalima što je trku u ovom prelijepom gradu učinilo još ljepšom.
Start trke je sa glavne ulice, četiri trake koje garantuju dovoljno prostora za sve trkače. Kao i na svim trkama, preovladava ubrzanost kod trkača, pogotovo onih koji su iz grada Malage, od parkiranja auta, pa do presvlačenja, a pošto se kasnije razdanjuje, u 8 sati ujutro je bilo kao da trčimo u toku noći.
Trči se kroz cijeli dio grada, a opet onaj najljepši je stari dio Malage. Tu zaista se ima šta vidjeti. Nakon toga trka nastavlja uz obalu sve do luke gdje se okreće i ide nazad prema gradu. Ovaj put dosta vjetra je bilo, pa je na tom dijelu bilo izrazito vjetrovito i kišovito. Lijepo je vidjeti kada imate cijeli grad za sebe bez nervoze kod vozača. Svima kojima je trka bila interesatna su izašli i podržali trkače. Domaćini na to gledaju kao promociju svoga grada i kulture, pa shodno tome se trude da taj posao urade najbolje što mogu.
Za razliku od maratona koji ipak puno ljepše završava, jer izlazite iz jedne od najljepših ulica u Malagi i ulazite u cilj, cilj za polumaraton završava dosta skromnije, ali to ne umanjuje činjenicu da je to jedna od ljepših trka.
Kultura aktivnog života je nešto čemu treba da težimo, a da na trke gledamo kao jedan vid promocije našeg grada i naše kulture života, što je možda i najveća razlika u odnosu na nas. Nama je jako teško okupiti veći broj trkača na jednoj trci zbog velikog broja trka godišnje, gdje jednu trku trči maksimalno 500 trkača. Za sada naša trkačka zajednica uz sve svoje probleme stagnira, pa tako na trkama i susrećete skoro iste osobe, ali se nadam da će kvalitet isplivati i da će se broj osoba koje trče povećati.
Naredna godina za mene nosi malo veće planove, neke nove trke kao i neke nove tabele na kojima želim biti.
Vaši komentari
