ANA ŠTEFULJ / DNEVNIK JEDNOG TRKAČA: Senzor za mjerenje glukoze – moja iskustva

Tehnologija je neminovno uzela zamah i u svijetu trčanja te na tržištu možemo pronaći mnogo različitih inovacija, koje imaju najčešće za cilj poboljšanje trkačkog performansa, ili prikupljanja podataka koji bi nam trebali pomoći da drugim metodama učinimo isti.

1045
Foto: Trkački klub Marathon 95

Jedan od takvih trendova je i senzor za mjerenje glukoze, poznat kao i CGMs (eng. continuous glucose monitors).

Radi se o uređaju koji omogućuje kontinuirano praćenje glukoze tijekom 24 sata i uvid u trendove koncentracije izmjene glikemije tijekom dana i noći, u ovisnosti o prehrani koju konzumiramo i fizičkoj aktivnosti kojoj smo izloženi. Kao takav, uređaj je prvenstveno namijenjen ljudima koji zbog bolesti trebaju pratiti stanje svoje glukoze, no, pronašao je daleko širu primjenu. Među ostalim, onu u sportu.

Tako se sve češće govori o važnosti razumijevanja odnosa između razine glukoze u krvi i trkačkog performansa. Praćenje razine glukoze tijekom fizičke aktivnosti, kao što je trčanje, može biti ključno za optimizaciju performansa i održavanje generalnog zdravlja. Tako kaže teorija, a ja ću podijeliti svoja iskustva.

Naime, senzor za mjerenje glukoze dobila sam na korištenje u sklopu projekta u kojem sudjelujem (a koji nije vezan uz sam sport) te kao ograničenje u svojoj analizi vidim činjenicu da izvodim treninge do srednjeg intenziteta te nemam puno podataka o ponašanju vlastitog organizma tijekom jakog intenziteta, što bi mi omogućilo da dobijem širu sliku.

Glukoza i trčanje

Glukoza, također poznata kao i “šećer u krvi”, je primarni izvor energije za naš organizam. Tijekom fizičke aktivnosti, kao što je trčanje, naši mišići zahtijevaju stalnu opskrbu glukozom, kako bi funkcionirali učinkovito. Sukladno tome, održavanje optimalnog nivoa glukoze je ključno za održavanje razine energije, sprječavanje umora i povećanje izdržljivosti.

Benefiti praćenja razine glukoze u krvi za trkača:

1. Optimizacija performansa

Praćenjem razine glukoze prije, tijekom i nakon trčanja (ili drugog oblika fizičke aktivnosti), sportaši mogu identificirati obrasce kretanja glukoze i izvršiti potrebne prilagodbe vezane uz kada i što jedu te kako treniraju. Održavanje stabilne razine glukoze pomaže u sprječavanju padova energije, smanjujući rizik od loše izvedbe tijekom utrka ili treninga.

2. Hidratacija

Praćenje razine glukoze može pomoći trkačima da razumiju svoje potrebe za hidratacijom. Dehidracija može dovesti do povećanja razine šećera u krvi, utjecati na izvedbu i potencijalno uzrokovati komplikacije. Praćenjem razine glukoze trkači mogu prilagoditi unos tekućine u skladu s tim kako bi održali optimalnu razinu hidratacije.

3. Sprečavanje hipoglikemije

Hipoglikemija, ili niska razina šećera u krvi, može biti ozbiljan problem za trkače, posebno one s dijabetesom ili inzulinskom rezistencijom. Redovito praćenje glukoze može pomoći trkačima da prepoznaju rane znakove hipoglikemije, omogućujući im da poduzmu brzu akciju, unos ugljikohidrata, kako bi spriječili daljnje komplikacije.

4. Praćenje oporavka

Praćenje razine glukoze nakon trčanja može pružiti uvid u to kako tijelo reagira na treninge i pomoći u oporavku nakon treninga. Ove informacije mogu biti korisne za planiranje sljedećih treninga, prilagodbu planova prehrane i sprječavanje pretreniranosti.

Moja iskustva s CGM-om

Jedno je što se navodi kao mogući benefit korištenja CGMa, a drugo je što iskustvo pokazuje. No, moramo uzeti u obzir i neka ograničenja, koja sam već navela u uvodnom dijelu.

Za početak, ja ne bolujem od dijabetesa ili inzulinske rezistencije, no, u prošlosti sam pokazivala znakove hipoglikemije tijekom maratonskih utrka. Također, ograničavajući je faktor da trenutno ne izvodim puno treninga u najvišoj zoni, već se moji treninzi uglavnom nalaze u zoni oporavka i aerobnoj zoni, s ponekim treningom u threshold zoni.

Sama aplikacija senzora na tijelo je bezbolna, a senzor koji ja koristim traje 14 dana i ima memoriju od 8 sati. Potrebno je instalirati aplikaciju na mobilnom uređaju, i tijekom svakog skeniranja, koje je vrlo jednostavno i brzo, prikupljeni podaci od prethodnog skeniranja se prebacuju u aplikaciju. Ukoliko je prošlo više od 8 sati, neki podaci će biti izgubljeni.

Najčešća pitanja koja sam dobila da li mi smeta i koliko je čvrsto senzor apliciran na kožu. Od početka nošenja, dodatno sam preko senzora stavila “kinesio tape”, ponajviše zbog straha i na taj način sve funkcionira savršeno. Sa senzorom se mogu obavljati sve fizičke aktivnosti, uključujući i plivanje jer je moguće ići sa senzorom u vodu. Vezano uz to da li mi smeta – da i ne. Prvih par sati bilo je čudno nositi senzor, a onda sam se privikla, no stalno sam ga bila svjesna i bio je prisutan strah prisloniti ruku na kojoj se nalazi senzor, što mi je najviše problema stvaralo kod spavanja. Da li je senzor nešto što bih mogla nositi stalno – ne. Osim ako bih bila primorana zbog bolesti.

Svi podaci koje sam prikupila pokazali su da sam više od 99% vremena s razinom glukoze u krvi bila u preporučenim granicama. Na svako povišenje ili sniženje glukoze u krvi, u vrlo kratkom periodu razina se stabilizirala i vratila u normalu. No, ono što sam primijetila je sljedeće:

  • Konzumiranjem određene hrane, razina glukoze u krvi otići će izvan preporučenih granica. No, konzumiranjem te hrane s određenom kombinacijom drugih namirnica to se ne događa. Primjer takve hrane je zobena kaša koja je imala najveći utjecaj na povišenje glukoze u krvi.
  • Kretanje glukoze u krvi u danima kada sam aktivna i kada odmaram je potpuno različita i fizička aktivnost definitivno pridonosi stabilizaciji glukoze u krvi.
  • Fizička aktivnost normalnog intenziteta nema nikakav utjecaj na kretanje glukoze u krvi, dok sam kod jačeg intenziteta vidjela tek blaga odstupanja, bez značajnog utjecaja.

Što se tiče benefita koji su spomenuti, ja osobno nisam vidjela indikatore koji bi govorili o stanju hidratacije u organizmu. Često sam se izlagala fizičkim aktivnostima u neadekvatnim uvjetima, uz nedovoljno konzumiranje tekućine, no takvo stanje organima nije se odrazilo na kretanje glukoze u krvi.

Tijekom oporavka ili fizičke aktivnosti, nije bilo značajnih promjena i nisam mogla uz pomoć kretanja glukoze u krvi dobiti informacije na koji način se moje tijelo oporavlja nakon fizičke aktivnosti. U tom smislu otkucaji srca bili su daleko precizniji pokazatelj.

Nažalost, nisam mogla testirati kretanje glukoze u ekstremnim uvjetima, kao što je trčanje maratona, da vidim da li bi mi isto pomoglo u razumijevanju eventualnog nastupa hipoglikemije, no tijekom praćenja, dogodilo se nekoliko slučajeva i niske razine šećera u krvi, koje nisu bile povezane s fizičkom aktivnosti, i vrlo brzo je došlo do stabilizacije.

Optimizacija performansa širok je pojam i da bi se mogle raditi korekcije, prvo je potrebno uočiti neka odstupanja značajnijeg karaktera. Kako ja to nisam vidjela, ne mogu komentirati taj mogući benefit.

Zaključak

Praćenje glukoze može imati važnu ulogu u optimizaciji performansa trčanja i održavanju cjelokupnog zdravlja. Razumijevanjem odnosa između razine glukoze i trčanja, sportaši mogu donositi informirane odluke o svojoj prehrani, hidrataciji i strategijama treniranja. Redoviti nadzor omogućuje trkačima da identificiraju obrasce, spriječe hipoglikemiju i prate oporavak, čime se u konačnici poboljšava njihovo cjelokupno iskustvo trčanja.

Vjerujem da je sve to istina ponajviše za profesionalne trkače koji moraju u obzir uzeti puno komponenti, i za rekreativne koji imaju narušeno zdravstveno stanje. Moje iskustvo je da je bilo zabavno promatrati reakcije organizma u određenim situacijama, no vrlo brzo sam uočila uzorke ponašanja i vrlo precizno sam predvidjela svaku moguću promjenu u razini glukoze u krvi.

Da me netko pita da li bih preporučila korištenje senzora – vrlo vjerojatno ne bih, jer mislim da benefiti nisu toliki, koliki se predstavljaju, ako pričamo o zdravom rekreativnom sportašu. No, to je samo moje iskustvo, koje dolazi s određenim ograničenjima o kojima sam pisala.

Vaši komentari

Banner