STEFAN MILOVIĆ: Prvi nastup na Svjetskom prvenstvu u 24h ultramaratonu

Piše: Stefan Milović

U aprilu ove godine, na trci u Kopru (LINK) ostvario sam normu za nastup na Svjetskom prvenstvu u 24h ultramaratonu na Tajvanu.

Čitavo ljeto sam održavao formu s minimalnom kilometražom kako bih se dovoljno odmorio pred početak intenzivnih priprema. U odnosu na pripreme za Koper, ovaj put sam odlučio produžiti iste za dodatni mjesec (sveukupno 4) i ubaciti redovne vježbe snage. Do početka priprema, u proljetnom periodu, bio sam primoran pronaći sponzore za moj prvi nastup na Svjetskom prvenstvu zbog velikih troškova puta i smještaja. Zahvaljujući njima, uspio sam obezbjediti avio kartu i hotelski smještaj. Prvobitni termin trke je bio planiran za 2. 12. 2023. te sam aviokartu kupio tako da imam 2,5 dana odmora od leta i vrijeme za adaptaciju na nove klimatske uslove. Par mjeseci kasnije, dobivam prvu agendu od organizatora u kojoj saznajem da je termin trke pomjeren na 1. 12. 2023. godine. Odmah nakon tog saznanja pokušavam pomjeriti aviokartu, ali nije bilo moguće osim u biznis klasi. Znao sam da će mi tako kratak period, od dolaska na Tajvan do početka trke, predstavljati veliki izazov.

Početak priprema

S prvim augustom sam započeo pripreme koje će trajati sveukupno 4 mjeseca. U odnosu na pripreme za Koper, ovaj put sam ubacio i vježbe snage kako bi dodatno ojačao kompletno tijelo.

Skoro svaki dan sam imao duple treninge, ujutro trčanje dužine prije posla, a predveče teretana i vježbe snage. Trebalo mi je nekoliko sedmica da se naviknem na taj ritam i opterećenje. U jednom mjesecu priprema imao sam samo jedan dan odmora kako bi se navikao na konstantni umor i povećao izdržljivost.

Najveća dužina mi je bila 67,5km na ultramaratonu u Zagrebu. Što se tiče ishrane, nisam ništa mijenjao sve do 15 dana pred trku. Redovno sam unosio jaču hranu, proteinske šejkove i voćne smutije. Moja sedmična kilometraža je bila sljedeća:

August 600km

Septembar 523km

Oktobar 625km

Novembar 318km

Vježbe snage:

August 16h

Septembar 17h

Oktobar 17h

Novembar 9h

Trening trke

U sklopu priprema, odradio sam 6 trening trka kako bih testirao vlastitu formu. U mjesecu oktobru sam istrčao 4 maratona bez taperinga u različitim državama i ostvario najbolji maratonski rezultat (Amsterdam 3:09). U Sarajevu sam po prvi put uspio istrčati polumaraton ispod 1:30h. Pred sami kraj priprema, zajedno s ekipom smo trčali 6h ultramaraton u Zagrebu.

U 120 dana istrčano je preko 2000 kilometara te uloženo preko 60 sati u vježbe snage. To je bio moj maksimum koji sam mogao ostvariti pored svih svojih privatnih i poslovnih obaveza. Osjećao sam se spremnim i jedva sam čekao polazak za Tajvan.

Trening trke:

Sarajevski polumaraton 1:29

Skopje maraton 3:17

Amsterdam maraton 3:09

Ljubljana maraton 3:41

Tuzla maraton 3:26

Zagreb ultramaraton 6h 67km

Putovanje i podrška

Putovanje na “kraj svijeta” ne bi bilo moguće bez podrške mojih prijatelja i sponzora koji su me od samog početka podržavali, a posebno moji klubovi SRC i BURT. S obzirom da ova grana sporta ne uživa skoro nikakvu podršku od državnih institucija, veoma je teško obezbjediti dovoljna sredstva za ovakav nastup. Pored troškova puta i smještaja, neophodno vam je nabaviti kompletnu logistiku za samu trku. Iako je još par prijatelja i poznanika imalo obezbjeđenu normu za nastup na Svjetskom prvenstvu u 24h ultramaratonu, nažalost nisu bili u mogućnosti zbog poslovnih ili finansijskih prilika da otputuju zajedno sa mnom.

Na kraju, bio sam jedini predstavnik ispred Bosne i Hercegovine na ovome takmičenju. Zajedno s djevojkom (koja je bila moja velika podrška na utrci), krenuli smo na daleki put koji je trajao sveukupno 20 sati uključujući i presjedanje u Dubaiju.

Trka

Oko 250 najboljih ultramaratonaca svijeta startovalo je trku u 10 ujutru po lokalnom vremenu. Vrijeme je bilo promjenjivo, uz jak istočni vjetar, kišu i mnogo vlage u zraku. Staza je bila duga 2 kilometra i imala je jedan okret od 180 stepeni. Kod starta su bili pozicionirani šatori u kojem su smještene sve reprezentacije, a tu su bili treneri, stručni timovi i okrepa. Mi smo naš šator dijelili s reprezentacijom Argentine.

Na početku trke je sve djelovalo obećavajuće. Nisam osjetio nikakav umor i do 50. kilometra sam pratio svoj zacrtani plan. Nakon 4,5 sata trčanja počinju prvi problemi s prevelikom vlagom u zraku. Osjećam veliko stezanje oko pluća i primoran sam usporiti tempo. Već tada primjećujem prve znake iscrpljenosti od nespavanja, ali mentalno sam gurao dalje. Borba s vlagom je trajala nekih 30 kilometara, a nakon toga je jači vjetar malo olakšao stvari. Opet sam počeo trčati normalno i željenim tempom. Od 80. do 140. km sam mislio ću ipak uspjeti ostvariti zacrtani cilj trke i prebroditi sve krize. Međutim, kako se ulazilo duboko u noć, počeo sam osjećati veliku slabost i nemoć tijela. Posljednih desetak kilometara, od 140 do 150 sam više šetao nego trčao kako bi pokušao akumulirati dodatnu energiju.

Posljednji krug od 2km šetam i u isto vrijeme spavam. Na 19. satu odlučujem da napravim pauzu u kojoj ću odspavati 20ak minuta kako bi povratio snagu. Međutim, ni to mi nije pomoglo. Nesanica je učinila svoje i teškog srca odlučujem da prekinem takmičenje. Skidam svoj broj i predajem ga sudiji dok mi se ruke tresu od umora i hladnoće. U tom trenutku, kroz glavu mi prolaze posljednja 4 mjeseca koje sam uložio za ovu trku. Svjestan sam, da sam učinio sve što je bilo u mojoj moći kako bih postigao najbolji rezultat. Na kraju, dosta faktora je utjecalo da se to ipak ne ostvari ovaj put. Završavam nastup s ukupno istrčanih 152 kilometra.

Tajvan i glavni grad Taipei

Nakon prespavane ultre, noge su poslužile da se prvi dan iskoristi na najbolji mogući način, a to je obilazak strogog centra grada bez mnogo hodanja. Od hotela do centra je bilo potrebno nekih 15 minuta vožnje metroom.

Grad Taipei i njegov okrug čine metropolitansko područje sa populacijom od 6,7 miliona stanovnika. To se dalo odmah primijetiti kroz prozore metroa, gledajući na veoma gusto naseljene površine. Inače, Tajvan je jedan od najgušće naseljenih otoka na svijetu.

Taipei je politički, ekonomski i kulturni centar Tajvana. Državni univerzitet Tajvana je lociran u Taipeiju, kao i Nacionalni muzej palate, koji ima najveću kolekciju kineskih rukotvorina i umjetničkih djela, u svijetu.

Taipei se smatra planetarnim gradom, i dio je velikog industrijskog područja. Metroi, brze željeznice, aerodromi i autobuske linije povezuju grad sa drugim dijelovima otoka. Što se tiče standarda, cijene hrane i usluga su mnogo skuplje nego kod nas.

Iako je Tajvan jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, to se baš ne primjećuje na ulicama. Ljudi uglavnom nose “casual” odjeću i voze standardna japanska auta. Stambeni objekti su prosječni i malo je luksuznih zgrada. Ne primjećuje se raskoš, niti bacanje novca na materijalne stvari kao u nekim europskim zemljama. To sve ima veze s njihovom religijom, ali i historijom.  U posljednim decenijama, mnogo je uloženo u razvoj obrazovanja, a posebno u prirodne i tehnološke oblasti, što ih je dovelo na trenutno lidersko mjesto u svijetu.

Domaća zadaća

Na prvenstvu nisam imao stručni tim, niti trenera što je svakako bio jedan od nedostataka, pored jetlega i neispavanosti. Ono što sam naučio iz ove trke jeste da ne treba biti nezahvalan zbog neželjenog uspjeha, već analizirati vlastite propuste i pretvoriti ih u novu motivaciju za naredna prvenstva. Na početku mi je bilo jako teško zbog toga što sam morao odustati 5 sati prije kraja znajući koliki sam napor, trud i vrijeme uložio u pripreme. Ono čega sam svjestan jeste da sam izvukao maksimum iz sebe uprkos 2 besane noći, stekao nova poznanstva, upoznao novu kulturu i zemlju. To je što će zauvijek ostati u mome sjećanju. Radujem se novim izazovima i mogućnostima za napredak. Radujem se novom Svjetskom prvenstvu u 24h ultramaratonu u Francuskoj 2025. godine.

Vaši komentari