Piše: Dražen Pezer
Nakon dužeg vremena bez zvaničnih trka, cilj mi je bio da ove godine istrčim 2-3 polumaratona i krajem godine maraton.
Valensija je bila dobar izbor za maraton kako zbog vrhunske trke, tako i zbog atraktivne destinacije koju do sad nisam imao priliku posjetiti. A odluka je pala nakon što sam gledao prenos te trke prošle godine. Oduševio sam se kako sve dobro izgleda i javila mi se želja da naredne godine i ja učestvujem. Kako su polumaratoni u Pragu (1:37) i Banjoj Luci (1:40) relativno dobro prošli bio sam optimista da mogu da se dobro spremim i za maraton.
Same pripreme su protekle dobro, koliko je to bilo moguće zbog poslovnih i porodičnih obaveza. Uspijevao sam da održim kontinuitet treninga i pogotovo ključne treninge da odradim po planu, što mi je ulijevalo potrebno samopouzdanje da trku mogu odraditi kako sam planirao. A plan je bio da prije svega pokušam da istrčim svoj najbolji rezultat u maratonu koji je do tad iznosio 3:36:20 (Atina), a ukoliko se budem dobro osjećao da pokušam da idem ispod 3:30. Na osnovu treninga koje sam radio i određenih kontrola znao sam da bih trebao moći da trčim oko 3:30. Ali iako sam to znao, ipak sam bio oprezan sa prognozama jer mi je vrlo dobro poznato da je maraton specifičan i da je teško prognozirati bilo šta, da se još dosta stvari mora poklopiti da bi trku istrčao onako kako sam planirao.
U Valensiju sam doputovao u četvrtak prije podne, 3 dana pred trku. Iako na prvu zvuči da sam došao dosta rano, da se mogu odmoriti i stići svjež na start trke, ipak sam sebi dosta zakomplikovao situaciju. Naime, tu noć nisam spavao jer sam u četvrtak rano ujutro imao let iz Beograda, a prethodno sam vozio do aerodroma. U petak i subotu takođe nisam ispunio cilj da se dobro odmorim i naspavam, jer jednostavno nisam mogao da odolim čarima prelijepe Valensije i sa nestrpljenjem sam istraživao i upoznavao njene znamenitosti. Tako da na trku dolazim prilično umoran i od samog starta sam osjećao da su mi noge teške. U tim uvodnim kilometrima mi je svašta prolazilo kroz glavu, od toga da će mi vrijeme biti daleko ispod očekivanja, pa do toga da neću uopšte uspjeti završiti trku.
Ali nakon nekih 7-8 kilometara kao da sam zaboravio na to, jednostavno sam se prepustio ritmu koji je zadavala masa trkača oko mene i lagano krenuo da ubrzavam. A osjećaj umora u nogama je potpuno nestao. Prolaz na polumaratonu mi je bio 1:43:34, što mi je obećavalo ispunjenje cilja. Sve vrijeme sam se pribojavao krize pa sam kontrolisao tempo i sam sebe usporavao iako sam se osjećao odlično i da mogu još da ubrzam. Kilometri su mi jako brzo prolazili, a osjećaj je bio sve bolji i bolji, djelovalo mi je da u svakom trenutku mogu još da ubrzam.
Više o maratonu u Valensiji iz MT izvještaja na LINK-u.
Tako je bilo sve negdje do 38. kilometra kad sam osjetio blagu krizu, koju sam brzo prebrodio i već sledeći kilometar sam se vratio u željeni ritam u kojem ostajem do samog cilja. Na kraju stižem na cilj u vremenu 3:27:23, što je nadmašilo sva moja očekivanja. Osjećaj je bio izvanredan, pogotovo što sam trku odradio zrelo, ujednačenim tempom i bez većih oscilacija i kriza. Da sam pametno trčao govori i podatak da sam drugu polovicu trke trčao svega 15 sekundi sporije od prve.
Za dobar rezultat i kvalitetnu trku bitni preduslovi su dobra staza i organizacija događaja, a Valensija je u tim segmentima sigurno među najboljima u Evropi. Staza je savršeno ravna, prolazi kroz najljepše dijelove grada i ni u jednom svom dijelu nije monotona. Duž cijele staze je bilo jako puno publike koja glasno navija i daje potrebnu energiju i vjetar u leđa. Okrepne stanice su bile odlično raspoređene i dovoljno duge da se ne stvara gužva na njima. Isto tako i ostali segmenti organizacije su bili besprijekorni i mogu reći da sam zaista uživao u svakom momentu ove trke. Kada se u obzir uzme i ljepota Valensije zaključak je da sa ovom trkom definitivno ne možete pogriješiti, bilo da pokušavate da istrčite dobro vrijeme ili jednostavno idete da istrčite još jednu trku na atraktivnoj lokaciji.
Vaši komentari
