(VIDEO) 3. BOKEŠKI MARATON: Odlična destinacija za spojiti decembarske trkačko – turističke ciljeve

Maraton iz naslova je 17. decembra ove godine održan prvi put, ali kompletna manifestacija po treći put.

850
Zona cilja (Foto: Bokeški maraton Facebook)
Banner

Tekst: Ersan Bijedić / Video: Haris Karić

Sama činjenica da je uvršten maraton u ovaj sportski događaj, za mene je značila da je ušla i u moj sportski kalendar.

Drugi razlog su pozitivne reakcije učesnika na trku već od prvog izdanja, što je prošle godine potvrdio i osvrt koji je za našu stranicu napisao Ante Pokrajčić (LINK). To se i očekivalo od organizacije kojom, uz lokalne triatlonske klubove Tivat i Kotor, rukovodi iskusan direktor trke, Kristijan Sindik, koji je u toj ulozi i na Splitskom maratonu gdje se krajem februara u godini brojni trkači vraćaju iz sezone u sezonu.

Termin

Prva stvar koja se u tom smislu primijeti kao preslikano iz Splita je idealan termin manifestacije. Dok je Splitski maraton u vrijeme kad svi požele trke poslije zime, Bokeški maraton dolazi kao prilika da se godina završi sa nekom jakom trkom u krajevima gdje to decembarska klima objektivno dozvoljava.

(U prilogu je MT video uz snimke sa staze i iz zone cilja)

Vjetar

Posebno nezgodan problem za trkače ovdje može biti vjetar koji je jako puhao u dva dana prije trke. Izlazio sam u petak na trening (trka je bila u nedjelju, a u Hercegovini je slično sa vjetrom), i bilo je baš demoralizirajuće. Ali je prognoza ukazivala da će se sve smiriti upravo noć uoči starta. Tako je i bilo jer su učesnici imali priliku trčati u idealnim uslovima te tako ostvariti odlične rezultate.

Kristijan Sindik, direktor trke

Bokeški maraton ove godine premašio je sva očekivanja i nas organizatora. Kako s brojem učesnika tako i s ostalim parametrima vezanim za organizaciju trke. Formalno i stvarno smo najveći sportski događaj u Crnoj

Kristijan Sindik

Gori, što nas posebno veseli i čini ponosnim. Bilo je 2.180 prijavljenih takmičara iz 36 zemalja sa plaćenim startninama, a prijavljenih je bilo preko 2.500. No, kod nas nema pauze. Organizacioni odbor koji broji 11 članova i koji volonterski radi na projektu 365 dana u godinu, već je sutradan krenuo u pripremu sljedeće godine, analizom tek protekle trke, te otvaranjem prijava za 2024. Mnoštvo pozitivnih reakcija, kako lokalne sredine, tako i naših gostiju, najbolja su potvrda našeg rada, ali i dodatni stimulans da Bokeški maraton iz godine u godinu napravimo još boljim, ekskluzivnijim. Pravi sportsko-turistički brend Boke i Crne Gore.

Rezultati

Kad smo kod rezultata, na relaciji Tivat – Kotor je nastupilo i dosta bh. trkača. Snježana Pisarić je trčala najbrži maraton od žena iz BiH ove godine sa 3:18:36, a Irma Kristić treći sa 3:23:19. Amerikanac koji živi u Sarajevu i trenira uz vodstvo Seada Konde, Caleb Greenwich, je istrčao odličan polumaraton (1:09:39) za treće mjesto, dok je Alma Hrnjić plasmanski bila još bolja (druga), sa ličnim rekordom od 1:23:33. Dobri rezultati su za još nekoliko trkača donijeli ulazak ili pomak u MT tabelama.

Generalno najbolji po trkama su bili (5km): Ante Živković (16:31) i Isidora Milivojević (24:03); (polumaraton): Đuro Borbelj (1:06:57) i Nevena Jovanović (1:21:36); (maraton): Ivan Bubnov (2:33:01) i Nataša Šustić (2:49:40); (štafetni maraton): Dubrovnik Team (3:00:17).

Maraton je imao 199 finišera, štafetni maraton 19 četveročlanih timova, polumaraton 1.118 finišera, a trka na 5km 205 učesnika. Kompletne rezultate provjerite na LINK-u.

Staza

Staze polumaratona i maratona su certificirane od AIMS-a. Dok je Trka zadovoljstva na 5km održana u subotu, polumaraton, maraton i štafetni maraton su imali svoj start u nedjelju od 9 sati na rivi Pine. Maraton je postavljen na limit od šest i pol sati što omogućuje širem broju učesnika, različitih dobnih kategorija, da završe trku. Krenuli smo iz Tivta i napravili jedan krug oko grada u prva 3 kilometra, koja su dosta valovita. Potom se trči prema Verigama (350m uski moreuz koji spaja dva uzdužna zaljeva Boke kotorske: toplansko – tivatski i risansko – kotorski), preko Prčnja do Kotora. Ovo je ruta polumaratona pa sam se držao grupe sa pacerom za 1:30, Ivanom Dlačićem, koji je vrlo korektno vodio okupljene trkače. Bio je to kao i obično – osjećaj čekanja kad će krenuti maratonska trka, kad će doći onaj drugi dio. Maratonci umjesto ulaska u cilj se okreću na 21. kilometru (negdje na cca 20.600m, po GPS-u sa mog sata) i trče nazad istom rutom do početka 32. kilometra (cca 31.200m). Maratonsku tišinu, svojstvenu drugom dijelu trka na 42.195m na Ex-Yu prostorima (jer nemaju tako izraženu masovnost), remeti to što se susrećemo sa polumaratoncima i maratoncima iz suprotnog smjera – koji redom pružaju podršku (hvala!). Slijedi novi okret i trk istom stazom do prelijepog finiša u starom gradu. Čini se monotono ponavljanje, ali meni psihološki odgovara jer dijelim trku na dio do prvog okreta, zatim vidim samo sljedećih 10-tak kilometara do novog okreta, i onda završni dio maratona.

Gotovo sve vrijeme se trči uz more, staza je u tom smislu osvježavajuća, a na njoj je i dovoljno okrepnih stanica. Zona cilja je posebno impresivna. S obzirom na dojmove koje sam dobio od ranijih učesnika, u svojoj glavi sam zamislio ravniju stazu nego je bila. Međutim moju percepciju onoga šta je ravno je pomaklo nedavno učešće na maratonu u Valenciji. Staza na Bokeškom maratonu je blago valovita, što znači da poslije ne tako teško savladivih uspona nosi i spustove, a da je ipak dosta brza, ukazuje činjenica da je veliki broj iskusnih takmičara trčao svoje lične rekorde ili rezultate na nivou svojih najboljih. Moja subjektivna ocjena je da je polumaratonska staza (po brzini) u rangu onih u Sarajevu i Mostaru.

Tivat – Kotor

Organizacijski je sigurno zahtjevnije raditi ovakvu trku, a jednako je i za trkače koji trebaju odlučiti hoće li se smjestiti u Tivtu, gdje se odvija podjela startnih paketa i start trke, ili u 10km udaljenom Kotoru – gdje je cilj. Olakšava činjenica da imaju prijevoz iz Kotora na start u Tivat gdje mogu predati višak opreme na brod koji onda stvari vozi na cilj u Kotor. Ovaj put je ipak bilo malo konfuzije oko lokacije odakle kreću autobusi iz Kotora za Tivat, što je pomjereno u zadnji čas, a ni link ranije predviđene lokacije, iz inače vrlo detaljnog i korisnog Trkačkog vodiča, nije radio (potvrdilo je još nekoliko trkača koji su imali slično iskustvo). Lično me mučio stomak neko vrijeme pa sam primijetio nedostatak toaleta na stazi. Ukupno, ipak ništa što bi pokvarilo pozitivne dojmove sa odlične trke.

Zaključak

Ako težite spojiti dobar turističko – sportski vikend, sa trkom koja nudi sve uslove za ispuniti svoje trkačke ciljeve, i Bokom kotorskom, zaljevom od izuzetne istorijske važnosti, te okolnim mjestima koja nude toliko turistički primamljivih znamenitosti, brzo ćete shvatiti da su dva – tri dana premalo za iskusiti i posjetiti sve željeno. Bokeški maraton ima odlične predispozicije da sačuva, ali i dalje uvećava broj svojih učesnika.

Vaši komentari

Banner