- Ime, prezime i mjesto boravka?
– Monika Vištica, Ljubuški.
- Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– Prvi trkački koraci za mene bili su pred polumaraton 2019. godine u Mostaru. Sve je krenulo na nagovor male trkačke ekipe iz Ljubuškog. Ali možemo reći da se aktivno bavim trčanjem već nepune dvije godine.
- Koliko često trčite?
– Brojka nikada nije ista, kako zbog ostalih aktivnosti, tako i zbog svakodnevnih obaveza i posla. Trudim se ostati kontinuirana. Tjedno je to 4 do 5 treninga, dok mjesečno brojka prijeđenih kilometara se kreće i preko 170km.
- Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– Ne mogu izdvojiti omiljenu, svaka disciplina je posebna i izazovna za sebe. Volim raznolikost pa se tako znam okušati u svemu što trčanje nudi. Bilo koja podloga i dužina.
- Koliko trka trčite godišnje?
– Godišnje, između 15 i 20 utrka.
- Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?
– Dosta, možda čak i previše. Privatno sam ljubitelj tenisica, a svaka utrka zahtjeva neki svoj model. Za treninge većinom koristim Soucony modele poput Endorphin Speed 3, Kinvara i Axon 2, zatim Hoka modele poput One One Arahi 5 i 6. Za cestovne utrke kombiniram Nike Air Zoom AlphaFly Next% i Adidas Adizero Prime X 2. Za trail također kombiniram modele marki Soucony, Salomon, La Sportiva, te posebno izdvajam Hoku, najbolje se pokazao model Mafate Speed 4.
- Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).
– 5K – 21:15 (Utrka Pelješkim mostom 2023), 10K – 46:25 (Stolački cener 2023), 21K – 1:39 (Bokeški polumaraton 2023), 42K – 3:57 (Athens Authentic Marathon 2022).
- Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– Kod trčanja mi se najviše sviđa izazov, sloboda, te utrke. Velika je prednost i učinak samog trčanja na zdravlje i psihu u ovom današnjem stresnom načinu života. Također tu je i tim, trkačka zajednica, putovanja i brojne dodatne mogućnosti koje trčanje nudi. Jedino što mogu izdvojiti da mi se ne sviđa su ljetne vrućine tokom trčanja, ali se i na to navikne s vremenom.
- Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Najdraži dio trkačkog treninga je osjećaj sreće, nalet pozitivne energije i ponos nakon završenog, to je nešto neopisivo i samo oni koji trče mogu razumjeti. Najteži bi bio svakako rano buđenje, tu su još tempo i trail treninzi, ali kad se ispuni cilj, sve se navedeno brzo zaboravi.
- Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– Više preferiram trčati sama, ali neke veće dužine ili lagana trčanja volim odraditi u paru ili u većem društvu. 
- Omiljena trkačka trening ruta?
– Omiljena ruta mi je ona koja kreće s kućnog praga, odnosno koja ne iziskuje neku dodatnu organizaciju. Tako da većinu svojih treninga odradim u blizini doma kao što je ruta prema vodopadu Kravica, graničnom prelazu Bijača ili nasip uz rijeku – točnije Bajer. Neke zahtjevnije treninge tempa i intervala odradim po gradskim ulicama ili na stadionu Babovac na atletskoj stazi. Posebno mi je drago otići na Blidinje ili Livno te tamo odraditi neki dužinski trening u podnožju planinskih vrhova.
- Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Prvi se pamte, tako da tu definitivno izdvajam svoj prvi istrčani polumaraton u Mostaru nakon samo jednog treninga trčanja. Mogu još izdvojiti i prvi maraton u Ateni prošle godine s rezultatom ispod 4h.
- Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– Osim spomenute Atene koja je mi je vrhunac dosadašnjih trka, spomenula bih još Wings for Life Zadar, Split maraton, Bokeški maraton, Podgorica Millenniem Run, te dobar dio Dalmatinske trail lige kao što su Sinj trail i Lastovo trail, te posebno The Great Refresh trail na otoku Mljetu, i jedna nama svima već poznata utrka – Čvrsnica Ultra trail. Zatim kod cestovnih utrka, Mostarski polumaraton, Konjički cener, Stolački cener i naravno naš domaći LJOF (Ljubuški Outdoor festival). Sve utrke su mi odlične i posebne, ponajviše zbog odlične ekipe, druženja i organizacije, te same trase istih.
- Trke koje su vas razočarale, i zašto?
– Istra wine and run i Hranisava ultra trail, jedini razlog je taj što se više ne održavaju, a bile su zaista posebne i odlične.
- Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?
– Odgovor na ovo pitanje kradem od Borisa Katalinića koji glasi “Jedem i pijem bez grižnje savjesti.”
- Kako se motivirate za trčanje?
– Prelistam naslovnicu na Stravi pa odmah dobijem neku dodatnu motivaciju, a kada sam bez volje ili mislim da ne mogu nešto, tu uskače trener Ante sa rečenicom “Ajde šta kukaš, možeš ti to!”
- Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Ne mogu reći da aktivno pratim, mada mi je uvijek drago kada netko ostvari rezultat za kojim teži. Putem društvenih mreža volim pratiti neke trail trkače kao što su Courtney Dauwalter, Toni McCann, Mathieu Blanchard, Kilian Jornet, Emelie Forsberg i dr.
- Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Naravno. Kako zbog boljeg tjelesnog zdravstvenog stanja, tako i psihičkog, upoznavanja okoline i novih ljudi i druženja. Postat ćete više disciplinirani i sigurniji u sebe, a i ostajete „fit“ . Za početak je dovoljno krenuti šetnjom, to je već veliki korak kako za vas tako i za zdravlje, te postepeno uključivati trčanje na manje rute. Svaki put iznova osjećaj je sve bolji, bolje spavate, bolje se nosite sa stresom i užurbanim načinom života, odlična motivacija.
- Trkački cilj za budućnost?
– Poboljšati vrijeme na svim trkačkim disciplinama. Kroz naredne godine odraditi neku cestovnu ultru kao i trail utrku s troznamenkastim brojem kilometara, sudjelovati na što više utrka, upoznavati više trkačke ekipe i motivirati ljude da krenu trčati.
- Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?
– Kreni, rasti i cvitaj!
Vaši komentari
