Pokušat ću prenijeti dio Emininih savjeta i mudrosti, koji će vam, nadam se, pomoći pronaći i jedan drugačiji, dublji motiv za bavljenje sportom i trčanjem.
Eminu sam zapamtila kako treba već na Mostarskom polumaratonu 2022. godine, i to s dobrim razlogom! Na ovoj trci me je „ostavila u prašini“ pred samim ciljem. To je bio moj treći Mostarski half i baš sam se dobro spremila, po Garmin treningu trenera McMillana, te sam istrčala po planu, sub 1:40. Međutim, dok sam se ja istovremeno radovala rezultatu i umirala na posljednjem mostarskom kilometru kroz sokake i preko mostova, Emina me je u pratnji supruga Amara lagano prestigla i ušla u cilj 6 sekundi prije, po „chip vremenu“. Tada se, nažalost, nismo upoznale kako treba, ali smo tu priliku imale nešto kasnije i od tada mi je jedna od omiljenih osoba na bh trkačkoj sceni.
Idemo je, iz ženskog ugla, upoznati malo bolje…
Sportovi i traženje balansa
Eminini sportski počeci su vezani za raznovrsne sportske discipline još od djetinjstva. Bila je aktivni učesnik mnogih sportova, uključujući odbojku, rukomet, planinarenje i biciklizam. Kako kaže, biciklizam joj je bio prva ljubav, ali je i trčanje postepeno postajalo važan dio njenog života, pružajući joj „jednostavnost i univerzalnost“, koja je potakla da istražuje nove granice.
Ipak, kao i mnogima od nas, ni Emini nije bili jednostavno balansirati između različitih sportova, ali je uz podršku supruga Amara uspjela pronaći ravnotežu u svemu tome. Trčanje je Eminu naučilo mnogo o izdržljivosti i odlučnosti, donoseći joj „neprocjenjivu radost i osjećaj slobode u svakom koraku“.
U 2021. godini, nakon mnogo godina aktivnog bavljenja biciklizmom, Emina i Amar donose odluku da se posvete trčanju. Od tada, kako kaže, zajedno treniraju, podržavaju jedno drugo i hrabro se upuštaju u izazove trka i utrkivanja. Ta zajednička odluka je pojačala njihovu povezanost, te ih potakla da „zajedno rastu i razvijaju se kao trkači“.
Ovim nam Emina i Amar pružaju još jedan primjer važnosti podudaranja glavnih hobija i aktivnosti kod partnera, posebno onih koje oduzimaju toliko mnogo vremena kao što je trčanje. Svi smo svjedoci sitnih (ili krupnih) razmirica u vezama u kojima samo jedan partner trči ili se bavi nekom drugom aktivnošću koja zahtijeva toliko posvećenosti, vremena i prilagodbe.
Dragocjena sjećanja i iskustva s trka
Od 2021. godine, Emina se okušala na raznovrsnim utrkama, od 5k pa sve do ultramaratona, na cesti, stazi i trailu. Na svim ovim trkama, Emina je postizala zapažene rezultate, penjala se na postolja i generalno bila među top 5 ili 10 trkačica na MT tabelama najbržih maratonki ili polumaratonki u BiH.
Ona, pak, ne ističe rezultate kao takve, nego govori o iskustvima koja su joj pružila dublji uvid u nju samu „kao trkačicu i osobu“. Kako kaže, nekada je za svoje trke bila „pripremljena do tančina, nekad bez velike pripreme“. Ipak, svaka trka joj je donosila „svojevrsni miks uspona i padova“, te je imala svoj poseban značaj za Eminu. Naravno, kao i svakog ko se nekada popeo na postolje ili ostvario PB, i nju su rezultati ili postolja činili ponosom, ali su joj jednako bili važni i ljudi s kojima je dijelila te trenutke.
Emina je jedna od nas kojima je pripadnost trkačkoj zajednici bitan dio trkačkog puta i uspjeha. Tako je njoj „inspirativno biti okružena trkačima/cama koji/e dijele istu strast i predanost prema trčanju“. Sigurna sam da važi i obrnuto, pa Emina isto tako i drugima, kao što i meni, širi energiju ispunjenu inspiracijom i predanošću. Za nju, „dešavanja prije i poslije utrka – od uzbuđenja i nervoze do radosti i podijeljenih iskustava“, često su „jednako dragocjena kao i sami trenuci utrke“. I s ovim njenim zapažanjem se mogu poistovjetiti, kao i vjerujem većina vas koji čitate ovaj tekst.
Izazovi – vrijeme i očekivanja
Kao neko ko stremi izvrsnosti i rastu, i Emina se susretala s izazovima velikih očekivanja u trčanju koja nas mogu opteretiti, kao i na drugim životnim stazama. Međutim, kako kaže, „ključ uspjeha je u uživanju bez pritiska“. Kada se fokusira na to da uživa u samom procesu trčanja, uz dobar trening, rezultati joj često dolaze sami po sebi. I ovo se sigurno mnogima pokazalo kao tačno, u trčanju ili drugdje.
I ovdje je zaista bitno uspostaviti taj famozni balans, te pored utrkivanja sa samim sobom, težnjom ka osobnim poboljšanjima i boljim rezultatima, pokušati i osjetiti istinsku radost i zadovoljstvo „u tom trenutku kada osjetimo slobodu i strast dok trčimo, bez obzira na krajnji rezultat“. I sama sebe ovo često moram napominjati i vraćati se izvornom motivu za trčanje, pa sam zahvalna Emini što je i ovo podijelila s nama i podsjetila nas još jednom.
Kao i mnogi drugi, i Emina nastoji uskladiti trčanje s mnogobrojnim porodičnim, poslovnim, obrazovnim i drugim obavezama, a to postiže kroz dobru organizaciju i planiranje. I ovdje zaista lijepo poentira kada kaže: „Trčanje nije samo hobi, već neizostavan dio mog života, te sam naučila usklađivati sve aspekte života kako bih postigla ravnotežu i ostala vjerna svojim ciljevima.“
„Onaj osjećaj slobode dok trčim…“
Kao i svoje prethodne sugovornice, i Eminu sam zamolila da nam pojasni koji su benefiti trčanja, posebno za žene i djevojke. Fizički, kaže, osjeća se jačom i zdravijom, a izdvaja posebno „onaj osjećaj slobode dok trči“.
Emocionalno, trčanje joj pomaže da se riješi stresa i da se osjeća puna energije i pozitivnosti. Ovo je zaista toliko puta spomenuto, i u naučim studijama dokazani benefit trčanja, koje nikada nije zgorega ponovo spomenuti. Pored toga, ne može se zanemariti ni društveni aspekt, te Emina navodi kako je kroz trčanje upoznala nevjerojatne ljude i stvorila čvrste veze kroz zajedničko trčanje.
Za kraj ovog dijela, ostavit ću vas s dvije divne rečenice iz Emininog pera: „Trčanje me zaista ispunjava srećom i daje mi osjećaj da mogu postići sve što poželim. A najbolje od svega, trčanje pokazuje koliko su žene izdržljive i kolika snaga se krije u njima!“ I zaista, bez veze je ovdje nešto još dodati…
Idemo naprijed, korak po korak…
Za kraj, Emina ima i nekoliko bitnih poruka za sve žene koje osjećaju strah ili nesigurnost u vezi s početkom bavljenja sportom ili trčanjem. „Prvo i najvažnije, ne dopustite da vas strah zaustavi!“ Sve ima svoj početak, koji ne mora biti lagan, ali i svaka avantura započinje tim prvim korakom, kako kaže Emina. Čak i ako se čini malenim, svaki korak naprijed je velika pobjeda, dodaje.
Nadalje, napominje kako je važno zapamtiti da nema pravila o tome kako izgleda vaš put u sportu/trčanju. Ljudi se često porede s drugima, njihovim uspjehom ili putem, što je velika greška i u trčanju. Emina nas podsjeća da ne bi trebalo da ispunjavamo tuđe ciljeve ili očekivanja, nego da je važno da slušamo svoje srce i pratimo ono što nas osobno čini sretnima.
Iako to možda mnogima ne izgleda tako jednostavno niti očigledno na početku, važno je otkriti radost kretanja i proširiti svoje granice na način koji nama odgovara. Emina predlaže da se pridružite zajednici koja vas podržava i inspirira, jer „zajedno možemo postići mnogo više“.
Moja sagovornica nas podsjeća i da smo sigurno sposobne prevladati izazove i ostvariti svoje snove, ma koliko se to u nekim trenucima činilo daleko ili teško. Za sami kraj, kao motiv i podstrek svima, dodaje: „Vaša snaga leži u vašoj hrabrosti da krenete naprijed, korak po korak. Započnite s ljubavlju prema sebi i vjerom u svoju moć, i nema granica koliko daleko možete stići!“ Emini želim da stigne do daljina kojima stremi i zahvaljujem na vremenu i riječima koje je podijelila s nama!
Vaši komentari
