Piše: Ersan Bijedić
Dean Karnazes, Scott Jurek, Anton Krupicka… najčešće su među spominjanim imenima u medijima, pa onda i sami prvenstveno sa sličnima počinjemo naša raspredanja o ultramaratoncima. Nije slučajno da su sva trojica spomenutih Amerikanci, bili su/ili su i dalje profesionalni utra trkači, dakle tamo od toga mogu pristojno živjeti, a itekako imaju i određenu pozornost u medijskom prostoru.
Iako je po svim postignutim rekordima koji stoje netaknuti godinama Grk Yiannis Kouros najveći ultramaratonac svih vremena, u širim razmjerima je dosta manje promovisana i poznata njegova priča. Međutim čak i u svjetskim okvirima trčanje je sport koji svoju publiku ima gotovo isključivo u onima koji se i sami aktivno njime bave, pa tako i nije veliko čudo kad nam promakne neko značajno ime.
A šta je s našim prostorima?
Kao i u svim sportovima što je imala svoje vrsne adute, bez obzira na tradiciju bavljenja određenom disciplinom, tako se bivša Jugoslavija mogla ponositi i sa top predstavnikom na ultramaratonskim distancama. Znatan broj ultramaratonaca nam je poznat po savladavanju velikih izazova, često dionica za koje prethodno nismo ni pomislili da bi se neko usudio razmišljati u tom smjeru (danas je dobar primjer Jovica Spajić iz Srbije), ali Dušan Mravlje se u ovom svijetu rijetkih osobenjaka uspio izdvojiti i po izuzetnim takmičarskim dostignućima na ultra trkama.
Slovenac iz Kranja, Dušan Mravlje (rođen 13. 2. 1953.), je najveći ultramaratonac kojeg je imala bivša Jugoslavija, a kasnije Slovenija, jer je njegova karijera trajala 35 godina.
Kad mu skupite rezultate na gomilu, to zaista djeluje impresivno, gotovo nevjerovatno, a on kao jednu od temeljnih odrednica vlastitog uspjeha voli poručiti:
– Potrebno je vidjeti cilj kad stojiš na startu!
Pretrčao tri kontinenta
Kako takvo vizualiziranje ostvarenja ambicije i postavljenog cilja izgleda kod ovog Slovenca teško je razumjeti ako se prisjetimo da on odlazi na start višednevnih ili čak višemjesečnih trka.
Ovaj diplomirani inženjer strojarstva je u svojoj trkačkoj karijeri prešao 300.000 kilometara i jedan je od najuspješnijih svjetskih ultramaratonaca. Mravlje je jedan od trojice ljudi koji su pretrčali tri kontinenta, Sjevernu Ameriku (4.706km), Australiju (4.358km) i Europu (5.036km). Te 1995. godine u trci TRANSAMERICA (4.706km, Los Angeles – New York) je i pobijedio sa vremenom od nepunih 428 sati (trčalo se u etapama od 17. juna do 19. augusta sa dnevnim prosjekom od 73,1 kilometara). Na TRANSAUSTRALIA 2001. godine (4.358km, Perth – Canberra) je osvojio 3. mjesto, a u trci TRANSEUROPA 2003. godine (5.036km, Lisabon – Moskva) 7. poziciju.
80 posto mentalna, 20 posto fizička sprema
Spada u svjetske ultra legende koje stvarno imaju razloga i istinsku osnovu kazati da su “granice samo u glavi pojedinca”. Slično onome što smo mogli čuti od njegovog rivala, Yiannisa Kourosa, ni Mravlje ne smatra pravim ultra trkama one od 50 ili 100km, jer psiha i karakter puno značajniju ulogu imaju na rutama koje traže preko 10 sati fizičke aktivnosti…
– Za maratone i trke na 100km mentalna i fizička pripremljenost imaju podjednaku važnost, 50:50. Na dužim ultramaratonima odnos je 80:20 u korist psihe. Ukoliko glava padne, možeš biti istreniran kao konj, ali ti to neće pomoći. Ako ne vjeruješ, samo jedan uznemirujući trenutak može te odvesti ka odustajanju, rekao je Mravlje u jednom od svojih istupa u medijima.
Preko 60 pobjeda na ultrama
Iza njega je preko 60 trijumfa na ultramaratonskim trkama. Od onih značajnijih, bio je pobjednik na trci Sydney – Melbourne (1060km), dva puta osvajao Europski kup u trčanju na 24 sata, bio prvi na trci od 256 km Cagliari – Sasari. Četiri puta drugi u trci na 6 dana (Colac, Australija). Tri puta je bio drugi na Spartathlonu (trka na 246km od Atine do Sparte), ali je tad njegov rival bio najveći ultramaratonac svih vremena – Yiannis Kouros (odmah iza Grka je Mravlje ovu trku završio 1983. i 1984. godine). Njegovo vrijeme iz 1985. godine (23 sata i 44 minute) je danas ukupno 19. najbolje na Spartathlonu koji je ukupno trčao šest puta. Pobijedio je na Maratonu treh src (tri srca) u Radencima (Slovenija) 1986. godine sa vremenom 2:34:31.
O PATIKAMA
Trkači su ponekad kao ovce. Ljudi radije kupuju patike koje im savjetuju proizvođači oglašavajući se, nego na način da sami testiraju u kojima se najudobnije osjećaju. Najbolje tene su one najjednostavnije, sa tankim, laganim đonom. Danas svi hrle podstavljenim patikama uzrokujući blokiranje nogu, distrofiju luka stopala… Sve povrijeđene posljednjih godina sam rehabilitirao patikama sa tankim đonom.
– Kad radiš ovo što ja radim, onda nema kompromisa. Kad se baviš ultramaratonskim trčanjem, moraš biti egoist. Ako se spremaš za ovakvu trku pati porodica, pati žena. Moja je to znala. Jer ako želiš pobijediti, moraš otpisati sve oko sebe i fokusirati se na cilj. Inače jednostavno ne možeš biti uspješan, izjavio je Dušan Mravlje.
Prije tri godine (2013.) je izdao knjigu “Trčanje, moja ludost” u kojoj piše o svojoj izuzetnoj trkačkoj karijeri.
Pivo za okrjepu i odrezani prednji dio tena
Dušan Mravlje je ekscentrik koji je u trkačkoj karijeri, osim izuzetnih rezultata, bio prepoznatljiv po nekoliko za trkače neuobičajenih rješenja. Tako se i danas prepričavaju priče o tome da je kao okrepu tokom nekih trka koristio pivo, što je i sam priznao u par intervjua. Poznato je i da je trčao u tenama kojima bi odrezao prednji dio oko nožnih prstiju. Takmičarsku karijeru je završio, ali i danas redovno, svaki dan, trči jednu “kraću rutu” od 15 kilometara.
Vaši komentari
