- Ime, prezime i mjesto boravka?
– Haris Karić, Jablanica.
- Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– Od djetinstva sam nekako uvijek bio u sportu. Prošao sve mlađe kategorije F.K. Turbina Jablanica. Onda termini fudbalski sa rajom, ali vremenom svako otišao na svoju stranu. I onda se tražilo da se nekako ostane u formi. A trčanje je bilo najjednostavnije, ne moraš ništa dogovarati, niti čekati ikoga. Samo volja, patike na noge i tvoja je cesta.
- Koliko često trčite?
– 3 puta sedmično.
- Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– Omiljeni je trenutno polumaraton. Ima se dosta vremena da se preispitaju neke misli tokom trke.
- Koliko trka trčite godišnje?
– 8-10 trka.
- Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?
– Adidas ADIZERO SL, Adidas Supernova ST, Saucony Kinvara Pro.
- Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).
– 5K 24:02 (Kiseljak 2024), 10K 50:52 (Konjic 2024), Polumaraton 1:57:06 (Sarajevo, septembar 2024).
- Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– Sviđa mi onaj osjećaj „reset-a“ nakon treninga.
- Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Najdraži dužina, a najteži intervali (i to oni brdski).
- Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– Preferiram sam.
- Omiljena trkačka trening ruta?
– Baćina – most Žarnik.
- Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Tu moram izdvojiti polumaraton u maju 2024. godine u Sarajevu (2:04:38), kada sam popravio svoj PB iz oktobra 2023. g. iz Tuzle (2:18:38). P.S. da ih ne zaboravim… Uz pomoć žena iz SRC-a (Nusreta, Jasenka i Šaha).
- Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– To je trka u organizaciji NGO Marathon, Sarajevski noćni cener. Zbog toga što se trči po vrelom sarajevskom asfaltu i samom centru grada, a Sarajevo volim (kao grad volim, ne kao FK Sarajevo). Tu je i neizostavna podrška ljudi pored staze i veliki broj volontera, koji znaju kako motivirati. I da pozdravim ovim putem glavnog motivatora Jane Eyre. Moram izdvojiti još tu Konjički noćni cener i Stolački cener. To su trke koje imaju dušu. Konjic koji spaja Bosnu sa Hercegovinom, i spoji tu dosta ljudi iz cijelog svijeta. Stolac kao muzej pod otvorenim nebom usred hercegovačkog krša i uz obalu Bregave.
- Trke koje su vas razočarale, i zašto?
– Nema ih. Svaka trka nosi nešto svoje.
- Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?
– Osim zdravstvenog benefita koji nosi trčanje, tu je naravno i socijalni. Kroz dosadašnji period upoznao sam dosta ljudi, koji su prije svega prava raja, a neki su u međuvremenu postali i dobri prijatelji.
- Kako se motivirate za trčanje?
– Ništa posebno. Vodim se onim: “Ja hoću, ja mogu“… (štele nemam).
- Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Atletiku ne pratim.
- Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Preporuka je naravno da se izađe iz te zone komfora. A usput da se popravi malo i psihofizičko stanje. Ako vam je mrsko ganjati pace onda preporučujem trail trčanje.
- Trkački cilj za budućnost?
– Cilj je maraton.
- Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?
– Kakvo god da je pitanje, trčanje je odgovor…
Vaši komentari
