Bjeljac: U BiH su me odbacili kao smeće, žao mi je što sam se rodila ovdje

Piše: Ersan Bijedić

Prošlog vikenda održano 25. izdanje Zagrebačkog maratona je ujedno bilo i prvenstvo Hrvatske u ovoj disciplini, a tamo je posebno jaka konkurencija bila među ženama.

Prvakinja nije postala nijedna od ovoljetnih hrvatskih olimpijki iz Rio de Janeira, niti Matea Matošević (iako je upisala osobni rekord), niti Marija Vrajić koja je morala odustati, dok se prvakinja Hrvatske u polumaratonu, Nikolina Stepan, morala zadovoljiti trećim mjestom (također je trčala svoje dosad najbolje vrijeme na ovoj dionici). Titula najbolje je s vremenom 2:40:51, a što je četvrti najbolji rezultat Hrvatske svih vremena poslije Lise Nemec (2:25:44), Tijane Stojčević (2:39:25) i Marije Vrajić (2:40:41), pripala Bojani Bjeljac, atletičarki iz Bosanskog Novog (ili Novog Grada).

– Kad sam na proljeće u Zurichu trčala 2:48:17 vrijedila sam za 2:45:00 (što je bila olimpijska norma, op.a.), ali nisam imala sreće da to istrčim tad, puno umora se bilo skupilo i svega što ne treba, priča Bojana Bjeljac.

Nepune četiri godine treninga

U Zagrebu je bilo savršeno vrijeme za rekord, jednako tako i idealna staza.

– Utrka je bila jako brza u startu, Matea Matošević je zadala jak tempo koji sam odlučila pratiti i tako smo nas dvije polumaraton prošle za 1:18:55. Ali osjećala sam se dobro i uspjela izdržati sve. Drugi dio sam malo pala u ritmu, ali sam se održala na prvom mjestu i uspjela uzeti titulu prvakinje Hrvatske u maratonu. Nije mala stvar biti u Top 4 najboljih svih vremena u maratonu, ponosna sam na to, istaknula je Bjeljac.

– Biti prvakinja Hrvatske mi puno znači, jer naglašavam, počela sam trčati rekreativno samo jogging, nisam prošla stadionsku atletiku, niti bilo koji temelj na osnovu kojeg bi se mogla hvaliti brzinom ili nečim sličnim. Ovaj rezultat je zahtijevao puno rada, muke, odricanja, talenta i čvrstu glavu, a uz dobar plan i dobrog trenera sve se može, dodala je.

Napomenut ćemo i da je Bjeljac u ovom sportu tek nepune četiri godine.

Kod nas su na prvenstva slali lošije od mene

Maratonska norma za Svjetsko atletsko prvenstvo u Londonu (održava se od 5. do 13. kolovoza 2017.) je 2:45:00 što znači da je 27-godišnja Bjeljac ispunila ovaj kriterij, a prethodna promjena sportskog državljanstva je usmjerila njen daljnji atletski put.

– Odlučila sam nastupati za Hrvatsku jer sam kod nas doživjela veliku diskriminaciju. AK Sloboda Novi Grad u kojem sam bila me odlučio izbaciti jer im nisu valjali moji rezultati. Čak mojih osam prijatelja, za koje sam mislila da su mi prijatelji, su glasali da me izbace i naveli tako bizarne razloge da je to smiješno i nije vrijedno spomena. Nikad više u životu ne bih htjela imati veze s AK Sloboda Novi Grad, niti nastupati za Bosnu i Hercegovinu koja me nikad nije ni pogledala niti shvatila ozbiljno, govori razočarana Bjeljac i dodaje:

– Znali su izbornici slati na prvenstva lošije djevojke od mene samo da svoje proguraju, a to mi se sve malo zgadilo tako da sam shvatila da nemam što tražiti u ovoj našoj maloj nezdravoj državi, niti je predstavljati. “Pljunuti” nekoga na takav način i odbaciti kao smeće nigdje nema nego samo u BiH. Žao mi je što sam se rodila ovdje i žao mi je svih koji su doživjeli slično.

Biće mi čast trčati u Londonu s najboljima

Do ljetos je radila s trenerom Borisom Smičiklasom u AK Žumberak iz Sošica kod Zagreba, od srpnja pod vodstvom Mladena Kršeka.

– Uvjeti u Hrvatskoj su sjajni, imam s kim trenirati, imam odličnog trenera i uvijek sam pod nadzorom tako da ne dođe do pretreniranosti, govori Bjeljac kojoj će sad godina biti podređena nastupu na SP-u u Londonu.

– Planove za sljedeću sezonu će osmisliti moj trener Mladen Kršek. U Londonu će sigurno biti jaka konkurencija sa svim najbržim maratonkama na svijetu i biće mi čast trčati s njima.

Prelazi u AK Dinamo Zrinjevac

Dugo je trenirala u AK Žumberak (Sošice), od sljedeće godine prelazi u zagrebački AK Dinamo Zrinjevac.

– Hvala mojim dragim prijateljima iz AK Žumberak koji su mi pomogli dosad i učinili mnogo toga za mene. Dobar plan, pripreme i iskusan trener koji zna osjetiti što atletičaru treba u datom trenutku su ključni faktori za napredak i uspjeh. Hvala treneru Borisu Smičiklasu i Dragi Paripoviću koji je samnom trenirao čitavu zimu, Ladi Florio koja nam je omogućila odlaske na natjecanja u inozemstvo i pomogla oko vitaminizacije, kao i svim ostalim članovima kluba na podršci, poručila je Bjeljac te istaknula da su visinske pripreme dosta doprinijele njenom uspjehu:

– Tri tjedna sam radila sa Sinišom Marčetićem i Luciom Kimani na Jahorini i deset dana sa svojim trenerom na Rogli u Sloveniji, a što je dosta pomoglo mom uspjehu.

Vaši komentari