Steve Prefontaine: Pružiti išta manje od maksimuma, znači žrtvovati vlastiti dar

Ono što jednog sportistu na njegovom putu izdvaja i čini posebno popularnim u javnosti je harizma. S takvom osobinom je na stazi za trčanje u svoje vrijeme plijenio Amerikanac Steve Prefontaine (25. 1. 1951. – 30. 5. 1975.).

2374

Piše: Ersan Bijedić

Koliki je bio njegov uticaj sportskog uzora možda najbolje govori činjenica da je kao trkač na srednje i duge pruge bio tema četiri objavljene knjige, te dva igrana i dva dokumentarna filma.

Njegova trkačka karijera je privukla toliko pažnje da se smatra jednim od pokretačkih kotača “trkačkog booma” u Americi 70-tih godina prošlog vijeka, a tu pažnju Pre je koristio da se bori za prava atletičara utirući put profesionalizmu u ovom sportu. Sam je tokom jednog dijela svoje karijere živio na bonovima za hranu i dobro znao koliko je teško posvetiti se sportu kao amater.

– Ljudi kreiraju riječima, muzikom ili slikanjem. Ja volim nešto lijepo uraditi trčeći. Volim kad ljudi mogu stati i kazati: “Nikad nisam vidio nekoga da tako trči”. To nije samo trka, nego stil življenja. Radiš nešto bolje nego iko drugi. To je kreativnost, iskazao je jednom prilikom Prefontaine svoj umjetnički pristup disciplini, a poznato je da se tokom školovanja bavio likovnom kulturom i fotografijom.

Ponekad se morate zapitati šta to uopšte radite. Tokom godina sam sebi dao hiljadu razloga da nastavim trčati, ali se uvijek vratim na sam početak. Sve se svodi na zadovoljstvo samim sobom i osjećaj postignuća.

Prefontaine se pojavio na trkačkoj sceni kasnih 60-ih, po upisu na Oregon univerzitet u Eugeneu 1969. godine ulazi u trenerski program Billa Bowermana, a njegova popularnost je bivala sve veća. “Trkački Beatle” je već tad svojim nastupima i pojavom privlačio pažnju širom SAD-a pa se tako 19. juna 1970. pojavio na naslovnici Sports Illustrateda sa potpisom: America’s Distance Prodigy (Američko dugoprugaško čudo).

Finale OI u Münchenu

Ono što je kod njega posebno privlačilo je da je na svojim trkama uvijek bio vođa kolone (“front runner”) što ga je s druge strane možda koštalo i medalje na Olimpijadi. Svoje ciljeve je isticao bez okolišanja: “Uvijek želim biti broj 1”. Jednostavno je imao beskompromisan stil trčanja, bez taktiziranja, uvijek pružajući maksimum.

– Pružiti išta manje od maksimuma, znači žrtvovati vlastiti dar, bio je Preov moto.

Pobijedio je na 120 od 153 trke na kojima je nastupio. Vrhunac karijere mu je svakako bio nastup na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine, a trka na 5.000m jedna od uzbudljivijih u istoriji. Tad 21-godišnji Prefontaine je i ovdje kao autsajder napao zlato i bio vodeći trkač do završnice.

– Veliki su izgledi protiv mene. Niko ispod 25 godina nikad nije osvojio olimpijskih 5.000m. Ali ko god pobijedi, znat će da je to uradio u paklenoj trci, izjavio je tad.

U posljednji krug finala je ušao kao drugi, ali nije izdržao žestok tempo te desetak metara do cilja ispustio medalju (1. Lasse Viren, 2. Mohammed Gammoudi, 3. Ian Stewart).

– Neko će me možda pobijediti, ali će morati krvariti za to, poručio je u jednom od svojih obraćanja javnosti.

Saobraćajna nesreća

Pre se u Münchenu pojavio kao još uvijek neiskusan trkač, njegovo vrijeme je tek dolazilo, pa se s još više odlučnosti okrenuo pripremi za Montreal 1976. Međutim kad je trebao početi uživati u najboljim godinama karijere poginuo je u saobraćajnoj nesreći.

U proljeće 1975. grupa finskih trkača je bila dijelom pripremnog mitinga na stadionu Hayward Field u Eugeneu gdje je Pre pobijedio u trci na 5.000m i još jednom oduševio vjernu domaću publiku. Poslije toga su trkači zajedno bili na zabavi, a u povratku s nje je Prefontaine sa svojim kolima skrenuo s ceste, udario u stijenu i prevrnuo se. Hitnoj pomoći je po dolasku na mjesto nesreće ostalo samo konstatirati smrt. Policija je objavila da je imao 0,16 promila alkohola u krvi.

Legendarni trkač je u tom trenutku držao sve američke rekorde od 2.000m do 10.000m i bio vjerovatno najpopularniji tamošnji atletičar.

On je razlog zašto je Eugene kasnije postao neslužbena trkačka prijestolnica SAD-a. Atletska smotra u Eugeneu (pokrenuta 1973. godine) se u njegovu čast od 1975. godine održava pod nazivom Prefontaine Classic, a danas je to jedan od mitinga IAAF Dijamatne lige.

Na mjestu gdje je poginuo danas je spomenik sa njegovim likom i porukom:

Za tvoju predanost i odanost

Tvojim principima i uvjerenjima…

Za tvoju ljubav, toplinu i prijateljstvo

Za tvoju porodicu i prijatelje…

Nedostaješ mnogima

I nikad nećeš biti zaboravljen…

Više o harizmatičnom tipu, jednom od najuticajnijih atletičara u istoriji i istinskoj trkačkoj legendi, možete saznati u filmovima:

Without Limits

Prefontaine

Fire on the Track: The Steve Prefontaine Story

* Citati Stevea Prefontainea

Vaši komentari

Banner
Podijeli objavu
Prethodni članakBihać, grad ultramaratonaca
Sljedeći članakPomozite budućim trkačima kroz ovih osam koraka
Moje trčanje - trcanje.net je prvi bh. specijalizirani web portal o trčanju. Cilj nam je popularizacija i promoviranje trčanja, prije svega u Bosni i Hercegovini. Osobit naglasak stavljamo na promociju prirodnih ljepota i kulturno-povijesne baštine naše zemlje.