Piše: Ersan Bijedić
Zanimao nas je njegov osvrt na tri spomenute trke i ono što su mu one donijele na putu ostvarenja dugoročnog cilja – Olimpijade u Tokiju 2020. godine.
– Ove godine sam se oprobao u maratonu po prvi put i to je jedno novo iskustvo za mene. Maraton u odnosu na polumaraton je skroz “drugi svijet”, sve je puno teže i drugačije, a što je i uzrokovalo da se ne proslavim baš u prvim maratonima. Ali znam da će, uz dalju pripremu i navikavanje na maraton, svaki put biti bolje i bolje, priča Samardžić.
Očekivano ima najbolje vrijeme u 2016. godini među bh. maratoncima (2:40:51), ali to je još uvijek daleko od onoga što od njega kao olimpijskog kandidata očekujemo. Ovogodišnje trke su djelovale kao uvod u ono što na dionici od 42,195m Samardžić tek treba trčati.
– Da, sada su ovi maratoni samo navikavanje na tu dužinu. Želim da se tom disciplinom bavim, tako da je morao neki maraton biti prvi. Iz njega sam izvukao jedno iskustvo, iz drugog sam izvukao još iskustva, tako se nadam da će mi svaki naredni donijeti neko novo vrijedno iskustvo i napredak. Tako je isto bilo i sa polumaratonom, trebalo mi je dosta iskustva da bih ga počeo trčati onako kako ja zamišljam da treba.
Završetak sezone za rekreativce znači potpuni odmor, za profesionalce smanjenje intenziteta treninga…
– U fazi odmora sam jer je iza mene 34 takmičenja u ovoj godini koja mi je bila dosad najuspješnija. Naravno pod tim “odmor” ne mislim da ne treniram, već da sam u laganim treninzima bez prevelikog obima i intenziteta.
Jasno, već sad ima konkretan plan sa glavnim ciljevima za sljedeću sezonu.
– Naravno, uvijek imam trke koje su mi prioritet, to jest glavne trke u godini. Sljedeće godine su to Balkansko prvenstvo u polumaratonu na proljeće u Prištini (Kosovo) i Balkansko prvenstvo u maratonu u Zagrebu (Hrvatska) na jesen, zaključio je Srđan Samardžić.
Vaši komentari
