Piše: Ljilja Lukić
– U atletiku me je uveo Miodrag Marjanović, takođe član našeg kluba, treniram intenzivnije od maja prošle godine. Atletika predstavlja bazu svakog sporta, zato me privukla i nastojaću da što duže ostanem u tome.
Jelena je svoje prve atletske korake napravila još u četvrtom razredu osnovne škole, ali obzirom da živi izvan grada, odlazak na redovne treninge je bio problem zbog prevoza, tako da nije bilo rezultata.
Nažalost, Bijeljina nema mnogo mladih atletičara, a ova šesnaestogodišnjakinja ističe da je bavljenje bilo kakvom fizičkom aktivnošću bitno, treba pronaći sport koji volite.
– Treniram redovno, dužine od 10, 12 ili 14 km, najčešće u Hasama ili Kovačićima (brežuljkasti teren, okolina Bijeljine), a kraće treninge i intervale trčim na gradskom stadionu.
Treninge imam šest puta sedmično, nekada i dva puta dnevno. Ponekad je to teško uklopiti sa školom, ali može uz dobru organizaciju. Osim škole, potrebna su još neka odricanja – izlasci, ishrana…, ali mi nije teško jer volim ovo što radim.
Jelenine discipline su od 800 m do 10 km, a u protekle dvije godine nizala su se postolja.
– Jedna od mojih značajnijih trka je Državno prvenstvo BiH na 3 km na Sokocu gdje sam osvojila 2. mjesto, zatim državno prvenstvo na 10 km u Brčkom gdje sam takođe bila druga, prva mjesta na opštinskom i regionalnom takmičenju, drugo mjesto na Novosadskom krosu, kao i niz trka na kraće dionice od 3 do 5km – u Apatinu, Odžacima, Osijeku, Somboru, Bijeljini, gdje sam osvajala prvo ili drugo mjesto. Prošle godine sam se više fokusirala na te kraće dionice da bih stekla neko iskustvo, a sada ću više na državna takmičenja.
Cilj joj je da postane reprezentativka Bosne i Hercegovine, a kako kažu njeni treneri Živorad Sekulić i Miodrag Marjanović, Jelena je na korak od toga.
– Drago mi je da je trčanje je sve popularnije, a i organizacija trka sve bolja. Dobro je da je sve više rekreativaca, ali mi je žao što nema više mladih koji bi trenirali atletiku, dođu na par treninga i brzo odustanu.
Iako bavljenje sportom zahtjeva i finansijska ulaganja, Jelena ne odustaje, jer ima podršku porodice i kako kaže veliku zahvalnost duguje i svojim trenerima, Živoradu i Miodragu koji su tu i kada nema motivacije i kada su „noge teške“.
– Nemam neke uzore u atletici, samo cilj ka kojem težim, bilo je dosta trofeja, ali očekujem da ih sljedeće godine bude i više. Starija sam i iskusnija, naporno treniram, rezultati će doći.
Vaši komentari
