Piše: Ersan Bijedić
Ukoliko se želite oprobati u trčanju ili unaprijediti svoj trkački trening, učinite to kroz naš MT trening klub.
Poslije osam dana joj je titula oduzeta jer je Ruiz svoju šansu čekala u hotelu blizu ciljne linije odakle se kroz publiku probila do trkačke staze i finiširala bez puno muke.
Nakon trke od 42.195m frizura joj je bila besprijekorna, a Ruiz je jedva pokazivala znakove znojenja.
“Sad Rosie Ruiz može biti kao Bill Rodgers i prodavati vlastitu liniju obuće. Rosie Ruiz cipele – tako udobne da kad je maraton završen, noge se osjećaju kao da su samo prešle kilometar – dva.” (Washington Post)
Konstitucijom nije ličila na trkačicu svjetske klase. S obzirom na njeno svježe stanje, reporter ju je zapitao kako je uspjela takvu trku završiti bez previše iscrpljenosti, a ona odgovorila: “Jutros sam ustala prepuna energije”. Kasnije su izmjerili da joj je puls u stanju mirovanja 76, za razliku od većine elitnih svjetskih trkačica kojima je puls u mirovanju 50 otkucaja u minuti ili manje. Učesnicima je odmah bila sumnjiva jer je se niko nije sjećao iz prvih 40 kilometara trke, ali joj je naslov pobjednice oduzet tek nakon što su se počeli pojavljivati svjedoci koji su je vidjeli kako utrčava na stazu iz publike.
“Šta su intervali?”
Legendarna Kathrine Switzer, prva žena koja je trčala Boston Marathon sa službenim takmičarskim brojem 1967. godine, je kao TV reporter na ovom događaju poslije trke upitala Rosie Ruiz o intervalnom treningu jer je bilo logično da je puno radila na brzini s obzirom da se za par mjeseci, od New Yorka do Bostona, popravila za 25 minuta. Ruiz je odgovorila pitanjem: “Šta su intervali?”.
Podzemnom do cilja u New Yorku
Onda se počelo odmotavati klupko pa je Ruiz priznala da se trčanjem počela baviti tek 18 mjeseci ranije vježbajući u njujorškom Central Parku, a jedini maraton prije Bostona bio joj je New York Marathon u jesen 1979. godine na kojem je osvojila 11. mjesto od žena sa vremenom 2:56:29, a što joj je osiguralo kvalifikaciju za Boston. Poslije Bostona se pojavila u svim medijima kao pobjednica pa ju je nekoliko svjedoka prepoznalo kao osobu koja je u New Yorku podzemnom željeznicom došla pred ciljnu liniju ove trke. Tad im se predstavila kao povrijeđena trkačica koja samo želi vidjeti završnicu maratona. Ipak je istrčala nekoliko posljednjih stotina metara i prošla kroz cilj New York Marathona. Ispostavilo se da čak ni njena prijava za New York nije bila valjana jer ju je ispunila po isteku roka. Progledano joj je kroz prste jer je tvrdila da je imala tumor na mozgu.
“Rosie Ruiz je diskvalifikovana iz Boston Marathona. Dužnosnici su postali sumnjičavi jer je prešla ciljnu liniju noseći sandale i pušeći cigaru.” (ABC)
“Trijumf za ženski sport”
Rosie Ruiz nikad nije snosila krivične posljedice za prevare na maratonu, ali je dvije godine kasnije optužena za krađu 60.000 dolara u firmi za nekretnine gdje je radila. Provela je sedmicu u zatvoru i bila osuđena pet godina uslovno. Zatim je preselila u Floridu gdje je 1983. uhapšena jer je prerušenom detektivu krenula prodati 2kg kokaina.
Zanimljivo je da nikad nije priznala kako je varala u Bostonu.
– To je bio trijumf za ženski sport. Boli me što sam napravila tako nešto dobro, a ujedno imala toliko problema, izjavila je 1998. godine.
Boston je 1980. godine u stvari osvojila Kanađanka Jacqueline Gareau sa vremenom 2:34:28, a druga bila Patti Lyons (SAD) sa 2:35:08.
Iako nikad nije istrčala maraton Rosie Ruiz i danas u SAD-u važi za jednu od najpoznatijih trkačica svih vremena.
“Rosie Ruiz je sve shvatila previše ozbiljno. Umjesto da plače na državnoj televiziji, mogla je napisati knjigu pod nazivom ‘Prečice do slave’. Počinjala bi od 20. poglavlja.” (Washington Post)
Olimpijski maratonski skandal
Jedan od najvećih olimpijskih skandala se dogodio na maratonu 1904. godine u St. Louisu (SAD) kad je Amerikanac Fred Lorz stao s trčanjem poslije nekih 15km jer je počeo patiti zbog stomačnih grčeva. Njegov menadžer ga je onda prevezao u svojim kolima do olimpijskog stadiona, a ovaj tamo utrčao i presjekao traku kao pobjednik (s vremenom 3:13:00). Prvo je bio suspendovan doživotno, ali je pomilovan nakon izvinjenja. Već sljedeće godine je osvojio Boston maraton sa 2:38:25. Olimpijski maraton u St. Louisu je pripao Amerikancu Thomasu Hicksu (3:28:53).
Danas je uz trkačke čipove, kontrolne tačke na stazi i video snimke znatno umanjena mogućnost za ovakve prevare.
Vaši komentari
