Piše: Ersan Bijedić
Ipak ono što mi je privuklo pažnju kroz prethodnih nekoliko godina “češljanja” dugoprugaških rezultata je činjenica da praktično malo koja trka sa nešto dužim stažom (3+ godina) kod nas, cestovna ili trail, na svom webu nema arhivu rezultata kao osnovu jednog sportskog događaja.
Za dugoročna planiranja sigurno nismo plodno tlo, ali održavanje onoga što postojeće trke već imaju, ne bi trebalo da predstavlja problem. Stvar je samo odgovornosti prema vlastitom projektu, a onda i trkačima za koje organizatori često vole kazati kako je svaki među njima važan.
Dobar primjer preglednosti rezultata je Vidovdanska trka, ali koja ima sve rezultate od 2007. godine, što također nije potpuno jer je ove godine održano njeno 23. izdanje.
Mogućnost da provjeriš rezultat sa trke koji si ostvario prije pet ili deset godina bi trebala biti osnovna opcija na stranici sportskog događaja, dostupna kroz nekoliko klikova. Unutar uspomena koje nosimo sa trka sam rezultat i ime u poretku su temelj. Ipak, danas, i to samo nekoliko godina poslije “trkačkog booma” u BiH, već ne možemo pronaći rezultate za većinu trka, kao da se radi o 80-im godinama prošlog vijeka.
U jurnjavi da se osiguraju osnovna sredstva za održavanje ovakvih manifestacija se valjda zanemari puno toga, ali vođenje arhive rezultata je posao koji se može malo bolje srediti bilo kad u godini. Ipak čini se da to kod nas apsolutno niko ne radi u potpunosti.
U novonastaloj situaciji sa gomilom trka koje se organizuju preko noći i na ho-ruk sistem, bez plana za nešto više, ovo je jedan pokazatelj kako ni one organizacije koje smatramo ozbiljnim i dugotrajnijim, sa većom tradicijom (ako ta riječ nije pretenciozna za koristiti), ponekad ne vode računa o reputaciji vlastitih trka i ne cijene osnovne uspomene svojih učesnika.