Pripremio: Nicolae Golea
Prvo izdanje, 25. septembra 1977., imalo je 4200 trkača na startu, najbrojniji maraton do tada u svijetu. Do danas održava se svake godine, izuzevši 1987. kada je zbog otkazivanja glavnog sponzora (Beatrice Foods) održan samo polumaraton.
Prije nego se osvrnemo na 1976. godinu kad su se sastali Wayne Goeldner, Wendell “Wendy” Miller, Bill Robinson, Sharon Mier i Noel Nequin i pokrenuli Chicago maraton moramo se vratiti još dublje u historiju, tačnije u 1905. godinu.
Prve moderne Olimpijske igre, i na njima održani maraton 1896. godine, pokrenule su veliko interesovanje za slične utrke kakve su se počele organizirati u Sjedinjenim Američkim Državama. Najstariji maraton u svijetu je Bostonski iz 1897., a vrlo brzo nakon njega dolaze maratoni u New Yorku, St. Louisu i Chicagu. Tako je 1905. od strane Atletskog kluba Illinois održan Chicago maraton. Kao takav se održavao do 1909. da bi zatim bio preuzet od strane Chicago Daily News-a i održavan svake godine sve do ranih dvadesetih kada prestaje da se organizira.
Kasne 60. u Americi donose brojne pokrete rekreativnog trčanja i zdravog načina življenja, a u 70. je sve veći procvat. Velika popularnost i masovnost trčanja dovodi do organiziranja velikih maratona. I sada dolazimo ponovno do novembra 1976. i prvog sastanka gore spomenute ekipe koja je tada donijela zajednički zaključak da Chicago treba maraton. Već u maju naredne godine organizirali su „testnu“ trku na 10 milja – Ravenswood Bank Lakefront 10-Mile Run. Organizator je očekivao 200-300 učesnika, a njih se pojavilo više od 1000. Na toj trci pozvan je bio novi gradonačelnik Chicaga, Michael Bilandić, porijeklom iz Hrvatske (sin hrvatskih emigranata), koji je sa svojom suprugom uručio nagrade najboljim trkačima, te i sam kako kažu strastveni trkač, dao je ogromnu podršku organizaciji. Kasnije, u jesen te godine, na prvom maratonu je također dodjeljivao medalje pobjednicima. Više nije bilo sumnje, Chicago je mogao dobiti maraton. Te godine je uz maraton, u gradu organizirano više malih trka, na nekima od njih je bilo i oko 5000 učesnika – Chicago Distance Classic, što je ogromna brojka za tadašnje prilike. Koliku je Bilandić pružio podršku trčanju u svom gradu pokazuje i to da je želio od Chicaga napraviti „glavni trkački grad svijeta“. Naredio je da se stari teren lokalnog konjičkog kluba uz jezero Michigan pretvori u staze za trčanje duljine 5 milja. Danas se te staze protežu na 18 milja. A nije tajna da su stvarajući maraton u Chicagu željeli napraviti konkurenciju maratonu u New Yorku, te ga i prestići.
Pobjednici prvog izdanja bili su Dan Cloeter (2:17:52) i Dorothy Doolittle (2:50:47). Nevjerovatan je rezultat zabilježio osmogodišnjak Wesley Paul koji je završio maraton sa odličnim vremenom – 3:15:20. Kotizacija je bila 5 dolara.
No, prvih godina su bili mamac velikog broja rekreativnih trkača, ali nisu imali dovoljno sredstava da privuku poznata imena iz samog vrha. Ni to nije dugo trajalo, od 1982. godine osigurana su sredstva za ozbiljniji nagradni fond pa je već te godine pobjedničko vrijeme bilo na svjetskom nivou – 2:10:59 od strane Grega Meyera posljednjeg pobjednika maratona u Chicagu rođenog u Americi.
Da misle ozbiljno u Chicagu pokazali su 1983. kada su nagradni fond podigli na 250 000 dolara što je bilo tada za 50 000 više od nagradnog fonda maratona u New Yorku. (Isti sponzori koji su tada kreirali senzacionalan nagradni fond, povukli su se 1988. kada je organizator bio primoran održati samo polumaraton.)
Dobar nagradni fond i atraktivna i brza staza privlače mnogu svjetsku elitu pa je u Chicagu nastupalo od svjetskih prvaka do olimpijskih pobjednika, a svjetski rekord u maratonu obaran je i postavljan 4 puta, dva puta u muškoj i dva u ženskoj kategoriji. Steve Jones je već 1984. godine postavio svjetski rekord sa rezultatom 2:08:05. Na novo obaranje rekorda u muškoj konkurenciji ulice u Chicagu čekale su do 1999. godine i Khalida Khannouchia (4 puta pobjednik u Chicagu) koji je prvi probio vrijeme ispod dva sata i 6 minuta. Trčao je novi svjetski rekord koji je glasio 2:05:42 i pri tome je dobio 65 000 dolara za pobjedu te 100 000 dolara i nov auto za rušenje svjetskog rekorda. Te godine je ukupno isplaćeno 715 200 dolara nagrada što je bio apsolutni rekord do tada u svijetu.
Ženski rekordi su padali dvije godine zaredom i to 2001. godine u režiji Catherine Nderebe kada je istrčala 2:18:47, a godinu kasnije Paula Radcliffe je to nadmašila sa 2:17:18 što je i danas najbrže vrijeme Chicago maratona.
Svjetski rekorder Dennis Kipruto Kimetto vlasnik je i najbrže istrčanog vremena u Chicagu 2013. godine kada je postavio rekord staze 2:03:45.
Danas je Chicago maraton ograničen na 45 000 učesnika. Cijena kotizacije za stanovnike Sjedinjenih Američkih Država je 195 dolara dok je za ostale 220 dolara. Zanimljivu studiju 2016. godine izdalo je sveučilište Illinois o tome koliki je utjecaj Chicago maratona na ekonomiju grada. Tako je 2016. zabilježeno 41 608 (2014. rekord od 40 801) učesnika, i time je probijena brojka od 700 000 učesnika od 1977. godine. U dobrotvorne svrhe je prikupljeno gotovo 17 000 000 dolara. Čitava organizacija maratona potpomognuta je sa 12 000 volontera. Duž trase maratona bilo je 1 700 000 gledalaca. Jedan trkač koji dođe na Chicago maraton prosječno potroši 253 dolara za noćenje, 50 dolara za gradski prijevoz, u šopingu i razgledavanju grada 138 dolara, na hranu 76 dolara i na zabavu 46 dolara. Iz Chicaga dolazi 24 % učesnika u 2016., ostali dolaze u Chicago avionom 48%, autom 26%, željeznicom 17% i busom 3%. Čak 73% učesnika spava u hotelima i motelima, a 21% je kod rodbine ili prijatelja. U prosjeku borave 3,9 dana u gradu. Na koncu, govori se o prilivu od 95 000 000 dolara, a ukupni promet je od preko 200 000 000 dolara.
Zanimljivo je spomenuti i da je ovaj maraton dobio brojna priznanja zarad posvećivanja velike pažnje ekologiji pa su tako 2016. godine 77% otpada proizvedenog u sklopu ovog događaja ili reciklirali ili kompostirali. Učesničke majice su, također, pravljene od 100% recikliranih poliesterskih vlakana. Na okrepama su ponudili preko 42 000 jabuka provjerenih lokalnih proizvođača.
Ruta Chicago maratona je dosta brza i prolazi kroz 29 kvartova, a start i cilj su u Grant Parku.
Vaši komentari
