Piše: Elma Kablar
Sogo run Club je dio SOGO (Suns Out Guns Out) grupe koja ima preko 3.000 članova. Pored trčanja tu su i planinarenje, boot camp, yoga, Spartan trening, rock climbing.
Sportisti od vrtića
Japan je zemlja gdje se ljudi bave sportom cijeli život. Već u vrtiću imaju sportska takmičenja gdje sva djeca učestvuju. Imaju dva tima: crveni i bijeli. Takmičenje traje cijeli dan. Sastoji se od trčanja, tag igre, preskakanja konopca, trčanja u timu od troje sa velikom loptom… Sportsko takmičenje se održava jednom godišnje u svim vrtićima, osnovnim i srednjim školama. Od koje je važnosti sport ukazuje i to da u Japanu postoje nacionalni praznici sljedećih naziva: Dan Mora, Dan Planina, Dan Sporta.
Trčanje je najpopularnije
Mogu sa sigurnošću reći da je trčanje najpopularniji sport u Japanu. Trke se mogu pratiti uživo na TV-u. Ponekad vam se čini da u Japanu svi trče, tako da je nekako i sam moj ulazak u svijet dugoprugaškog trčanja bio očekivan. U aprilu 2016. godine prijatelji su me nagovorili da se prijavim da trčim polumaraton u Čibi (Aqualine Chiba Marathon) koji se održava u oktobru svake godine. Sama pomisao na 21 kilometar činila mi se kao nemoguća misija. Prihvatila sam izazov i počela trčati 5 do 10 kilometara tri do četiri puta sedmično.
Chiba Aqualine maraton je poznat po tome što se trči preko mosta koji spaja Kanazawa i Chiba prefekturu. Most se završava tunelom koji je u Tihom okeanu. Jedini dan u godini kada je pješacima dozvoljeno da trče preko mosta je na dan maratona. Broj učesnika za maraton je 12.000, a za polumaraton 5.000, a broj stranaca je ograničen na 500.
Kad Japanci organizuju trku
Na dan Aqualine maratona bilo je jako živo, more trkača, navijača i plesača. Japanska vojska je nadgledla cijelu trku, tako da je sigurnost bila na nivou. Stanice sa vodom i hranom su bile postavljene na svakih 5 kilometara. Svi su bili izrazito veseli i ljubazni čineći cijeli događaj impresivnim i šireći nevjerovatnu energiju na koju rijetko ko može ostati imun. Impresivno je da i pored tolikog broja ljudi ne vidite smeće na cesti i toaleti su uvijek čisti iako je red prije početka trke bio nepregledan. Svaka prefektura ima svoju poznatu vrstu hrane i maskotu tako da je sve bilo u znaku promocije prefekture Chibe. Svoj prvi polumaraton sam istrčala za 2:18 min što je bio veliki uspjeh za mene. U tom trenutku sam shvatila koliko je važno da trčite u adekvatnoj obući. Nije bitno kupiti posljednji model patika poznate marke. U svakoj velikoj prodavnici kao što je Asics, Mizuno, Nike, Adidas, New Balance, Puma postoje mašine koje provjeravaju način na koji trčite i predlože vam najoptimalnije patike za vaša stopala i stil trčanja.
Velika konkurencija i niz takmičenja
Konkurencija je jako velika tako da samo u Tokiju imate puno klubova koji organizuju treninge trčanja besplatno. Adidas i Nike imaju treninge trčanja skoro svaki dan. Ja sam učestvovala na City Run koji je organizovao Adidas dva puta. Prvi je bio 3on3, tj. trčite u timu od tri osobe u Harajuku distriktu i skupljate poene. Broj učesnika je bio ograničen na 50. Potom 5on5 smo trčali zajedno i na svaka 3 kilometra smo imali određene zadatke kao što je preskakanje konopca, rješavanje matematičkih zadataka u plank poziciji. Broj učesnika je bio 2.000. Tu su bili timovi iz Evrope, Kine i Južne Koreje. Na kraju takmičenja svi smo dobili adidas majice.
Ekiden trčanje i nova tri polumaratona
Timsko trčanje (ekiden) je jako popularno u Japanu. U budućnosti planiram trčati jedan od poznatijih ekiden-a. Ekiden je vrsta štafetne trke, ali dužine maratona. Svaki trkač trči 5-7 kilometara. Poslije Aqualine Marathon-a prijavljujem se na još tri polumaratona. U januaru 2017. godine trčala sam Marine Chiba Half-Marathon, u februaru Yokohama polumaraton i meni jedan od dražih Tohoku Food polumaraton. Tohoku Food Marathon je nastao poslije velike katastrofe u martu 2011. godine (cunami i zemljotres). Ideja iza cijelog projekta je bila promocija hrane i pića (sake) iz tog dijela Japana. Na svaka 2 kilometra je bila stanica sa nekom hranom (voćem i povrćem). Trči se oko Naganuma jezera koje je bilo jedno od potencijalnih lokacija za održavanje ljetnih Olimpijskih igara 2020. godine za održavanje takmičenja u veslanju. Moje vrijeme za polumaraton se znatno poboljšalo tako da sam Tohoku Food polumaraton istrčala u vremenu od 1:56:44.
Voditeljica SOGO Run Cluba
U aprilu 2017. godine se selim ponovo u Tokijo. Prije toga sam živjela u Ucunomiji, Točigi prefektura. Pridružujem se najvećoj fitness grupi u Tokiju koja se zove SOGO (Suns Out Guns Out). Razlog je bila moja želja da učestvujem na najpoznatijoj trci sa preprekama na svijetu koja se zove Spartan Race. Prijavljujemo se kao tim od preko 100 ljudi. Nevjerovatna energija. Ubrzo nakon toga jedan od vođa SOGO fitness centra mi je predložio da vodim SOGO RUN club zajedno sa još dvojicom prijatelja. Od maja 2017. godine postajem jedan od organizatora.
Sogo run klub organizuje grupno trčanje tri do četiri puta sedmično. Utorkom u Harajuku distriktu sa lululemon brendom se zagrijemo u prodavnici i onda lagano trčimo do parka gdje igramo razne igre snage u grupi ili parovima 20 minuta. Poslije toga se podijelimo u dvije grupe. Brza grupa koja sprinta i stane svakih 600m da vježba, dok spora grupa ne prođe, pa onda nastavljamo sa sprintom. Staje se tri puta, a spora grupa trči bez stajanja. Nakon toga rade se vježbe na stepenicama gdje se podijelimo u tri grupe. Svaki trkač mora se popeti na vrh stepenica što brže može i nazad, daje “high five” sljedećoj osobi i tako do kraja grupe. Gubitnici moraju uraditi 10 burpija. Poslije toga svi zajedno sprintamo do lululemon prodavnice. Subotom navečer imamo lagano trčanje od 15km do 20km brzinom od 6min/km. I nedjeljom ujutro trčimo 10km u grupi.
Trk oko careve palače i prvi Sogo maraton
Zadnji utorak u mjesecu trčimo oko careve palače. To je najpoznatije mjesto za trčanje u Tokiju. Jedan krug je 5km. Sogo run Club također organizuje i trke za članove. Do sada smo imali dvije uspješne trke oko palače. Trčalo se u grupama (10km/15km/20km/25km). U januaru planiramo imati treći izazov koji će uključivati i 30km. Poslije svakog izazova idemo zajedno na večeru i piće kako bismo proslavili uspjeh.
Naš prvi Sogo maraton projekat je bio Fujisan Marathon gdje nas je trčalo 15. Svi smo uspjeli da istrčimo maraton u vremenskom limitu. Bilo je oko 9.000 trkača. Vrijeme je bilo odlično. Pogled na planinu Fuji nam je dao dosta snage. Ovaj maraton je jedan od težih jer nakon 23 kilometra trči se uzbrdo. Dosta snage se gubi u brdu i bilo je jako teško ponovo uspostaviti istu brzinu. Na kraju maratona smo dobili sliku sa okvirom. Sliku smo mogli odmah izabrati online kada smo skenirali kod. Automatski bi se prikazale sve naše slike koje su uslikane tokom maratona.
Zaokret ka trail trčanju
U Japanu se maratoni održavaju najmanje jednom mjesečno. Šteta je biti u Japanu i ne trčati Fuji marathon kao jedan od prepoznatljivih obilježja Japana. Fujisan maraton sam istrčala u vremenu od 4:20:14. U budućnosti planiram da istrčim maraton ispod 4 sata.
Pored dugoprugaškog cestovnog trčanja, počela sam se baviti i trail trčanjem. Na nagovor prijateljice koja radi za Patagoniju, poznati brend planinarske opreme, prijavljujem se na poznatu trail trku Madaro Forest Trail Run od 50 kilometara. Trka je održana 1. 10. 2017. godine, a broj učesnika je ograničen na 450. Da bi se uspjela prijaviti morala sam imati sve spremno na web stranici za prijavljivanje. Pošto je bio radni rad, a prijave su otvorene od 12:00, prijateljicu sam zamolila da me prijavi. Poslije sam razgovarala sa organizatorom koji mi je rekao da je bilo potrebno manje od pola sata da se popune sva mjesta. Planiram trčati ovu utrku i naredne godine. Nakon što sam upoznala Hiroki Ishikawa, čovjeka koji je organizovao ovu poznatu Madarao trail trku, odlučila sam trčati i Takeda no Mori 30km trail run koja je održana 10. 12. 2017. u Fuji Nacionalnom Parku, a koju je isplanirao isti čovjek.
Dalji planovi
Svaka trka u Japanu je organizovana do savršenstva. Toliko je sigurno da možete trčati u bilo koje doba dana ili noći, a da se ne bojite za svoju sigurnost ili da će neko pomisliti da ste ludi. Planine su markirane, tako da ima dosta ljudi koji se bave noćnim trčanjem u planini.
Sada već planiram dvije trke sa Sogo run klubom naredne godine. Jedna je trail run 30km i druga je Tohoku Food Marathon. Pored trčanja Tohoku maratona planiramo i volontirati u Tohoku regiji jer još uvijek postoje privremeni smještaji za ljude koji su izgubili sve u martu 2011.
Zaključak
Trčanje je postalo način mog života i ne prođe sedmica, a da nisam trčala tri puta sa Sogo run klubom, a pošto trčim i u planini, onda nedjeljom obično budem na nekoj od obližnjih planina oko Tokija sa poznatom Tokio Trail Running grupom. Trči se minimalno 10km.
Tako je lijepo biti u zemlji koja pruža toliko mogućnosti i gdje možete uvidjeti da nikad nije kasno da počnete živjeti svoj san. Ovdje je sve moguće ukoliko to želite.
Vaši komentari
