![Banner](https://trcanje.net/home/wp-content/uploads/2025/06/5k-hazdici.png")
Piše: Elma Kablar
Ovo je bila prva UTMB trka u Japanu, a očekivanja su bila velika.
Ipak, događaj je doveo do dubokog razočaranja na svjetskoj trkačkoj sceni.
Nedostatak sistema za praćenje i odgovornosti
Odsustvo sistema za praćenje trkača, što je standard na velikim svjetskim trkama, pokazalo se kao ozbiljan sigurnosni propust. Organizator nije mogao pratiti tačnu lokaciju trkača niti znati da li su u opasnosti niti kojim stazama dolaze od jedne okrepe do druge. Iako sam imala vlastiti privatni sistem za praćenje i osiguranje, izostanak službenog praćenja i najave da će trka biti “na slijepo” stvorio je osjećaj nesigurnosti. Na stazu 100km je poslato 1164 trkača bez odgovarajuće sigurnosne mreže, što je ozbiljan organizacijski propust.
Apokaliptični prizori na stazi
Rastojanja između okrepa bila su velika, a trkači su se suočili sa nevjerojatnim teškoćama. Na stazi su se odvijale scene koje su izgledale apokaliptično. Trkači su iscrpljeni, zahvaljivali su se za minimalnu podršku na stazi, dok su neki plakali, a drugi su bespomoćno sjedili uslijed toplotnog udara. U tim trenucima izgubila sam volju da nastavim i željela samo što prije napustiti ovo ludilo, koje me podsjećalo na najteže trenutke gladi u ratu kada se dijelila humanitarna pomoć.
Problemi s visinskom razlikom i brifingom
Zbunjujući i kontradiktorni podaci o visinskoj razlici staze otežali su pripreme i izazvali dodatnu anksioznost. Brifing prije samog događaja bio je izvor dodatne frustracije. Kada su postavljena važna pitanja, odgovori su bili nedovoljni ili neadekvatni, uključujući i seksističke komentare o učešću žena, što je izazvalo osjećaj isključenosti.
Jedan od većih problema sa lošom organizacijom je da se često stvaraju gužve na stazama, što rezultira zastojima od po pola sata. Iako su organizatori planirali tri vala polazaka, gužve na stazi su se ipak stvarale. To je dodatno otežalo situaciju jer su trkači morali trčati brže od planiranog kako bi uspjeli da stignu na sve kontrolne tačke na vreme.
Nedostatak podrške i osjećaj napuštenosti
Mnogi učesnici koji su odustali nisu bili nespremni niti bez iskustva; naprotiv, svi smo se pripremili prema informacijama koje su bile dostupne na službenoj stranici. Očekivalo se da će trka biti teška, ali niko nije očekivao apokalipsu i mnoštvo netačnih informacija. Problemi su počeli već od dana kada smo svi stigli u Yamanaka Onsen, gdje je bio start trke. S povrijeđenim učesnicima, neki od kojih su imali sunčanicu, očekivalo se da hodaju više od 5 km do najbližeg prevoza, ostavljeni su da se snalaze sami. Bez adekvatne podrške ili plana evakuacije, učesnici su bili prepušteni sami sebi, bez sigurnosne mreže. Statistika završene trke govori sama za sebe: od 1164 trkača na stazi od 100 km, čak 709 trkača je odustalo tokom trke, čime je jasno prikazana realnost organizacijskih problema.
Negativne reakcije na društvenim mrežama
Svjetska trkačka scena je duboko razočarana, a komentari na društvenim mrežama šire se brzinom svjetlosti, označavajući ovu trku kao najgore organizovanu pod zastavom UTMB licence. Takve reakcije ukazuju na ozbiljno narušeno povjerenje u brend i očekuju se hitne mjere za ispravku ovih propusta.
Druženje s elitnim trkačima
Iako su organizacioni problemi zasjenili događaj, imala sam priliku upoznati i družiti se s elitnim trkačima iz Japana i širom svijeta koje je bilo organizovano od strane mojih poznanika koji vode i zvaničnu UTMB travel agenciju u Japanu. Vrijeme provedeno s prijateljima iz zvanične agencije za UTMB putovanja bilo je dragocjeno. Razmjenjivali smo iskustva i savjete, što je bilo zaista inspirativno. Iako su neki bili, ili su čuli za Bosnu, većina našu zemlju i dalje povezuje s ratom i konfliktnom političkom situacijom, što otežava bilo kakvu mogućnost za ozbiljniju međunarodnu saradnju. Ali sa dobrom organizacijom definitivno mi je cilj da ih dovedem u Bosnu i Hercegovinu i da trčimo zajedno po najljepšim vrhovima BiH.
Iskustvo s povlačenjem i izazovi s komunikacijom
Kada sam odlučila povući se iz trke, moji prijatelji i porodica saznali su da sam sigurna tek dva sata kasnije, kada sam imala signal na mobitelu da ih obavijestim. Ova situacija je naglasila koliko je važno imati pouzdan sistem praćenja zbog sigurnosti trkača i mira njihovih porodica.
Finansijski troškovi i pozitivni aspekti
Učešće na trci, iako prepuno izazova, uključilo je i značajne finansijske troškove, približno 1,700 bosanskih maraka za put (350bam brzi voz iz Tokija), smještaj (za 4 noći 900bam ) kotizaciju (460bam). Bez obzira na sve probleme, bila mi je čast predstavljati Bosnu i Hercegovinu, ponosno noseći našu zastavu i promovirajući ljepote naše zemlje.
Dodatne informacije: Izgleda da je ova trka bila velika prevara. Sada smo svi, uključujući i nas strance, shvatili da je zapravo riječ o promijenjenom nazivu već postojeće trke. Japanci su već znali za OSJ Yamanaka trail trku, poznatu po bizarnosti, gdje su okrepne stanice jedva opskrbljene, a staza ima preko 7000m elevacije i da ste prepušteni sami sebi tokom trke. Većina Japanaca nije ni pomišljala da se registruje, potpuno svjesna ko je organizator i kakva ih teška staza očekuje. S druge strane, mi smo bili zaslijepljeni oduševljenjem da UTMB napokon dolazi u Japan. Naivno smo vjerovali u reputaciju zemlje i očekivali spektakl nalik na Olimpijske igre ili Svjetsko prvenstvo. Međutim, ključne informacije o izazovnoj stazi i lošoj organizaciji nisu nam bile objašnjene niti dostupne na početku niti sada dok nismo počeli pričati o tome i istraživati. Japanci, zbog nedovoljnog poznavanja engleskog jezika, vjerovatno nisu pažljivo provjeravali informacije na UTMB stranici, a ako ih ne pitate, ne iznose sami svoje mišljenje. Nažalost, voljela bih da sam čula njihovo mišljenje mnogo ranije. Neki ljudi su bili diskvalifikovani jer nisu imali 1l vode nakon dolaska na okrepnu stanicu. Ovakve stvari prkose logici. Nakon 17,6 km s 1,200 m elevacije i bez adekvatne pomoći na prethodnim stanicama, očekivati da neko ima 1l vode pri dolasku na okrepnu stanicu je besmisleno. Pa zašto nam služe okrepne stanice onda?! Logika više nije postojala da se objasne ove bizarne situacije. Informacije stalno pristižu od stranih trkača, a neki dijele svoja iskustva i putem YouTube kanala. Mnogi sada traže povrat novca. Drama se nastavlja, i pitanje je da li će ova apokalipsa dezinformacija biti zataškana i ponovljena u naredne dvije godine. Iskreno se nadam da neće, jer zahvaljujući internetu i povratnim informacijama sada znamo što ne želimo ponovno iskusiti. Nažalost, pokazalo se da je kupovina UTMB licence na tri godine bila samo potez za privlačenje trkača, bez stvarnih promjena značajnih za iskustvo učesnika.
Zaključna poruka i poziv na poboljšanje
Između svih nepredviđenih izazova i organizacionih propusta, Kaga Spa Trail Endurance 100 by UTMB jasno je pokazala koliko unapređenje organizacije, sigurnosnih protokola i komunikacije s učesnicima mora biti prioritet. Zaštita učesnika mora biti ključna, kako bi buduće trke bile sigurne, precizne i inkluzivne za sve.
Vaši komentari
