Piše: Ersan Bijedić
Već smo pisali o tome kako je Stevanović 10. marta prošle godine u Beogradu za 6 sati istrčao 82 kilometra i 200 metara.
To je rekord staze u Beogradu, državni rekord BiH i treći Ex-Yu rezultat u ovoj disciplini svih vremena (samo dva Slovenca su ispred). Ako se još uzme da je prošle godine drugi na svijetu, Marco Bonfiglio (Italija), nedavno suspendovan zbog dopinga, onda je Stevanović u stvari godinu zaključio kao ukupno 7. na planeti. Osim toga, Stevanović je prošle godine postavio i državni rekord na 100km (7 sati, 22 minute, 11 sekundi) koji je, kao član reprezentacije BiH, istrčao na Svjetskom prvenstvu u Svetom Martinu na Muri (Hrvatska).
U ovom trenutku, on je bez sumnje najbolji ultramaratonac na prostorima bivše države. Njegovi rezultati su ipak prošli prilično nezapaženo…
– Koliko je to primijećeno je prilično zanemarivo, ali mislim da će biti jasnije za 5 – 10 godina kad bude više trkača pa budu mogli uporediti rezultate. Tad će se možda malo više poštovati već postignuti rezultati, smatra Stevanović.
Teško je zamisliti kako je to trčati 6 – 7 sati u komadu.
– U psihološkom smislu je teže u svakodnevici, nego na takmičenju. Ponekad je teško kad iz radnog dana odeš na trening, kad eventualno stvari ne idu kako treba. Ali onda trčanje čovjeka opusti i izbaci loše misli. A na trci upališ autopilot i misliš o ulasku u cilj, odnosno trenutku sreće koji prati taj ulazak poslije svog uloženog truda. Taj osjećaj ponosa poslije trke za nas, koji nastupamo potpuno iz sportskih motiva, bez nekih materijalnih razloga, puno znači, naglašava Mladen.
Mladen je profesor fizičke kulture i trener u Školi sporta Ugljevik, pa poslije poslovnih obaveza uklapa svoje treninge u svakodnevicu. To ga nije spriječilo da istrči niz maratona, završi dva Ironmana (disciplina sa 3,8km plivanja, 180km bicikliranja i 42,2km trčanja), ali se najbolje ipak snašao u ultramaratonima.
– Tu su mi se složile kockice, a mislim da na 6 sati mogu još dosta bolje jer sam u trci na 100km imao bolji rezultat u prolazu na 6 sati od postignutog rekorda u Beogradu. To mi je cilj popraviti u ovoj godini. Osim toga, želim sa reprezentacijom nastupiti i na SP-u u Rumuniji na 50km u septembru, najavio je Mladen Stevanović.
Najteža faza trke
– Psihički mi je uvijek težak početak. Bez obzira o kakvoj trci ili treningu se radi, uvijek mi je najteže prvih 5 kilometara. Na ovakvim ultra trkama mi je prvih 20 – 30 kilometara teško i dosadno, a onda mi je prosto žao stati iako poslije toga nastupaju krize i organizam “vrišti” da staneš. U fizičkom smislu je, naravno, najteži dio posljednja četvrtina trke, ali tad se pokazuje karakter jer se ne smije dozvoliti posustajanje.
Vaši komentari
