TEODORA SIMOVIĆ: Atletika me ojačala u svakom smislu

Nerijetko se Teodora Simović pojavljuje na trkama u Bosni i Hercegovini. Iz naše zemlje nosi lični rekord na 1.500m (Zenica, 4:18.49) pa i raniji na 10K (Brčko, 35:11), a nedavno je pobijedila i na Banjalučkom polumaratonu.

1668
Pobjednica Banjalučkog polumaratona (Foto: banjalukamarathon.com)

Piše: Ersan Bijedić

Atletičarka iz Novog Pazara (Srbija) rođena 27. oktobra 1993. godine se ovim sportom bavi već 13. godina, a u posljednje tri sezone se potpuno okrenula dugim prugama.

Iza nje je pet maratona, redom: Beograd 2017. (2:41:27), London, SP 2017. (2:59:01), Varšava 2018. (2:46:04), Castellon 2019. (2:39:34) i Skopje 2019. (2:45:43).

– Počela sam kao dijete krajem 6. razreda osnovne škole na inicijativu moje nastavice fizičkog vaspitanja. Ona je prva primijetila taj moj talenat, međutim nikad prije se nisam bavila bilo kojim sportom. Atletika je postala moja prva ljubav. Od starta sam radila sa Rifatom Zilkićem. Rođena sam u Novom Pazaru i to mi je olakšalo jer tu imamo tako dobrog trenera. Na početku je to bila velika borba, susrela sam se sa puno prepreka, za mene koja nikad prije nije trenirala, bilo je jako teško. Na početku me je sve boljelo, bila je puno prepreka koje sam jednu po jednu preskakala da bih stigla ovdje, priča Teodora Simović.

Trudim se da gdje god odem što više saznam o tom mjestu, o državi i njihovoj kulturi. Interesuje me puno kako tamo ljudi žive i nešto što je njihova karakteristika. To je pravo bogatstvo. Definitivno bih izdvojila Španiju, ona mi je posebna zemlja.

Školovanje mi je jako bitno

Usput je i diplomirala na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja.

– Diplomirala sam na predmetu Atletika, tema “Žene u maratonu”, nešto čemu sam se maksimalno posvetila od 2017. godine. Upisala sam iste godine i master studije, koje privodim kraju. Moje ambicije su usmjerene da radim na fakultetu na predmetu Atletika, zato se trudim da se što više školujem, imam želju da upišem nakon master studija i doktorske studije. Školovanje mi je bilo jako bitno, a pomogli su mi dosta profesori sa fakulteta, imali su zaista puno razumijevanja za pripreme i takmičenja. Porodica i trener su me pritiskali da nikad ne zapostavim fakultet. Na tome sam im najviše zahvalna. Sport je lijep, ali tu postoji i druga strana, sve se to jednog dana završava. Bitno je da razmišljamo o budućnosti jer karijera ne može trajati 50 godina, napominje Teodora.

Moj obim je nešto veći za maraton, zavisi od dijela priprema, ali trčim od 210km do 240km nedeljno.

Njen trener je Rifat Zilkić, nekadašnji atletičar i reprezentativac bivše Jugoslavije.

– Rifat Zilkić je trener čiji se uspjesi zasnivaju na paroli “Red, rad i disciplina”. Radimo od samog starta do danas, poznaje me dobro. Naravno da u našem radu postoji sukob mišljenja, ali zasad imamo jako lijepu saradnju, dogovor o svemu, to je jako bitno za rad i rezultate. On je fanatik u svom poslu, ima pozitivnu energiju koju uvijek prenosi na svoje trkače.

Atletika je sada na mnogo većem nivou i mnogo više je popraćena na našim prostorima, nego što je bilo u prošlosti. Atletski savez Srbije mi je dao vjetar u leđa i omogućio mi mnogo bolje uslove za trening tokom cijele godine i sve što je vezano da bi mi olakšali treniranje. Što se sponzora tiče, nemam saradnju sa nekim od njih.

Titula koju pamti

Izdvojila je svoje rezultate koje smatra najvažnijima.

– Ja sam ponosna na svaku trku koju završim, a nije se desilo nijednom da sam odustala. Mislim da je to najbitnije, ali uvijek bih izdvojila trke koju su mi emotivno najviše značile. Više puta sam bila prvak Balkana, a od juniorske karijere do danas u seniorskoj konkurenciji, imala sam dosta uspona i padova. Trčala sam finala na Svjetskom prvenstvu za mlađe juniorke gdje sam bila 6. u finalu, zatim prvenstvo Svijeta za starije juniorke, Europsko prvenstvo za juniorke gdje sam bila najmlađi takmičar i bila 7. na 5000m, srebrna na EYOF-u uz državni rekord na 2000m steeplechase. Međutim titula prvakinje Balkana na 5000m iz 2016. godine je nekako za mene bio najemotivniji trenutak, jer sam tu medalju osvojila poslije jako teške povrede koju sam imala 2015. godine na Kupu europskih šampiona.

Volim trčati u BiH. Atmosfera mi se jako sviđa. Generalno je svuda tako, ali BiH ima posebnu dušu. Osjećam se kao u svom gradu.

Osnovni cilj – SP u Dohi

Sad juri nastupe na najvećim seniorskim takmičenjima.

Sistem normi koji je uveden nas je natjerao da pomjeram granice. Čekat ću kako će se nakon mojih rezultata u maratonu odvijati situacija, tako da će cilj za ovu godinu biti SP u Dohi, a nakon toga mogu preciznije govoriti i za Olimpijske igre. A to bi bila definitivno kruna moje karijere. Biću spremna da radim na rezultatu koji je potreban da ostvarim svoje snove.

Ističe da je atletika ojačala njen karakter.

Sport me je ojačao u svakom smislu… Fizički, kroz pubertet i rast sam se susrela sa puno zdravstvenih problema, a uz sport sam sve to prebrodila. Naučila sam da se mnogo više čuvam. Trening me održava, moje tijelo i duh. Sport je ojačao moj karakter, naučio me je da postavim na mjesto svoje stavove. Promijenio mi je pogled na svijet. Donio mi dosta prijatelja. Naučio me je najvažniju lekciju, a to je da u životu ne postoje granice! Postala sam sigurnija u sebe, zaključila je Teodora Simović.

Uživajte u svakoj sekundi trčanja, to je samo vaše vrijeme i samo ste vi zaslužni za magiju koju stvarate. Najbolji i najslađi rezultati su oni koji dođu teškom mukom i neka vam niko ne uzme tu radost.

 

Vaši komentari