ADNA TRAKIĆ: Washington DC je moj dom, ali uživam doći u Tuzlu

U obje konkurencije trećeg izdanja Tuzlanskog polumaratona poredak u vrhu je bio otprilike očekivan, bez nekih iznenađenja.

1557
Dejan Marković i Adna Trakić (Foto: Dražen Filipović)

Piše: Ersan Bijedić

Ipak jedno ime mi je privuklo pažnju. Adna Trakić se umiješala u gornji dom ženske trke, a ne poznajem je. Ukupno četvrta sa rezultatom 1:36:08.

Trkačka zajednica u tom vrhu ne evoluira baš tako brzo, promjene ne dolaze tako često kao u brojnosti rekreativnih trkača pa je bilo zanimljivo provjeriti o kome se radi.

Nije bilo teško doći do nje, Adna je bila susretljiva, a morali smo komunicirati na engleskom. Kaže da joj je tako lakše, iako je razumila svo uvodno obraćanje na našem jeziku.

Srednjoškolske trke

Adna Trakić je rođena 30. marta 2001. godine u glavnom gradu SAD-a, Washingtonu, od roditelja Ade i Dubravke Trakić. Njih dvoje su rođeni, odrasli i upoznali se u Tuzli, odakle su tokom rata otišli u Washington, a gdje su dobili Adnu i njenu sestru Anelu.

– Živimo u predgrađu Washingtona i pokušavamo posjetiti Tuzlu svako dvije godine jer je tu i u Hrvatskoj većina moje rodbine. Washington DC je moj dom, ali uživam doći u Tuzlu, vidjeti porodicu i učestvovati u međunarodnoj trci. Tako sam trčala i 1. Tuzlanski polumaraton, ali sa dosta slabijim rezultatom, priča Adna Trakić.

– Počela sam trčati sa 16 godina i takmičila se za svoju srednju školu u crossu i na stazi. Svake godine sam se kvalifikovala za prvenstvo države Maryland, dodala je.

Njeni lični rekordi su 5:22 na milji (1.609m), 11:20 na 2 milje i 19:17 na 5km. Na polumaratonu to je upravo 1:36:08 – rezultat istrčan u Tuzli.

Definitivno sam bolja što je distanca duža. A i duge pruge su mi uvijek bile najdraže. Završila sam srednju školu, na jesen mi slijedi školovanje na univerzitetu Maryland i nadam se da ću ubuduće imati priliku da se puno češće utrkujem na polumaratonima i maratonima.

Sa srednjoškolskog takmičenja

Ushit zbog plasmana

Svidila joj se atmosfera u Tuzli.

Nisam navikla trčati po noći jer su sve moje trke dosad bile u jutro pa je bilo zabavno iskusiti ovakvu trku. Sviđa mi se da smo trčali po mraku, samo uz gradsku rasvjetu, da je bilo tiho, bez drugih zvukova osim udaraca stopala o tlo. Definitivno je to bila jedna od mojih boljih trka. Mislim da je bila i odlično organizovana, osim što je ponekad bilo nejasno gdje trčati jer nas dosta volontera uopšte nije usmjeravalo pa sam morala pitati, Adnin je komentar.

Bila je jako ushićena kad je shvatila da je završila trku kao četvrtoplasirana.

– Kad smo krenuli, bilo mi je važno držati stabilan tempo, a zatim polako pojačavati. Ali nisam sebi nametnula pritisak da moram istrčati određeno vrijeme. Negdje na drugoj milji sam počela trčati sa grupom momaka koji su išli na tempu od oko 7 minuta po milji i odlučila sam se držati njih. Kad je bilo oko 5km do kraja trke, primijetila sam djevojku ispred mene pa sam odlučila krenuti naprijed da je stignem. Uz mene je ostao jedan trkač koji mi je pomogao da zadržim tempo i fokus. Oboje smo je uspjeli preteći i istrčati jako zadnju milju. Bila sam ushićena kad sam saznala da sam četvrta jer to sigurno nisam očekivala da se desi, ispričala je.

– Ponosna sam na istrčanu trku u Tuzli, ali se želim fokusirati na to da napredujem dalje prema svojim ciljevima. Ne znam kad ću trčati maraton, plan je samo da povećavam svoju kilometražu pa ću se usput prijavljivati i na trke, zaključila je Adna Trakić.

Više o Tuzlanskom polumaratonu čitajte ovdje: LINK 1, LINK 2, a kako je to sve izgledalo u Tuzli možete vidjeti i kroz naše foto albume: ALBUM 1, ALBUM 2, ALBUM 3, ALBUM 4.

Vaši komentari