Piše: Ersan Bijedić
Dvije medalje sa svjetskih prvenstava je rezultat kakav ćemo realno teško dočekati od nekog našeg sportiste, u bilo kojoj disciplini, za svojih života.
Tuka je danas doputovao iz Dohe u Sarajevo sa velikom željom da svoj uspjeh podijeli sa sunarodnjacima.
– Znam da sam napravio pravu stvar, veću nego u Pekingu, jer ova medalja sija još sjajnije. Razlika je što sam 2015. morao osvojiti medalju, bio sam najbrži na svijetu na 800 metara i pritisak je bio velik jer svi su očekivali da donesem medalju. Ovaj put je bilo drukčije, bio sam dobar, ali niko me nije svrstavao u kandidate za medalju pa nisam osjećao pritisak. Iskustvo iz Pekinga mi je dosta pomoglo, otišao sam rasterećen sa sedmim rezultatom na svijetu, ali bio sam sigurniji u uspjeh nego 2015. godine, rekao je Tuka.
Problemi poslije prvog dana
Poslije prve kvalifikacijske trke se osjećao loše.
– Imao sam temperaturu i groznicu. Na dan polufinala sam mislio da će se dogoditi najgore jer sam zaista bio loše. Mislio sam da ću morati odustati. Zahvalio bih treneru Gianniju Ghidiniju i talijanskoj federaciji čiji doktori su me izliječili. Do finala sam se osjećao sve bolje i vratio sam se u formu, a sve to mi je sve dalo potrebno samopouzdanje. U finalu sam znao da će trka biti jako brza, ali znao sam da sam spreman za to, znao sam konkurenciju i bio sam spreman da idem na sve ili ništa. Išao sam na sve ili ništa i osvojio sjajnu srebrnu medalju što je najveći uspjeh bh. atletike. Jedva sam čekao da se vratim u BiH i podijelim to sve sa našim ljudima, kazao je.
Gianni Ghidini, trener Amela Tuke
“Bili smo zabrinuti, ali on je bio zaista fenomenalan u polufinalu i finalu. Postavili smo si visoke ciljeve, željeli smo osvojiti medalju. Znali smo da atletičar mora imati snove i želiti medalju i uspjeh. Ako sportista to nema, onda neće ni postići uspjeh. Kada postavite visoke ciljeve onda i atletičar daje sve od sebe”.
Tuka je izjavio da sad neće puno razmišljati o Olimpijskim igrama u Tokiju jer želi samo uživati u trenutnom uspjehu.
– Pred Olimpijadu u Riju sam prihvatio pritisak i nisam se osjećao dobro. Ne želim to ponoviti, želim ići na OI bez pritiska kao što sam otišao u Dohu. Nastavit ću sa ovakvim sistemom treninga, imam još prostora za napredak, a medalja je dodatni motiv za trud i rad. Bit ću predan svom radu, raditi što mi se kaže sa istim timom. Ići ćemo do najsitnijih detalja, jer konkurencija će isto to činiti, objasnio je Amel Tuka.
Novčano nagrađivanje u naopakom smjeru
Uspjeh Amela Tuke dolazi iz talenta, ljubavi, entuzijazama prema sportu, volje za radom koja nije bila uslovljena nikakvim drugim materijalnim stvarima. U ovom slučaju je to Tuku izdiglo na korak od vrhunskog nivoa da bi prelaskom u Italiju stekao i nužne uslove za iskorak ka top klasi. Osvajanjem srebra dobio je i novčane nagrade od bh. institucija koje dolaze u obrnutom smjeru, kad mu manje trebaju. Naravno, potpuno zasluženo, ali koliko nadarenih nije upotpunilo svoj potencijal upravo jer u ključnim trenucima razvoja vlastitog sportskog talenta nisu imali pravu podršku?
Za Tokio dobiva jaču konkurenciju
Dvostruki olimpijski pobjednik i svjetski prvak iz 2015. godine (kad je Tuka bio brončani), David Rudisha (Kenija), ja najavio povratak na atletsku stazu.
– Počinjem sa treningom u sljedećih nekoliko sedmica. Nisam spreman, dobio sam i oko 12 kilograma viška. Moram prvo izgubiti kilograme pa onda podizati trening. Vrlo sam optimističan i želim na Olimpijske igre u Tokio 2020. Malo ko je nastupio na tri Olimpijade. Otkad sam napustio stazu, nema trkača sa kontinuitetom. Uvijek je sve otvoreno na trkama. Izdvojio bih Nijela Amosa i Emmanuela Korira, rekao je Rudisha.
Kenijac je vlasnik tri najbrža rezultata na 800m i svjetski rekorder sa 1:40.91. Posljednju trku je imao 4. jula 2017. godine, a otad je prošao kroz dosta mračan period, pretrpio nekoliko povreda, prošao raspad braka, smrt oca i prometnu nesreću.
Vaši komentari
