Pripremila: Ljilja Lukić
Na početku, kada prvi put tu magičnu spravicu stavite na ruku, trčanje sa satom vam izgleda kao pravo otkrovenje – odjednom znate koliko brzo trčite, kolika je dužina kruga u parku, koliko je od vaše kuće do predgrađa i nazad…
Nakon svakog trčanja žurite da se povežete na računar i prebacite trening pa sa divljenjem posmatrate sve učitane podatke. Zatim ide dijeljenje na društvenim mrežama, sakupljanje lajkova, kudosa…
Međutim, ono što počne kao zabava i dobar način da pratite svoj napredak u trčanju, vremenom postane nešto bez čega ne možete da živite.
Opsesivna navika
Opsesivno počinjete da gledate u sat dok trčite, pauza je obavezna ako slučajno stanete da zavežete pertle ili pijete vode, jer će vam to pokvariti na kraju objavljeni tempo. Hvata vas panika ako je tempo manji nego obično, ali i teško dišete ako je veći nego inače (što vam uopšte nije smetalo dok niste pogledali u sat)…
Vremenom brojevi koje pokazuje sat postanu mnogo bitniji od onog što tijelo osjeća. Nakon toga često dođu blokada na trkama, pretreniranost i nedovoljan oporavak.
Tada je vrijeme da se sat ostavi po strani i trči po osjećaju.
Slušati tijelo, a ne sat
Sasvim sigurno vam je poznata dužina svih ruta koje inače trčite, tako da neće biti problem da okvirno znate koliko ste pretrčali.
Trening tempa se bazira na uloženom naporu, intervali se smjenjuju po osjećaju… I prati se šta tijelo poručuje. Oni koji su probali da trče bez sata, poslije šest mjeseci obarali su lične rekorde, tijelo je ponovo bilo oporavljeno, jer se pratio osjećaj, a ne brojevi na satu. I ponovo su se radovali trčanju.
GPS satovi imaju niz prednosti, naročito ako imate trkačke ciljeve koje želite ostvariti. Ipak, ne bi trebalo da dođete u situaciju da opsesivno provjeravate podatke koje učitava.
Novi izazov
Trčati bez sata je veliki izazov, ali donosi neke nove načine za uživanje u trčanju.
Stalno provjeravanje tempa, dužine i vremena može da bude i te kako stresno. Za početak, od korisiti može da bude i ako nekoliko puta mjesečno trčite bez sata. Takvi treninzi mogu da budu dobri pokazatelji vaših granica i onoga koliko ste zapravo spremni da trčite daleko i brzo.
Kada stalno koristimo sat, upadamo u zamku pa on upravlja trčanjem umjesto tijela i njegovih mogućnosti.
Stalno gledanje u sat može da izazove jedan od dva scenarija: idete brže nego inače pa usporavate ili idete sporije od očekivanog pa dovodite tijelo u zonu nekomfora.
To može naravno da dovede i do povreda, jer tijelo traži odmor i sporiji tempo, ali sat kaže da treba brže.
Stalni treninzi sa satom mogu da budu stresniji od trka. Trening dugoprugaša trebao bi da se zasniva na uloženom naporu, a ne određenom tempu.
Oni koji su probali, kažu da je oslobađajuće.
Vaši komentari
