DJECA MARATONCI: Izuzetak, a ne općeprihvaćeno pravilo!

Tko odlučuje (dijete ili roditelj), na što struka i medicina ukazuju, kako se organizator treba postaviti prema ovoj kategoriji? Brojna su pitanja koja se nameću kad razmišljamo ili raspravljamo na temu djece maratonaca.

1964

Da bi ušli u noćni klub npr. potrebno je da imate važeći dokument koji dokazuje kako imate minimalno 18 godina.

Pa kakav je onda odnos organizatora utrka kod prijava? Kao relevantan primjer obzirom na broj utrka, ozbiljnost organizacije i kontrola, uzimamo na prvom mjestu SAD. Tako je slučaj da u SAD-u većina utrka ima donju granicu od 18 godina, nekolicina ima donju granicu od 16 godina, a samo nekoliko ima donju granicu postavljenu na 14 godina starosti. Sama činjenica da pravila variraju dovoljno govori o tome koliko je ova tema osjetljiva i koliko je neistražena i nedefinirana.

Ipak, Udruženje internacionalnih medicinskih direktora maratona (IMMDA) daje smjernice za djecu i maratone (How young is too young?). Izdvajam samo neke dijelove iste, i konačne zaključke.

  1. Smjernice Američke akademije pedijatara (AAP) ukazuju kako vježbanje i aerobna aktivnost u djetinjstvu omogućavaju stvaranje zdravih navika i djeluju pozitivno na zdravlje u odrasloj dobi. Dužinsko trčanje kao aerobni trening dakle može djelovati pozitivno na zdravlje djeteta u kasnijoj, odrasloj dobi. Ali, takav nivo fizičke kondicije može se postići i bez rigoroznog režima treninga i kilometraže kakve zahtijevaju maratonske utrke.
  2. Dužine natjecanja za djecu trebaju biti prilagođene prema različitim dobnim skupinama (AAP).
  3. Dokazano je kako djeca imaju znatno manju sposobnost adaptacije na toplinski stres, tj. za vrijeme duge i naporne tjelesne aktivnosti kao što je maratonska utrka djeca proizvode više topline (metabolička toplina po jedinici mase), a također imaju manji kapacitet preznojavanja što rezultira smanjenom sposobnosti adaptacije na toplinski stres.
  4. „Overuse“ ozljede koje imaju trkači koji se pripremaju za trčanje maratona mogu se javiti kod djece, a npr. zbog specifičnosti koštanog razvoja kod djece iste mogu imati negativne posljedice po zdravlje u odrasloj životnoj dobi (npr. ponavljana trauma ploče rasta u odrasloj dobi može biti uzročnik artritisa kuka). Bitan problem predstavlja i nerazmjer između koštanog razvoja te elongacije tetiva i mišića u dječjoj dobi, što opet može rezultirati negativnim posljedicama u odrasloj dobi.
  5. Ženska atletska trijada je pojam koji podrazumijeva poremećaj prehrane, amenoreju i osteoporozu te je direktno povezan s intenzivnim treningom, a dužinsko trčanje (kao npr. maraton) definitivno spada u tu skupinu (pored gimnastike, dizanja utega, hrvanja, borilačkih vještina, klizanja, plivanja…).
  6. Psihološka strana ne smije biti zanemarena jer djeca koja ne ostvare očekivani rezultat mogu razviti nezadovoljstvo, frustraciju, depresiju, a to u odrasloj dobi može rezultirati drugim negativnim učincima na psihičko zdravlje.

Pored svega prethodno navedenog, izdvojio bih i studiju iz svijeta tenisa koja je učinjena 90-ih godina i rezultirala je uvođenjem pravila o minimalnoj dobi za ulazak na turnire USATF te maksimalan broj turnira u tijeku jedne godine na kojima mogu sudjelovati tenisači i tenisačice mlađi od 18 godina. USATF naglašava kako je došlo do pozitivnih učinaka kroz primjere tenisačica Jennifer Capriati i sestara Williams koje su svoje „izgubljene godine“ nadoknadile u odrasloj dobi i ostvarile vrhunske rezultate u karijeri koja je trajala i traje dugi niz godina.

Zaključci IMMMDA

Zaključci IMMMDA su sljedeći:

U današnjem društvu, odrasli i roditelji često su pozvani da postave ograničenja i smjernice za naprednu i zahtjevnu djecu. To je u najboljem interesu naše djece kako bi sudjelovanje u cjelovitom maratonu učinili aktivnošću odraslih, rezerviranom samo za one iznad 18 godina starosti. Postoje mnogobrojne mogućnosti da uživate i napredujete u maratonu nakon navršenih 18 godina te da isto bude uzbudljivo iskustvo.

Iako je moguće zamisliti da s obzirom na pravilnu biomehaniku i anatomiju, kvalitetan progresivni program treninga te odgovarajuću zrelost i kognitivnu razinu trkač može imati pozitivno iskustvo sudjelovanja u maratonima i prije navršenih osamnaest godina, ovakvi pojedinci bili bi izuzetak, a ne pravilo. Primjeri takvih pojedinaca postoje, ali služe kao dokaz da donesene smjernice što se tiče sudjelovanja nisu osmišljene s “iznimkom od pravila” kao kritičnom parametru. Dakle, sudjelovanje djece na maratonu treba biti izuzetak, a ne ustaljeno i općeprihvaćeno pravilo.

Osobni zaključci

Ne postoje standardizirani pravilnici i norme po ovom pitanju. Jasno su dokazane limitacije što se tiče adaptacije djece na toplinski stres, dokazane su veze između „overuse“ ozljeda i razvoja raznih patoloških stanja muskuloskeletnog sustava u odrasloj dobi.

Na osnovu svega prethodno navedenog, moj ukupni zaključak jeste kako djeca ne trebaju biti učesnici maratonskih utrka. Organizatori trebaju usvojiti standardizirani pravilnik u kojem se postavlja donja granica na 18 godina, jer je za zdravlje pojedinca bolje ne izlagati se stresu kao što je priprema za maratonsku utrku, u dječjoj dobi.

Vaši komentari