Piše: Ersan Bijedić
Kao i u drugim dijelovima svijeta, uzrokovala je mnoga odgađanja i potpuna otkazivanja trka, ali smo u BiH, kao i drugdje, imali i događaje koji su se održavali.
Virtuelni dio
Ipak krenulo se sa virtuelnim utrkivanjem koje je bilo zanimljivo nekih dva mjeseca u “lockdownu”. Moje trčanje je u ovom dijelu učestvovalo sa svojom MT ligom, koja je bila besplatna. Ovaj period su obilježile i egzibicije u zatvorenim prostorima, balkonske trke, trke oko stola i slično – koje su predstavljane preko društvenih mreža. Kad su stege otpuštene, odmah se krenulo razmišljati i o trkama, iako realno nije bilo nikakvog bitnog pomaka kad je u pitanju pandemija.
Ukoliko se želite oprobati u trčanju ili unaprijediti svoj trkački trening, učinite to kroz naš MT trening klub.
“Život na aparatima”
Ali slično je i u svim ostalim sportovima, pretpostavljeni savezi ili organizacije – nosioci su ih nastojali održati koliko, i u kojoj formi, je to moguće, s ciljem da se takmičenja ne prekinu, s nastojanjem da pojedine grane sporta i dalje “žive”, pa makar ovako “na aparatima”. Različiti su naravno motivi za održavanje sporta u profesionalizmu i amaterskim takmičenjima, jedno uključuje i posao, dok je drugo samo ljubav prema sportu i onome što sa sobom nosi. Jasno je da od profesionalizma u bh. atletici (kad je u pitanju status samih takmičara) nema ništa, pa tako i u kojoj je kategoriji bh. trčanje generalno.
Ta ljubav se treba njegovati, a to nije lako isključivo kroz trening. Nama je ostalo da pokušamo svojim angažmanom, i uz maksimalan oprez od zaraze, držati u životu taj sport. To je ono što smo mogli napraviti kao trkači. Organizatori kroz održavanje trka u formi koja je bila moguća za konkretne događaje, a trkači učešćem u njima.
Dvije grupe
Dosta organizatora trka je odlučilo potpuno odustati od njihovog održavanja u bilo kakvoj formi. Ipak bilo je i onih koji su umjesto odustajanja tražili načine da se održi. Nemoguće je generalizovati ili procjenjivati računicu jednih ili drugih, prepreke s kojima su se susreli, ali je činjenica da je ova druga grupa u 2020. godini uradila više za amatersko trčanje u BiH. Bar po ovom pitanju održavanja događaja koji su se pokazali kao jaka motivacija za trening. Na OVOM LINK-u su održane trke u BiH za 2020. godinu.
Testovi nose dozu sigurnosti više, ali da ni oni nisu potpuna garancija pokazuje i The Marathon Project u SAD-u gdje se i pored testiranja prije trke ispostavilo da je među 102 maratonca opet bio jedan pozitivno testiran na koronavirus poslije trke. Ali da se nisu testirali, u grupi bi bila ukupno tri pozitivna (dva su eliminisana iz takmičenja zbog pozitivnih testova par dana prije).
Pandemijska rješenja
U tome je bitno pitanje bilo kako postupiti i održati događaj kad vreba opasnost. Takmičenja u svijetu se održavaju uz vrlo česta PCR testiranja sportista, ili provođenja liga u balon formatima gdje su npr. ekipe jedne kompletne lige smještene u isti grad i kretanje im je jako ograničeno. Kod nas su PCR testovi rađeni u ekipnim sportovima uoči ulaska u ligaška takmičenja, kasnije po potrebi. U nižim rangovima samo serološki test ili ništa. Razlike su se radile prema finansijskim mogućnostima vodstva takmičenja, a ne po stvarnim potrebama, jer znamo da koronavirus ne bira rang ili nivo kvaliteta sportiste. Tako je kao razumno pitanje ostalo i ono: trčati ili ne? U BiH nijedna trka, uključujući državna atletska prvenstva, nije zahtijevala nikakav oblik testiranja na koronavirus. Za jednu je, istina, najavljeno da treba serološki test, ali se na kraju ispostavilo (po tvrdnjama učesnika) da nije bio potreban. Trčalo se uz upozorenja da se učesnici pridržavaju epidemioloških mjera.
Testiranja nam se očito ne uklapaju u budžete, a to je razlog zašto smo među zadnjima u redu i za vakcinu protiv virusa. Ostaje nam “igrati” s onim što imamo.
Primjer Two Cities Marathona
Više o ponašanju na trkama na OVOM LINK-u.
Prva trka uz vrlo striktno pridržavanje epidemioloških mjera bila je Two Cities Marathon u Sarajevu 26. jula. Na ovoj trci je odlično demonstrirano (uz TV prijenos na BHT1 koji možete pogledati OVDJE) kako bi to trebala u doba pandemije izgledati jedna odgovorno održana trka, uz sav oprez i mjere zaštite od zaraze koje se mogu provesti u zoni starta/cilja. Isti organizator, udruženje Dečki u plavom, je bio domaćin još dvije trke u pandemiji (uz Unusual Marathon, održan u januaru): Trči, uživaj rekicikliraj i Advent Run, koje su također imale odgovoran pristup, pružile mogućnost za takmičenje, ali i svele opasnost na minimum. Ovdje vrijedi spomenuti i dobro organizovan, zahtijevan transport trkača na start trke u Mostaru. Brojna družina od preko 300 polumaratonaca je sa četiri lokacije, i uz dovoljan broj autobusa da se ne stvara gužva, prebačena u Potoke.
Najave organizatora trka za 2021. godinu govore da bi mogli imati još više ovakvih događaja iako zasad nema bitne promjene po pitanju pandemije i jako je upitno kako će u tom smislu izgledati sljedeća godina. Zato su spomenute trke dobar primjer koji bi mogao poslužiti ostalima u organizaciji i sprječavanju širenja zaraze kao nove primarne prepreke sa kojom se susrećemo na trkama.
Vaši komentari
